SPARTAK je pobijedio ni kriv ni dužan: na kraju se sve, kao i prošle godine, svodi na virtualne tablice "ako pobijedimo u Udinama".

> Laudrupov joker Maksimiru oteo rano europsko proljeće

> Ruski mediji: Ništa od "novog životnog puta" zagrebačkog Dinama

> Dinamove šanse za prolaz u sferi znanstvene fantastike

Ovo je "Europski Dinamo" i tipični "gol koji ga vraća u hrvatske okvire"

Navijači će se nakon ove predstave igrača tješiti da je onaj još jednom doživljeni i tako poznati luzerski osjećaj koji prati sve Dinamova europska nastojanja, barem ublažen činjenicom da su igrači ovaj put "poginuli muški" i da nisu morali gledati kako se momčad kilavi sputana Ivankovićevim okovima "kontroliranog rizika".

Ovaj put su se (o čudnog li čuda) igrači "borili do kraja", čak i nakon što su primili u Dinamovoj europskoj mreži često viđen krumpir. Međutim, večeras ni taj poslovični gol nije visio u zraku. Spartak je izgledao kao da je došao odraditi utakmicu jer se "prijavio u natjecanje".

Vlak je lijepo počeo, ali je onda zapeo na slijepom kolosijeku

Vatrogasni Dinamov trener je već taktičkim razmještajem igrača pobrao simpatije, a i modre zvijezde je uspio motivirati (ili su to bili menadžeri u ložama), ali zamjene koje je izvršio tijekom igre nisu se pokazale najproduktivnijima.

Morales kojeg je zamijenio Balaban se nije vidio do izlaska iz igre, ali je nakon toga sav teret organizacije napada pao na izraubanog Ibaneza i večeras zakočenog Mikića. Sammir nije imao dovoljno vremena ni prostora razmahati se.

Ipak, Vlak je razveselio time što je Ivankovićevih 4-2-3-1 prilagodio igračima koje ima a ne obrnuto, pa je doista i igrao sa dva zadnja vezna, ofenzivnim veznjakom, dva krila (Mikić i Ibanez) i jednim isturenim špicom, a ne kao Ivanković s dva razbijača na centru, jednim krilom i tri napadača!?

Konačno 4-2-3-1 s igračima na pozicijama koje im pašu

Naravno, upravo je ideja da Ibaneza postavi na ofenzivnu poziciju (za čim je on naprosto vapio) naišla na oduševljenje kod navijača, a Argentinac se najbolje odužio fanatičnom borbenošću i prodornošću.

Gdje je Šokota?

S druge strane, Lovren je od početka bio prilično loš i rijetki ruski nagovještaji opasnosti dolazili su upravo s njegove strane. Secirajući daljnje nedostatke i manjkavosti u momčadi koju je ponudio Vlak, dojam je kako je nedostajao Tomo Šokota, skok igrač, ali kojem to i gol protiv Zadra "nisu jedine kvalitete" - jer upravo je on posljednjih dana i istupima u javnosti pokazao da Dinamo ima vođu i što je za ovakvu utakmicu najbitnije nekog tko je "spreman ostaviti srce na terenu", ali i i zabiti gol.

Butina na vratima nije ničim davao sigurnost, a ni njegovi suigrači iz obrane nisu na pravi način reagirali kod ruskih prijetnji. Kao i u svakoj europskoj utakmici, do izražaja je došla osnovna Dinamova boljka: defenzivni vezni igrači, jer Vrdoljak je jako dobar za HNL, dok je kod Badelja vidljivo neiskustvo, ali ga i zdravstveni problem (astma) ograničavaju za tako osjetljivu i zahtjevnu poziciju.

Spartak kao Dinamo: loša forma, propusna obrana, prodane zvijezde i momčad zrela za rekonstrukciju

Moskovljani su u prvenstvu doživjeli debakl, obrana im je i na Maksimiru demonstrirala zašto joj se raduju napadači svakog kluba koji joj se moraju suprotstaviti, a odlaskom Pavljučenka više nemaju igrača internacionalne klase. Brazilac Welliton nije igrao, ali Dinamo je, pokazalo se i večeras, tu da i takvim suparnicima podigne moral.

Spartakova zadnja linija je bila očajna; barem desetak lopti su Dinamovcima prepustili u zoni šuta između 20 i 30 metara od njihovog gola, ali što nije ulovio sjajni Pletikosa, upropastili su sebični Dinamovi napadači kojima međusobnu suradnju priječi egoizam.

Po čemu je Spartak utakmica tri i 9/10 desetljeća?

Fatalističko preseravanje i nabrijavanje u medijima kako je ovo utakmica "stoljeća, desetljeća" i ostalih "ljeća" spada u već poznati dinamovski folklor, a da ne spominjemo kako su primjerice Werder u gostima ili smiješni Brann bili mnogo bolje i veće mušterije za "povijesni rezultat".

Stvarno, pisati o još jednom "nelogičnom" europskom neuspjehu limitiranog Dinama ima smisla jednako kao i moralizirati nad tko zna kojim po redu ispadom Zdravka Mamića, jer te dvije sudbinske odrednice će se još dugo klatiti nad ovim klubom puno vidljivije i opipljivije od europskog "prokletstva".

Zvonko Alač
Foto: Kristijan Horvat