RIJEKA je u derbiju 20. kola SuperSport HNL-a pobijedila Hajduk 2:1 iako je na poluvremenu gubila 1:0. Splićani su poveli u 15. minuti golom Rokasa Pukštasa, kojeg je Livaja udarcem glavom pogodio u leđa, ali je Rijeka u nastavku okrenula. Prvo je Jorge Obregon spektakularnim golom u 55. minuti zabio za 1:1, a pobjedu Rijeci, kojoj je VAR u međuvremenu poništio jedan gol, donio je Lindon Selahi strašnim golom u 62. minuti. Jadranski derbi za Index je komentirao bivši golman Hajduka Vladimir Balić.
Ne mogu shvatiti neke stvari kod Hajduka
Snašlo me ono čega sam se najviše bojao. U prvom poluvremenu Rijeka nije ni pogledala prema naprijed, zatvorila se i primila gol. U drugih 45 minuta Hajduk je ponovio grešku Rijeke i to ga je pokopalo. Hajduk se zadovoljio s tih 1:0 i valjda je mislio da mu Rijeka ne može ništa. Ne znam kako bih to drugačije objasnio, ali ne mogu shvatiti neke stvari. Umjesto da nokautiranog boksača dotučeš i srušiš ga, ti ga pustiš da se podigne, da se odmori i da ti uzvrati.
Trener Rijeke Željko Sopić u prvom je poluvremenu napravio niz grešaka koje je na odmoru korigirao i Rijeka je u drugih 45 minuta bila posve drugačija ekipa. Žrtvovao je možda i najboljeg krilnog igrača u ligi Marca Pašalića da bi mu branič Ivan Smolčić, koji nije sposoban igrati tu poziciju, bespomoćno stajao na krilu.
Sopić je napravio grešku u prvih 45 minuta, a onda je priča bila posve drugačija
Pašalića je cijelo prvo poluvrijeme gurao u sredinu i tjerao Smolčića da mu dolazi iza leđa. To je bila pogreška jer je Pašalić morao biti na liniji, a tamo ga je čekao Fahd Moufi, koji bi, vjerujem, imao puno problema s njim. No Sopić je vidio da je pogriješio, na poluvremenu je posložio neke stvari i odlučio igrati nogomet koji je Hajduk prestao igrati.
I dalje mi nije jasno zašto je Hajduk odlučio prestati igrati misleći da je tih 1:0 dovoljno. Kao da su upali u neku letargiju i bezidejnost. Prošli put sam rekao, a očito moram ponoviti, ova momčad Hajduka pod hitno treba jednog Deju Računicu ili Niku Kranjčara - igrače koji znaju i koji žele igrati nogomet.
Ovo nije prvi put da Hajduk podbaci u najgorem trenutku, to je već postao problem
Dosta je bilo da se od Livaje očekuje da sam rješava utakmice. Također, moram naglasiti da ovo nije prvi put da Hajduk nestane u trenutku kad je pritisak na maksimumu. Pun je Poljud, došli su Ivan Perišić i Josip Brekalo, vlada euforija, imaš 1:0 i onda...
Taj PR i marketing mogu biti jako opasni, a Hajduk to itekako dobro zna. Mislim da nakon svega što se događalo posljednjih dana nitko u Splitu nije ni pomislio da Hajduk ovo može izgubiti. Ova me utakmica podsjetila na onu s PAOK-om. Ludilo atmosfera, sve gori, svi očekuju pobjedu, a onda igrači podbace. Ne znam zašto je to stalno tako, ali očito postoji problem koji Hajduk mora riješiti.
Odjidja i Benrahou neka sjede na klupi i navijaju, nisu oni igrači koji Hajduku mogu donijeti naslov
Ovo nije prvi put da igrači Hajduka podbace u najgorem trenutku. Rijeka nije Real pa da se grčevito braniš cijelo drugo poluvrijeme. To mi nije jasno. A onda, na to sve, vidim Odjidju i Benrahoua... Totalni deja vu. Ne znam kome je palo na pamet da će s tim igračima Hajduk moći biti prvak. Neka njih na klupi, neka sjede i navijaju, ali oni definitivno nisu igrači koji Hajduku mogu donijeti naslov.
Jako je važno dodati da je Hajduku ovo prva utakmica u nastavku, a Rijeka ipak iza sebe ima 90 minuta s Goricom. Tu je utakmicu dobila, napunila se samopouzdanjem, Sopić je vidio gdje je, u kakvoj su mu igrači formi, vidio je nedostatke koje je mogao popraviti i to je bio veliki privilegij jer Karoglan tu mogućnost nije imao. Jedno su prijateljske utakmice, a sasvim nešto drugo ligaški dvoboji za bodove.
Ništa, šteta, ali ima se još puno igrati. Treba sad otići u Osijek i iz ovog poraza izvući sve što se može izvući.