Foto: Pixsell / P. Glebov, GNK Dinamo, Index / L. Šangulin
VIJEST da je Izet Hajrović pojačao zagrebački Dinamo (pogledajte VIDEO s predstavljanja bosanske zvijezde i strijelca jednog od najvažnijig golova u povijesti BiH), ponovno je u upotrebu stavila frazu 'Nema stranca do Bosanca'. I zaista, neki od najboljih Dinamovih transfera u omjeru uloženog i dobivenog bili su baš oni iz susjedne, nekad zajedničke zemlje). S druge strane, na istoj liniji su se dogodili i neki od najvećih promašaja. Dug je popis na oba kraja, ali vrijedi se prisjetiti najboljih i najlošijih Dinamovih Bosanaca.
NAJBOLJI
Denijal Pirić.
Rođen i odrastao u Živinicama, njegov talent prepoznat je s 19 godina kada je doveden u Dinamo. Tamo je postao dijelom povijesti kluba kada je kao dirigent sredine terena osvojio Kup velesajamskih gradova, a baš su njegovu mogućnost usporavanja tempa igre i čuvanja lopte kasnije isticali kao ključnu za očuvanje prednosti u uzvratnoj utakmici finala. Za Dinamo je nastupao osam sezona, pri čemu je prikupio 180 nastupa i 14 golova. Osim KVG-a osvojio je i dva Kupa maršala Tita, a nakon Dinama uspješno je igrao prvu ligu u Sarajevu.
Fahrudin Dautbegović
„Faćo“ je jedan od najkultnijih golmana u povijesti kluba. Rodom iz Donjeg Vakufa, karijeru je počeo u kakanjskom Rudaru gdje je proglašen najboljim vratarom regije „Zapad“, da bi 1967. stigao u Dinamo. Za dolazak u Zagreb dobio je dvosobni stan na korištenje i pet milijuna dinara. Premda je imao ponudu od Željezničara na stolu, odlučio je otići u klub koji je smatrao većim i sebi bližim. Nastupio je čak 340 puta u 6 sezona, a zanimljivo je kako je i jedan od rijetkih golmana koji se otisnuo put inozemstva – u München 1860. Najveća vrlina bili su mu jedanaesterci, a u derbijima „Velike četvorke“ upisao je ukupno čak 18 obranjenih kaznenih udaraca. Najveći gaf u karijeri ostaje mu gol koji je primio protiv Bora, s više od 70 metara. U nedavnoj je anketi među Dinamovim navijačima izabran za najboljeg Dinamovog golmana svih vremena.
Džemal Mustedanagić
Džemal Mustedanagić rođen je u Bosanskom Novom, ali je Dinamo prepoznao talent mladog braniča te ga doveo kao juniora u Zagreb. Ostalo je povijest – Džemo je postao jedan od stupova briljantne generacije iz 1982. godine. Jedan veliki pečat Dinamu je dao i kao trener u omladinskom pogonu, gdje su pod njegovim patronatom stasali Ćorluka, Kranjčar, Modrić, Eduardo, Drpić, Šokota i brojni drugi najpoznatiji igrači u modernoj povijesti kluba.
Haris Škoro
Iako je dres Dinama nosio tek jednu sezonu (1987./88.), u klub je stigao iz Željezničara kao velika zvijezda lige i jedna od najboljih spojki u Jugoslaviji. 29 nastupa i 14 golova te kultni status kod navijača dovoljni su da se nađe na listi najuspješnijih Dinamovih Bosanaca, a takve igre prodale su ga u Torino u vrijeme kada je Serie A doživjela jedan od najvećih uzleta od osnutka lige.
Edin Mujčin
Edin Mujčin bio je Dinamova desetka u jednoj od zlatnih era kluba iz Maksimira. S fantastičnom lijevom nogom i pregledom igre, „Deda“ je bio sinonim za španera, profinjenog i plemenitog veznjaka koji uvijek s loptom može nešto napraviti. Rođen u Bosanskom Brodu bio je jedna od uzdanica BIH reprezentacije u njenim samim počecima, a ljubav prema nogometu dokazao je i debelo nakon što je otišao iz Dinama, igrajući za kvartovske klubove po nižim i županijskim ligama. Najpamtljivija utakmica u plavom dresu mu je petardiranje Partizana. Iako u njoj nije postigao gol, direktno je sudjelovao u njih 4, uz 3 asistencije.
NAJGORI
Sulejman Krpić
Imao je Dinamo loših transfera, ali rijetko koji je bio pompozno najavljen kao onaj tada 17-godišnjeg mladog BIH reprezentativca i nove „plave devetke“. Killer Suljo u Dinamu je odigrao tek par treninga, a programirani nasljednik Boška Balabana nikada nije opravdao tako dobar glas o sebi. Nakon Dinama je krenuo u epopeju po svojoj rodnoj zemlji, dok danas brani boje iranskog Tractor Sazija. Za Dinamo je, inače, potpisao na deset godina. Odigrao je jednu utakmicu, protiv NK Plitvica Gojanec. U Orašju je nedavno osuđen zbog nasilničkog ponašanja, a zatvorsku kaznu zamijenio je za uplatu od 12 tisuća KM.
Almir Bekić
Još jedan iz niza 100 + tisuća eura BiH pojačanja koji nikad nisu vidjeli izbliza maksimirski stadion. Bekić je došao na deficitarnu poziciju lijevog beka sada već davne 2010., ali se nimalo nije uspio nametnuti. Nakon posudbi u hrvatskim nižim ligama, kao i onim bosanskohercegovačkim, vratio se u BiH. Danas je standardni igrač Sarajeva, a pretprošle godine debitirao je i za reprezentaciju u kojoj se nije dugo zadržao.
Romeo Mitrović
Jedan od najpoznatijih „rikverc igrača“ u Mamićevoj eri. Tuzlanskom golmanu je nakon Slobode, Zrinjskog, Osijeka i Lokomotive Dinamo trebao biti kruna karijere. Ipak, nije zabilježio nijedan službeni nastup za klub. To nije spriječilo Dinamove čelnike da s njim potpišu ugovor na čak tri godine, koji je raskinut na obostrani dogovor samo dva mjeseca nakon potpisivanja.
Goran Zakarić
Rodom iz Bosanske Gradiške, Zakarić je bio Krpić poslije Krpića. Plaćen 300 tisuća eura, krilni napadač Širokog Brijega stigao je u Dinamo s visokim očekivanjima i pompom u za to predviđenim medijima. Iako je u Dinamu proveo pet godina, nije upisao niti jedan nastup, a posudbe je odradio u Širokom Brijegu, Lokomotivi, Zrinjskom i Slaven Belupu. Danas sjajno igra u Željezničaru, te je drugi strijelac Premijer lige BiH s 9 pogodaka.