"APPEASEMENT" je engleska riječ za udovoljavanje slabijeg jačem. U međunarodnu političku terminologiju ušla je prije Drugog svjetskog rata, kao oznaka za ponašanje Velike Britanije i premijera Chamberlaina, koji su u strahu od agresivne i agresorske Hitlerove Njemačke toj državi davali stalne ustupke i popuštanja u nadi da će tako izbjeći sukob u kojem su se bojali poraza.
U Britaniju su bile uprte oči i nade slobodnih europskih nacija i država koje su strahovale od velike opasnosti koja se nadvila nad kontinentom, a ona je mir u svojoj kući kupovala tako što je Njemačkoj predavala teritorije i narode onih država koje su u njoj gledale zaštitnicu. Nacistički imperij tako je rastao, ali što je bio veći i bogatiji, postajao je još nezasitniji i bezobzirniji. Kvarno kupovan mir za onu kuću na otoku i njeno carstvo uskoro je bio gotov. Srušio ga je vođa željan novog europskog poretka.
Čeferin kao Chamberlain
Puno desetljeća kasnije u Europi se narodi, države, teritoriji i resursi apsorbiraju i proždiru daleko sofisticiranijim metodama nego što su one s početka priče, ali slabiji i siromašni u novom europskom nogometnom poretku i dalje zaštitu od jakih, bogatih i agresivnih traže od onih koji se razmeću velikim riječima i jamstvima, ali zapravo mir kupuju i svoje carstvo štite "appeasementom" ili politikom udovoljavanja. Dakle, od Uefe,
Uefa se Superligi suprotstavila svojom Superligom
Panični strah od bijega najbogatijih i najatraktivnijih klubova u Superligu, novo i zatvoreno natjecanje elite najmoćnijih, natjeralo je Uefu da pristane na ultimatum tih klubova i potpuno im prilagodi Ligu prvaka. Revolucija najjačeg klupskog natjecanja provela se tako da se Uefa, ispočetka žestoko i glasno, protiv Superlige kao kružoka samo najjačih i najbogatijih izborila redizajnom Lige prvaka koja će za tri godine postati ista takva - zatvorena, ekskluzivna liga. Uefa se dakle Superligi "suprotstavila" svojom Superligom.
Ovakav zaokret nipošto nije iznenađenje jer je Uefino početno "odlučno ne" onima od kojih jako dobro živi te stajanje u zaštitu slabijih i siromašnijih bilo tek paradno i deklarativno. Reforma Lige prvaka kao odgovor na opasnost od Superlige završila je natjecanjem koje neće biti ništa bolje, pa ni drugačije od onog protiv kojeg se Uefa navodno borila. Pod krinkom suprotstavljanja Superligi i najbogatijima Uefa je zapravo radila i uradila sve da im udovolji i udobrovolji ih. Plod toga je nova Liga prvaka. Ona predstavlja smrt za najjača nacionalna prvenstva, ali i za eurokupove, te zatvoren, praktično incestuozan krug uvijek istih najbogatijih koji će jedni protiv drugih igrati do u nedogled.
Nogomet će izlaziti na uši. Ovo je previše utakmica čak i za najveće fanove
Novim formatom Lige prvaka će se od ljeta 2024. broj njenih sudionika povećati s 32 na 36. Više neće biti skupina, nego jedna liga. Klubovi će uoči natjecanja biti podijeljeni u četiri jakosne skupine. Svaki klub odigrat će 10 utakmica, ali neće igrati svaki sa svakim, nego deset utakmica, a parovi će biti određeni ždrijebom uz poštovanje statusa nositelja. Prvih osam ići će u osminu finala, a za preostalih osam mjesta u nokaut-fazi razigravat će klubovi od 9. do 24. mjesta. Gubitnici u tom razigravanju natjecanje će nastavljati u Europa ligi.
Tako se svakom klubu u LP-u jamči najmanje deset utakmica protiv različitih protivnika, dok je do sada minimum bio šest utakmica protiv tri suparnika. Ovo će drastično povećati broj utakmica u Ligi prvaka sa sadašnjih 125 na čak 225 mečeva po sezoni. Osim utorkom i srijedom, Liga prvaka će se igrati i četvrtkom. Bit će 180 utakmica prve faze, 16 play-offa i 29 u nokaut-fazi. Da bi klub osvojio Ligu prvaka morat će odigrati barem 17 utakmica, a možda i 19. Dosad mu je za to bilo dovoljno 13 mečeva.
Nogomet i Liga prvaka će nam se, dakle, zbog inflacije utakmica zgaditi. Već desetljećima je previše utakmica po sezoni te se iz godine u godinu ponavljaju isti parovi u skupinama i nokaut-fazama, ali ovaj cirkus sadržavat će toliko utakmica da će brzo dojaditi i najvećim ovisnicima o nogometu.
Liverpool i Juventus ove sezone strepe hoće li u Ligu prvaka. Ubuduće su bezbrižni
Uefa ovu megalomansku revoluciju provodi kako bi pod svaku cijenu zadovoljila i u Ligi prvaka zadržala kapitalce, a njima bi novim formatom bilo zajamčeno mjesto u LP-u čak i ako to ne ostvare plasmanom u nacionalnim prvenstvima. Time lige Petice gube na značaju i prestižu u korist onoga što će biti Superliga, samo što se tako neće zvati. Pet najjačih europskih liga u novoj Ligi prvaka imat će pet ili čak šest klubova izravno u skupinama, bez obzira na to kakav plasman ostvarili u nacionalnim prvenstvima jer im je mjesto u LP-u zajamčeno zbog visokog Uefinog koeficijenta.
Konkretno, Liverpool ili Juventus tijekom loše sezone, kao što im je aktualna u Premiershipu i Serie A, ne bi strepili hoće li se zato sljedeće sezone plasirati u LP jer bi im mjesto bilo zagarantirano zbog visokog koeficijenta. Preostala mjesta podijelila će se klubovima također prema Uefinom koeficijentu. To znači da više nema klasičnih pretkola i kvalifikacija. Što to znači za hrvatske klubove te njihove nade i snove o Ligi prvaka?
Gdje su tu hrvatski klubovi?
Unatoč ovosezonskim uspjesima Dinamo će vrlo teško u novu Ligu prvaka, da ne spominjemo ostale hrvatske klubove, koji imaju daleko niži koeficijent. Nema više kvalifikacija za Ligu prvaka, koje su davale barem nekoliko mjesta onima koji nisu u ligama Petice. Od 2024. najjači europski savezi dobivaju po pet ili šest mjesta. U novoj Ligi prvaka tako ostaju još samo četiri slobodna mjesta, koja želi 50 europskih saveza. Dva od ta četiri mjesta dodijelit će se klubovima prema Uefinom renkingu, jedno mjesto dobit će petoplasirana europska liga po Uefinom koeficijentu, a zadnje mjesto dobiva sljedeća liga po Uefinom renkingu koja nema nijednog predstavnika u Ligi prvaka.
Trenutno je Dinamo 33. klub Europe, ali je ispred njega trenutno čak sedam klubova s boljim koeficijentom, koji ne pripadaju najjačim nogometnim savezima, kojima će mjesta u Ligi prvaka biti automatski zajamčena. Tako je ispred Dinama dugačak red "zaslužnijih": Šahtar, Salzburg, Zenit, Basel, Bešiktaš ili kijevski Dinamo.
Sve ovo smislio je tip koji bi zabranio klubovima u LP-u da jedni od drugih kupuju igrače, a djeci bi puštao samo posljednjih 15 minuta utakmica
Idejni vođa ovog novog europskog nogometnog poretka je Juventusov predsjednik Andrea Agnelli. Među niskom njegovih bisera strši nekoliko ideja. Jedna od onih je takozvano džentlmensko pravilo, prema kojem bi se klubovima u Ligi prvaka zabranilo da jedni od drugih kupuju igrače. "Tako bi se povećala solidarnost i više ne bi bilo astronomskih transfera", objašnjava Agnelli. Zgodno je da solidarnost zagovara elitist koji bi usred najgore ekonomske krize u posljednjih 100 godina izbrisao četiri petine nogometne Europe te da protiv sumanutog trošenja na nogometaše ustaje tip koji je samo za odštetu 33-godišnjeg Cristiana Ronalda platio 120 milijuna eura.
Agnelliju su nacionalna prvenstva gnjavaža koju treba svesti na formalnost i maksimalno ih skratiti. "Svađao sam se s Aleksandrom Čeferinom oko formata državnih prvenstava. Želimo da domaće lige manje opterećuju klubove i igrače. Većina najjačih europskih liga ima po 18 ili 20 klubova u prvim ligama. To je previše. Nacionalna prvenstva i kupovi moraju zauzimati najviše dvije trećine kalendara klubova i na tome ćemo raditi. U Engleskoj klubovi mogu u domaćim natjecanjima odigrati i po 53 utakmice, što je suludo", poručio je Englezima, od kojih je ekspresno dobio odbijenicu. Premier League po sezoni od TV prava zarađuje oko šest milijardi funti. Taj novac drastično bi se smanjio smanjenjem broja utakmica, ali Agnellija to ne zanima.
On je usmjeren na to da Ligi prvaka vrati mlađe gledatelje, koje to natjecanje, ali i nogomet općenito, sve manje zanima: "Današnjim klincima koncentracija i pažnja traju jako kratko i teško je očekivati da sjede pred televizorom i gledaju utakmicu 90 minuta. Zato razmišljamo da uvedemo pretplatu na posljednjih 15 minuta utakmica jer je to otprilike vrijeme koje djeca mogu koncentrirano pratiti nogomet. Gledate li golf, interesantno vam je samo posljednjih šest rupa finalnog dana. Nećete radi toga gledati cijeli vikend."
Unuk i sin postao je vođa novog europskog nogometnog poretka, a ne može proći prvu nokaut-rundu Lige prvaka
Sve ovo dolazi iz glave i usta čovjeka koji je umislio da će postati prvak Europe ako veterana Ronalda plati nekoliko stotina milijuna eura i pridruži ga nekolicini prosječnih igrača, kao i čovjeka koji je posljednje tri sezone vidio koliko klub koji vodi jer ga je naslijedio od djeda, oca i strica vrijedi u Ligi prvaka. Od tamo su ga u ranim nokaut-fazama izbacivali Ajax, Lyon i Porto.
Sve su to klubovi koji nisu dovoljno veliki da bi igrali u novoj Ligi prvaka koju je smislio Agnelli. Zato je ispadanje Juventusa od Porta, koji ima isto europskih naslova (dva) kao i Juve, ali neće smjeti u Agnellijevu Ligu prvaka, jedan od najvećih užitaka koje su nam ove godine priuštili nogomet i već odavno dosadna Liga prvaka.
Međutim, ubrzo ćemo plakati za ovom Ligom prvaka, koliko god bila monotona i repetitivna. Za tri godine mijenja je novi europski nogometni poredak. Ovog ne nameće neki novi Führer, nego to radi tip koji kao da je mali Duce. Ovaj bi također mijenjao novi europski poredak tako što bi šlepajući se uz jače i opasnije od sebe uništavao siromašnije, manje i slabije, a nije kadar voditi ni svoju kuću.