CHELSEAJEVI navijači počeli su skandirati o siromaštvu samo minutu nakon početka nedjeljnog premierligaškog sraza s Evertonom na Goodison Parku. Unatoč činjenici da su mnogi dijelovi Engleske pogođeni financijskom nejednakošću, uključujući London, redovni posjetitelji Liverpoola i dalje misle da je smiješno rugati se dugoj i bolnoj povijesti socioekonomskih problema, piše Goal.com.
Dakle, čuti Chelseajeve navijače kako pjevaju o gladi i nezaposlenosti nije bilo nimalo iznenađujuće - ni zabavno. Ali zato je ono što je uslijedilo bilo potpuno urnebesno. Prvo se Everton Seana Dychea narugao Mauriciju Pochettinu i njegovoj skupo sastavljenoj momčadi, pobijedivši 2:0 za izlazak iz zone ispadanja - istovremeno joj približivši Chelsea.
Drugo, Pochettino je sugerirao na presici poslije utakmice da će njegovi poslodavci možda morati potrošiti još više novca u siječanjskom prijelaznom roku kako bi spasili ovu ruševinu od sezone. Menadžer je možda uspio zadržati ozbiljan izraz lica pred novinarima - što sugerira da je smrtno ozbiljan o nedostatku kvalitete koja mu je na raspolaganju - ali neutralni promatrači diljem zemlje nisu se mogli ne nasmijati.
Chelsea je postao predmet ismijavanja i izvor inspiracije za milijune memova.
Povijesno loša premierligaška momčad
Nakon konstantnoga kaosa 2022./23. ova je sezona trebala biti drukčija. Mauricio Pochettino potvrđen je za trenera 29. svibnja i potrošeno je daljnjih 400 milijuna funti na igrače, što je svotu otkako je konzorcij na čelu s Toddom Boehlyjem preuzeo kontrolu nad klubom na ljeto 2022. podignulo na više od milijardu funti.
Samo, pod Pochettinom nije ostvaren nikakav napredak. Preuzeo je momčad koja je završila na 12. mjestu Premier lige i upravo se tamo nalazi i sada, nakon što je uzela samo 19 bodova iz 16 susreta pod Argentincem.
Postigli su ukupno samo 39 golova u 2023., čime su izjednačili najgori klupski učinak u kalendarskoj godini u povijesti Premier lige. Boehly je možda nadgledao najveću potrošnju svih vremena, ali rezultat je povijesno loša nogometna momčad.
Više poraza nego pobjeda
Ako ćemo pošteno, bilo je nekih ohrabrujućih izvedbi pod Pochettinom, posebno protiv Liverpoola, Arsenala i Manchester Cityja - iako su sve tri utakmice igrali kod kuće i nisu dobili ni jednu, prvenstveno zbog skupih pogrešaka u koncentraciji obrane i očajne završnice na drugoj strani.
Ne može se 51-godišnjaka držati odgovornim za glupe pogreške i šokantne promašaje (iako nije bilo iznenađenje čuti izvješća o nemiru među napadačima zbog navodnog nedostatka taktičkih uputa). Ipak, svakom se menadžeru na kraju sudi po rezultatima, a Plavi su zasad ove sezone izgubili više ligaških utakmica (7) nego što su ih dobili (5), primivši jednako golova koliko su ih postigli (26).
Nisu isprike, ali...
Pochettino je pokušavao pravdati loše rezultate (dok je istovremeno vrlo duhovito inzistirao da ne pravda loše rezultate) ističući dugačak popis ozlijeđenih i tvrdeći kako treba vremena kako bi izvukao najviše iz igrača koji su mu na raspolaganju.
Ni jedan od tih argumenata nije imao težinu. Newcastle je 25. studenog razbio Chelsea 4:1, iako je sam bio desetkovan ozljedama ove sezone i iscijeđen hrabrim pokušajem preživljavanja u skupini smrti Lige prvaka. Chelsea se, nemojmo zaboraviti, ove sezone uopće ne natječe u Europi.
Umor jednostavno ne može biti faktor u Chelseajevim nekonzistentnim izvedbama, pa je ipak Pochettino suludo konstatirao da je dodatni dan odmora bio presudan u prošlotjednom sumornom porazu 2:1 od Manchester Uniteda, još jedne momčadi koja se bori za život u Ligi prvaka.
Što se tiče poziva na strpljenje, Pochettino je znao u što se upušta. Bio je svjestan da će imati pritisak već od prve utakmice da pokaže značajna poboljšanja s kolekcijom multimilijunskih prinova.
A i već je bio u ovakvoj situaciji. Iako se opekao u Paris Saint-Germainu (jednom od Chelseajevih rivala za titulu momčadi s najgorim radom na tržištu transfera u svijetu nogometa), ipak je odlučio sjesti na vruću klupu Stamford Bridgea, tako da je teško suosjećati.
Posramili su ih Emery i Postecoglou
Vrijedi naglasiti da, dok Chelsea zaista ima nekoliko ozlijeđenih igrača, malo njih su igrači koji bi mogli preokrenuti stvari. Christopher Nkunku svakako bi trebao pomoći užasnom napadu (iako nije devetka svjetske klase kakvu je Boehly neobjašnjivo zanemario dovesti u tri uzastopna prijelazna roka), Ben Chilwell je pristojan bek, a Reece James na dane može biti svjetska klasa. Ali ozljede se događaju svakoj momčadi, a ako je računao na to da će svi biti zdravi više od par mjeseci, to je njegov problem.
Naposljetku, nastradala je dubina momčadi, a ne snaga prve postave, a drugi se klubovi s tim nose puno bolje s puno manjim resursima.
I Unai Emery i Ange Postecoglou izgubili su ključne igrače na dulje vrijeme, ali Aston Villa i Tottenham ne samo da imaju rezultate nego i igraju uzbudljiv nogomet s manjim rosterima od Chelseajeva, sastavljenima za puno manje novca.
Pochettinov posao je siguran sam po sebi
Na primjer, u nedjelju su na Goodison Parku Plavi izveli početnu postavu, vrijednu otprilike 468 milijuna funti u plaćenim odštetama. Raheem Sterling (47.5 milijuna) i Nicolas Jackson (32) bili su na klupi. A Chelsea je doživio poraz 2:0, koji je bio sramotan koliko i ponašanje njegovih navijača.
Kako stvari stoje, nema naznaka da je Pochettinova pozicija u pravoj opasnosti, posebno jer bi to bilo još jedno priznanje da su vlasnici gadno pogriješili u izboru menadžera. Boehly i društvo šokirali su otpuštanjem pobjednika Lige prvaka Thomasa Tuchela nakon samo sedam utakmica prošle sezone, napustili projekt Grahama Pottera nakon samo sedam mjeseci i onda komično postavili Franka Lamparda kao privremenog trenera.
Chelsea možda ima idiota među navijačima (kao što smo vidjeli i čuli na Goodisonu), ali uprava će teško uvjeriti čak i najzagriženije fanove da vlasnici imaju ikakvog pojma što rade ako otpuste Pochettina prije polovice ove sezone.
Naravno, to ne znači da već ne izgledaju smiješno. Sama Pochettinova sugestija da bi Chelsea trebao još pojačati momčad zapanjujuć je pokazatelj nereda koji je klub napravio na tržištu u proteklih 18 mjeseci. Ako je Pochettino u pravu te momčad još treba braniča, središnjeg veznjaka i napadača, kako je tvrdio, što to govori o vlasnicima? Možda da ne znaju odabrati igrače, kao ni trenere?
Noćna mora s financijskim fair-playom
Jasno je, dakle, da se rezultati moraju popraviti, i to brzo. Chelsea je odobrio povijesnu potrošnju jer je vjerovao da će vratiti klub u Ligu prvaka najkasnije do iduće godine. To sad izgleda kao pusti san jer su Plavi trenutačno 14 bodova iza četvrtoplasiranog Manchester Cityja.
S toliko prosječnih igrača vezanih dugoročnim ugovorima scenarij iz noćne more je da Chelsea naleti na probleme s financijskim fair-playom zbog nemogućnosti da se riješi dijela balasta u sljedeća dva prijelazna roka, a već je objavljeno da će morati prodavati prije nego što ikog bude smio kupiti u siječnju, što znači da nema jednostavnog rješenja za Pochettinove probleme.
Barem ima niz pobjedivih protivnika do kraja godine, što Chelseaju nudi priliku da se barem pomakne u gornji dio ljestvice, iako se ništa ne može uzeti zdravo za gotovo. Neke od najlošijih izvedbi klub je imao protiv suparnika koje je trebao lagano pobijediti. Nedostatak konkretnosti košta ih protiv momčadi koje se brane, što znači da bi se mogli namučiti da slome Sheffield United, Wolvese, Crystal Palace i Luton.
Stoga, kako se približava doba blagdana, prisjetite se Plavih i njihovih sirotih navijača. Božić je možda vrijeme slavlja, ali može biti težak za one nesretnije od nas, a nikome u zadnje vrijeme nije bilo teže nego Chelseaju, najsramotnijem klubu 2023. godine. To je brutalan podsjetnik da se novcem ne može kupiti klasa.