JOŠ nije napunio dvadesetu, a već igra treću seniorsku sezonu i nosi kapetansku traku Šibenika. Službeno je najmlađi igrač koji je ikad nastupio u Prvoj HNL. Imao je 16 godina i jedan dan kada ga je trener Perković poslao na teren u Varaždinu. Marko Bulat u prvoligaškom debiju zaigrao je uz duplo starijeg Mehmeda Alispahića koji je bio suigrač i njegovom ocu Josipu Bulatu, danas prvom operativcu kluba i predsjedniku Nadzornog odbora. Bulat stariji je igračku karijeru započeo i završio u Šibeniku, a u međuvremenu je tri godine bio član Hajduka, osvojio naslov prvaka s Cicinim Zagrebom 2002., igrao u Turskoj i Kini te pred kraj karijere u Rijeci.
Sin mu igrački nimalo ne sliči. Joso je bio defenzivac, dok je Marko plemeniti veznjak koji je u tinejdžerskoj dobi postao glavni organizator igre svog kluba. Odmah je označen kao najvrjedniji proizvod Šibenika, igrač čiji će transfer osigurati financijski spas. Nismo znali gdje će završiti, ali smo bili sigurni da će prodaja Bulata biti povijesni posao.
Zadnjeg dana prijelaznog roka to je potvrdio Dinamo, koji je kupio Bulata za 2.2 milijuna eura plus dio iznosa od budućeg transfera te ga dokraja sezone ostavio Šibeniku na posudbi. Bulat je srušio rekord koji je držao Ermin Zec (milijun eura za transfer u Tursku). Slična je bila i cijena Gorana Tomića koji je prešao u Vicenzu za milijun tadašnjih maraka, ali s obzirom na to da Šibenčani nakon 24 godine još uvijek traže veći dio novca od tog transfera, rekord je više simbolične prirode.
Posljedice takvog poslovanja Bulati su najviše osjetili kad su preuzeli gubitaški klub koji je zbog dugovanja 2013. izbačen u treću ligu, a za povratak mu je trebalo dugih osam godina. U takvom ambijentu počela je seniorska karijera jednog od najvećih talenata hrvatskog nogometa, koji u dugom razgovoru za Index priča o svom nogometnom putu i snovima, smjeni trenera Rendulića i Kolumbijcima koji su nedavno kupili Šibenik. Govori o sinoćnjoj utakmici s Dinamom u kojoj ću Šibenčani izvukli veliki bod pod novim trenerom Escobarom, a Bulat je za svoj klub, protiv kluba u koji uskoro odlazi, odigrao maestralnu utakmicu. Na poziciji zadnjeg veznog u paru s Kolumbijcem Mesom bio je najbolji igrač Šibenika, izmučio je Livakovića, a u 77. minuti nakon slobodnjaka iz kojeg je Bulat zatresao prečku, odbijenu loptu Mesa je poslao u gol. Kapetan Šibenika prenio nam je dojmove iz svlačionice na Šubićevcu koja se sinoć tresla od slavlja. Otkrio nam je detalje svog transfera u Dinamo kao i nevjerojatnu priču o tome kako mu je propao transfer u Barcelonu.
Marko, sjećaš li tko su bili strijelci za Šibenik kad je Dinamo zadnji put pao ovdje?
Ha-ha, kako ne. Alispahić iz voleja, neću to nikada zaboraviti. Skupljao sam lopte iza gola i za mene je to bio kraj svijeta. Drugog gola se sjećam, ali tko je ono zabio... Ne mogu se sjetiti.
Bio je to Jakoliš, ali sad kad smo čuli tvoje uspomene s te utakmice, više i nije toliko važno. Pričaj nam radije o tome kako si od dodavača lopti postao najvažniji igrač kluba. Kako je izgledao prvi trening i kako si se tada osjećao?
Da, itekako se sjećam prvog treninga. Jedan je došao u dresu Reala, drugi u dresu Barcelone, treći u natikačama. Nismo imali ništa, bili smo niželigaši bez neke svijetle budućnosti, a sad se borimo u prvoj ligi, imamo modernu opremu i novi travnjak koji je puno utjecao na kvalitetu igre, posebno kod primanja i predaje lopte. Često sam maštao o tome kako ću svojim transferom donijeti novac klubu i da će nakon mene ostati nešto dobro. Šibenik mi je bio sve. Dok sam bio dijete, stajao bih iza gola i stalno gledao Alispahića i Zeca kako pucaju i bio bih u ekstazi. Kad sam debitirao u prvoj ligi, Alispahić je bio uz mene na terenu. E, to je tek bio dobar osjećaj koji baš ne mogu opisati.
Je li Dinamo kiksao ili ste vi bili bolji?
Kao što smo i najavili, bili smo odlično organizirani i brzi u tranziciji. Motiv je bio ogroman. Opet smo primili gol iz prekida, primili smo ih na taj način više od 20 komada ove sezone. To nije ni razina za treću ligu i na tome već radimo s novim trenerom. Taktika protiv Dinama temeljila se na dobroj organizaciji igrača na terenu i dobrim reakcijama na izgubljene lopte Dinama. Ključno je bilo te lopte zadržati, odigrati više pasova i dolaziti u završnicu s više igrača. Znali smo da nećemo imati puno šansi za gol te da moramo svaku iskoristiti. Uspjeli smo se vratiti nakon njihovog gola i još jednom smo pokazali da se Šibenik može nositi s najvećim klubovima. Dinamu smo uzeli dosta bodova, srušili smo ih na Maksimiru i to je bio povijesni rezultat. No euforija je zabranjena. Naš cilj je ostanak u ligi i idemo dalje raditi na tome.
Dinamo u Zagrebu srušili ste pod vodstvom trenera Krune Rendulića. Kako je došlo od njegove smjene i što o tome misliš?
U tom momentu bio sam u Zagrebu s U20 reprezentacijom, igrali smo protiv Turske. Nisam ni znao što se događa. Suigrači su mi poslali poruku da je Kruno smijenjen. I baš zato mi je bilo izuzetno drago da me došao gledati na utakmicu reprezentacije.
Došao je nakon otkaza pogledati tvoju utakmicu?
Da, lijepa gesta. Popričali smo, objasnio mi je da nije imao dobar odnos s novim gazdama i bilo je pitanje trenutka kada će doći do ovoga. Ovim putem želim čestitati gospodinu Renduliću na svemu što je napravio za naš klub. On sigurno neće dugo biti bez posla, izgradio je ime u Šibeniku. Nismo bili na nivou u posljednje tri utakmice pod njegovim vodstvom, ali prije toga rušili smo Hajduk, Rijeku i Dinamo. Novi trener donio je neku novu energiju na treninge i svi će sada više zapeti s radom jer se moraju iznova dokazivati.
Je li Rendulić bio najvažniji trener u tvojoj karijeri?
Iskreno, naš odnos na početku nije bio dobar. Nisam najbolje prihvatio njegove ideje i nikako se nismo mogli razumjeti. Treba biti pošten i kazati da nisam igrao dobro dok smo bili u drugoj ligi. Bio sam svjestan toga i smetala mi je svaka kritika, bio sam osjetljiv i nisam dobro reagirao kad bi me Kruno upozoravao na greške u igri. Nisam uopće prihvaćao to što mi govori i nisam bio mentalno jak. Ma nisam ga ni slušao, eto. Odlučili smo sjesti i razgovarati. Mislio sam da druga liga nije za mene, da sam bolji od toga, a Rendulić mi je objasnio da se moram spustiti nazad na zemlju i truditi se na svakom treningu. Postao mi je s vremenom kao drugi otac, uvijek je bio dostupan, popio bi kavu s nama nakon treninga i uvijek je imao vremena da nas sasluša. Imali smo ekstra komunikaciju.
Kažeš da si poletio. Kako jedan 19-godišnjak postane svjestan toga?
Najveće zasluge za to imaju moji roditelji. Otac me od malih nogu uči da budem ponizan i da naporno radim. Znam da karijera nogometaša traje kratko i da je svaka kuna bitna. Često razgovaram s roditeljima o tome, kao i mojoj igri, vrlinama i manama, a ti su razgovori sve intenzivniji otkad sam potpisao za Dinamo. Bilo je važno da u mislima ne preselim u Zagreb prije vremena i da budem fokusiran na svoju igru i rezultate Šibenika. Moram dati sve od sebe do kraja sezone. Već sam dokazao Šibeniku da može računati na mene i da ću biti maksimalno motiviran. Prva utakmica koju sam odigrao nakon potpisa za Dinamo bila je protiv Slaven Belupa i bila je jedna od mojih boljih predstava ove sezone, upisao sam dvije asistencije. Bio sam jako smiren i odlučan da suigračima pokažem da nisam poletio preko noći i zaboravio gdje sam i što nam je cilj. Mislim da sam to pokazao i sinoć.
Posebna je veza Dinama i Šibenika. Golovima Rukavine, Alispahića i drugih smijenjeni su Dinamovi treneri Kuže i Jurčić. Kapetan Dinama je Šibenčanin Arijan Ademi, ali nije jedini igrač iz Krešimirovog grada koji je pisao povijest zagrebačkog kluba. Dovoljno je spomenuti Roru i Jerkovića. Zašto Šibenčani toliko vole Dinamo i zašto si ti oduvijek htio ići baš tamo? Otac ti je, k tome, igrao u Hajduku.
Da, uvijek sam htio igrati u Dinamu. Otac je bio u Hajduku, ali bila su druga vremena. Ja imam svoj put. Dinamo je europski klub, posložen i organiziran od vrha do dna. Pazi se na svak detalj. I drugi klubovi u HNL-u se dižu, Osijek s Bjelicom radi izvrsno, ali Dinamo je i dalje pojam za sve naše klubove, to je razina više. U priči oko transfera bilo je presudno razmišljanje Zorana Mamića, on je inzistirao na mom dolasku i iznio mi je detaljan plan. Rekao je da me kroz dvije do tri godine vidi kao nositelja igre koji radi ovo što u Dinamu sada radi Ademi. Novac nije bio najvažnije pitanje. Želio sam otići u klub u kojem ću imati minutažu i jasan plan rada. Rekli su mi da će stati iza mene i kad budem igrao lošije, osjetio sam veliko povjerenje i to je presudilo. Nisam htio otići u neki veliki europski klub koji će nakon moje prve pogreške kupiti novog igrača za deset milijuna eura.
Tko će ti biti najveća konkurencija u veznom redu Dinama?
Konkurencija je strašna. Ademi je vrhunski igrač, ne trebam o tome naširoko pričati. Jakić igra odlično, pa su tu Majer i Ivanušec, potom Franić koji može pokriti više pozicija. Mene čeka dokazivanje od prvog treninga, na terenu i izvan njega. Borit ću se za minutažu i pokazati da imam kalibar za tako veliki klub.
Jesi li razgovarao s Ademijem? Mamić te proglasio njegovim nasljednikom, dakle, očekuje se da jednog dana budeš srce Dinamove momčadi.
Iako dolazimo iz istog grada, ne poznajemo se privatno, no razgovarali smo nekoliko puta. Vidjeli smo se vrlo kratko i kad sam došao u Zagreb na potpis ugovora. Svi kažu da je ljudina, a vidite i sami kako se ponaša i što je sve prošao u životu. Borac od glave do pete i sve to bez puno priče i pompe.
Kako se dogodio transfer u Dinamo?
Saznao sam preko novina. Pitali su me nakon utakmice znam li što se događa s Dinamom, ali ja nisam imao pojma. Osjetio sam da mi novinari ne vjeruju. Pitao sam oca zna li on možda nešto o tome i rekao je da ni on nema pojma. Sutra su ga nazvali iz Uprave Dinama i kazali da žele iznijeti svoj plan te potom zaključiti transfer. Imali smo dva dana do kraja prijelaznog roka, sve se dogodilo brzo, ali meni je bilo važno da čujem ono što sam čuo od Zorana Mamića. Uvjerio me da Dinamo ima plan za moj razvoj i da će mi čuvati leđa. Moj cilj je igrati u Dinamu, ne zanimaju me posudbe, Lokomotive i ostalo. Želim pokazati sve što znam u najvećem hrvatskom klubu i za to ću se boriti.
Jesu li otac Joso i stric Ivan (inače sportski direktor Šibenika) bili ponosni na kraju dana? Kako su reagirali suigrači?
Tata i stric bili su jako ponosni, ali meni je bilo teško skrivati takvu vijest od suigrača. Još teže mi je bilo nakon utakmice kazati treneru da odlazim za Zagreb.
Nisi pitao tatu da to odradi umjesto tebe? Ipak je bio nadređeni Renduliću.
Nisam htio da to napravi netko drugi, htio sam osobno razgovarati s njim i priopćiti mu svoju odluku. To je bila moja dužnost, s obzirom na iskren odnos koji smo izgradili.
Kako je izgledao dan kad si potpisao ugovor?
Cijeli dan u Zagrebu potrošili smo na liječnički pregled, potpisivanje i fotografiranje, potpisao sam valjda 50 papira. Kada smo otac, stric i ja navečer konačno sjeli za stol, samo smo se gledali. Pitao sam se je li sve ovo što mi se događa uopće moguće. Otkad znam za sebe želja mi je da se kroz život izgradim kao nogometaš. Sanjao sam ovaj dan i nisam mogao vjerovati da sam na kraju dana bio igrač Dinama. Ma čudo, presretan sam. Sad je važno ostati na zemlji. Svjestan sam da sam iz malog kluba prešao u Dinamo u rekordnom transferu u povijesti Šibenika, znam da je to velika vijest, ali ja se moram maknuti od tih priča kako bih ostao fokusiran i ozbiljan. Puno puta vidio sam igrače koji su potpisivali milijunske ugovore i zbog rastrošnosti vrlo brzo ostajali bez svega, doslovno u par minuta.
Kakav je novi trener Escobar i kakav odnos imate s vlasnicima kluba? Njihov predstavnik ne izgleda puno starije od tebe.
Pa trener je dobro krenuo, ha-ha. Nismo se još dobro upoznali, ali na treningu radimo jako ozbiljno, svi su angažirani i motivirani. Napravio je nekoliko promjena u sastavu, odlučio je na temelju onog što smo dosad pokazali na treningu. Zaigrali smo i u novoj formaciji (4-3-2-1 umjesto 3-4-3, op.a). Što se tiče novih vlasnika iz Kolumbije, oni imaju i neke partnere koji su jučer sletjeli u grad. Dovode svoje igrače iz Kolumbije i tako to ide, slično kao Španjolci u Istri, ali oni za razliku od nas mogu isplaćivati astronomske plaće igračima. Mi se borimo za svaku kunu, igrači se bore za plaću od tisuću ili par tisuća eura. Šibenik može opstati samo preko izlaznih transfera. Grad ne može pomoći jer ima i drugih klubova kojima su potrebna sredstva za preživljavanje, niti može davati za plaće igračima. Sad smo u privatnim rukama i vidjet ćemo gdje će nas to odvesti. Bitno je da sačuvamo mjesto u prvoj ligi, to je zajednički cilj investitora, direktora, igrača, doktora i svih koji rade u klubu.
Kakve dojmove si donio iz reprezentacije? Zabio si Turcima, je li te trener Vukojević pohvalio?
Trener Vukojević je pedantan, a stožer u kojem su još Carević i Neretljak je odlično organiziran i prenose nam detaljno sve upute. Svi točno znamo gdje nam je mjesto i što moramo raditi na utakmici. Iznenadili su me uvjeti koje imamo na treninzima. Sve se snima dronovima i izvještaji su vrlo detaljni. Nakon pobjede došao nam je čestitati Davor Šuker. Bio je s nama na treningu i na zajedničkoj večeri prije utakmice. Čestitao nam je na svemu što smo napravili dosad i rekao da od nas očekuje da iduće godine postanemo nositelji U21 reprezentacije.
Jesi ih pratio na Euru?
Enorman uspjeh postigli su Bišćan i igrači s prolazom među top osam ekipa u Europi. Iskoristit ću priliku da posebno pohvalim Marija Vuškovića koji je 2001. godište, a igra sigurno i precizno kao neki puno iskusniji igrači. Igrao sam s njim u reprezentaciji i uživao sam. Lako je igrati kad imaš takvu kvalitetu u izgradnji napada, a Vušković to radi fantastično. Ne znam ima li potrebe da govorim o Bradariću, on je već sad rješenje za lijevi bok A reprezentacije.
Zanima me i priča oko propalog transfera u Barcelonu. Danas vjerojatno ne bismo ni razgovarali da si sjeo u avion za Španjolsku. Što se dogodilo?
Zvali su prvo iz Manchester Cityja, njihov skaut ponudio nam je ugovor, ali je rekao da prije potpisa moramo naći klub za posudbu u Belgiji. Kad je Barcelona saznala za interes Cityja, odmah su reagirali. Otac mi je kazao da se jedan španjolski prvoligaš zanima za mene, a ja sam po njegovom osmijehu shvatio da se nešto događa, ne može on to sakriti. Iskontrirao sam ga kada sam rekao da mi ne mora ništa otkrivati, sad sam ionako u Šibeniku, a dalje što bude. Čekala nas je utakmica protiv Dragovoljca i rekao sam ocu da ćemo razgovarati nakon nje. Onda je otac ispalio da me želi Barcelona. Pitao sam ga je li to moguće, pa to je Barcelona. Čudan je osjećaj, istovremeno si sretan i lud jer dobro znaš gdje si ti u odnosu na igrače Barcelone. Barcelona B ili neka posudba u trećeligašu, eto gdje si. No mi smo rezervirali let za Španjolsku, otac je rekao da krećemo dan nakon utakmice protiv Dragovoljca. Ajme kakav Dragovoljac, koga briga za to? Noge su mi odsječene, čeka me let za Barcelonu, a ja moram igrati u Sigetu. Dan kasnije, zbog pandemije su zatvorene granice i prekinuta su sva natjecanja u Hrvatskoj. Roleta mi se spustila. Bili smo još neko vrijeme u kontaktu, ali kad su ljudi iz Barcelone vidjeli da me želi Dinamo, počeli su posustajati. Otvoreno su nam kazali da ne mogu platiti par milijuna eura za igrača koji neće biti u krugu prve momčadi. Bili su korektni prema nama.
Je li ti sada žao što nisi stalno govorio da ti je želja igrati za Barcelonu, a ne za Dinamo?
Ha-ha, ne. Doduše, navijao sam za Barcelonu kad su tamo bili Xavi i Iniesta. Takva momčad se više ne rađa.
Tko ti je nogometni uzor?
Otac mi je najveći uzor. Nakon njega, a tko drugi nego Luka Modrić. On je daleko najbolji hrvatski nogometaš svih vremena, igrač koji će prvo uklizati u obrani, onda gurnuti nekome kroz noge ne centru i na kraju pucati na gol. On je srce Reala, velikan jednog od najvećih klubova na svijetu. Ima sve, osvojio je skoro sve, ali i dalje je skroman. Vidi se koliko uživa u igri, kao dijete se veseli svakoj utakmici reprezentacije. Volim ga pratiti dok se zagrijava prije utakmice, samo njega gledam. Nije dobro otvorio utakmicu, odigrao je nekoliko prejakih dodavanja, ali nastavio je toliko smireno, kao da se ništa nije dogodilo. Kod njega sve izgleda tako jednostavno. Kad primi loptu i lagano okrene igrača koji ga čuva, pa to je savršenstvo. Jednog dana i ja bih volio biti takav igrač.