KAMERA je uhvatila Joška Gvardiola doslovno u posljednjem trenutku utakmice. Erik Lambrechts označio je kraj, hrvatski branič spustio je glavu i iste sekunde je usmjerio prema travnjaku. Nije tu bilo bijesa ni nevjerice, samo potpuna iscrpljenost čovjeka koji zna da je dao sve što je mogao, a slična je slika bila posvuda oko njega. Pognute glave, ruke na koljenima, prazni pogledi. Hrvatski igrači znali su da su protiv najbolje reprezentacije svijeta napravili dovoljno da zasluže više od poraza 1:2.

Nisu dobili bodove, ali nisu izgledali kao momčad koja se raspala nakon 0:7 protiv Engleske. Samo nekoliko dana nakon jednog od najtežih poraza u povijesti reprezentacije, Hrvatska je ponovno izgledala kao ekipa koja se odbija predati. Ovo je bila reakcija.

Sve ono čega nije bilo protiv Engleske

Protiv Engleske Hrvatskoj je nedostajalo gotovo sve ono što se protiv Španjolske vidjelo od prve minute. Energija, agresivnost, koncentracija, intenzitet u duelima, spremnost na trku bez lopte i, možda najvažnije, uvjerenje da se velikom protivniku može napraviti problem. Hrvatska je od početka igrala kao momčad kojoj se dogodio težak udarac i koja ga je shvatila osobno.

U danima prije utakmice često se moglo čuti kako ova reprezentacija više nema u sebi karakter koji joj je godinama omogućavao da se vraća iz situacija u kojima je izgledalo da je na konopcima. Nakon Engleske to je zvučalo kao još jedna priča o slavnoj prošlosti i nečemu što možda više ne postoji. Na Poljudu je ponovno proradio taj inat.

Bilićeve prilagodbe

Slaven Bilić pritom nije ostao slijep na ono što nije funkcioniralo u prethodnim utakmicama, te je odustao od preambiciozne ideje sredine bez pravog zadnjeg veznog i protiv Španjolske postavio puno kompaktniju momčad.

Hrvatska je imala ravnu trojku u sredini, linije su bile zgusnutije, a prostor između njih bitno manji. Nikola Vlašić dobio je vrlo odgovornu ulogu na desnoj strani, dok je Igor Matanović kao najistureniji igrač radio posao bez lopte. Hrvatska je više podsjećala na neke stare dane, kada je svojom kompaktnošću i odgovornom igrom s loptom u nogama stvarala frustraciju protivniku.

Takav pristup donio je i nagradu. Hrvatska je povela, a Španjolska je neko vrijeme djelovala kao momčad koja nije očekivala takav otpor. Aktualni svjetski prvak nije mogao razviti svoju uobičajenu igru, a Hrvatska je dobivala duele, zatvarala sredinu i dovoljno dobro izlazila prema naprijed da gostujuća obrana nije mogla mirno stajati visoko. Upravo je u tom razdoblju Matanović dobio veliku priliku za 2:0, zicer kakav protiv momčadi ove kvalitete moraš pretvoriti u pogodak ako želiš iz utakmice izvući rezultat.

Hrvatska je u prvom poluvremenu napravila dovoljno da na odmor ode i s većom prednošću. Imala je energiju, agresivnost i dovoljno kvalitetnih izlazaka prema naprijed da Španjolsku drži izvan zone komfora, ali neiskorištena prilika ostavila je utakmicu potpuno otvorenom. Protiv reprezentacije koja u svakom trenutku može kazniti i najmanji pad koncentracije takve se situacije obično vrlo brzo vrate.

Vuškovićev potez bio je slika cijele utakmice

Španjolska je nakon odmora očekivano podigla ritam, što je s obzirom na njezinu kvalitetu i širinu kadra bilo samo pitanje vremena. Hrvatska je morala sve više vremena provoditi bez lopte i braniti dublje, ali ni tada nije izgubila organizaciju ni spremnost da svaki opasan napad zatvori maksimalnim angažmanom.

Jedan od najboljih primjera dogodio se u 49. minuti, kada su Španjolci krenuli u vrlo opasnu kontru i stvorili višak, ali je Luka Vušković odlično pročitao situaciju, krenuo u pravom trenutku i zaustavio akciju intervencijom koja je podigla Poljud na noge. Takvih je reakcija tijekom utakmice bilo puno, od uklizavanja i zatvaranja prostora do dodatnih sprintova i obrane svakog metra terena, upravo onoga što je nekoliko dana ranije protiv Engleske potpuno izostalo.

Mikel Merino ipak je uspio izjednačiti, ali ni nakon primljenog gola Hrvatska nije izgubila strukturu. Bilić je brzo reagirao s klupe, momčad se ponovno stabilizirala i nastavila držati utakmicu otvorenom, a ubrzo je ponovno došla i do prilike iz koje je mogla vratiti vodstvo.

Ivan Perišić mogao je kazniti nepažnju Marca Pubilla i ponovno zabiti za Hrvatsku, ali nije iskoristio veliku priliku, a nedugo zatim dobio je i drugi žuti karton zbog poteza koji je izgledao gotovo komično s obzirom na važnost trenutka. Upravo su takve situacije, zajedno s Matanovićevim zicerom iz prvog poluvremena, pokazale koliko su protiv momčadi poput Španjolske male margine između rezultata i poraza.

Dojam i dalje stoji

Hrvatska je imala svoje prilike, ali ih nije iskoristila, a protivnik ove kvalitete takve propuste uglavnom kazni. Presudio je potez dvojice vrhunskih igrača: Martín Zubimendi pronašao je dodavanje kroz hrvatsku obranu, a Merino je sjajno primio loptu, okrenuo se i zakucao je u mrežu za konačnih 2:1. Bio je to trenutak individualne kvalitete kakvu Španjolska ima praktički na svakoj poziciji i zbog koje joj ne treba puno prostora da odluči utakmicu.

To ipak ne mijenja ukupni dojam Hrvatske. Bilićeva momčad je nakon katastrofe protiv Engleske napravila upravo ono što se od nje očekivalo: promijenila je energiju, pristup i način na koji se nosila s protivnikom koji joj je samo nekoliko dana ranije izgledao kao nedostižna razina.

Hrvatska je ponovno izgubila od Španjolske, ali ovaj poraz nema gotovo nikakve veze s onim iz Seville. Tamo je bila inferiorna i praktički bez odgovora, dok je na Poljudu do posljednjih minuta bila u utakmici protiv svjetskog prvaka i natjerala ga da pobjedu izbori na najteži način.

Sučić je još u Sevilli rekao što treba

Nakon poraza 1:4 od Španjolske u Sevilli Petar Sučić nije tražio alibije. "Jednostavno, bilo je loše danas. Ili su oni bili najbolji, ili mi nismo bili na svojoj razini, jer moje je mišljenje: ako mislite napraviti nešto protiv njih, morate otegnuti muda do poda."

Nije bila dovoljno agresivna, nije imala dovoljno energije i nije Španjolskoj nametnula dovoljno neugode da bi uopće mogla razmišljati o rezultatu. Na Poljudu je bilo drugačije. Možeš promašiti zicer, možeš dobiti glup drugi žuti karton, a može te pobijediti savršeno dodavanje i potez igrača svjetske klase. Ali pristup mora biti neupitan.

Nakon 0:7 od Engleske Hrvatska je protiv svjetskog prvaka pokazala upravo ono što se od nje tražilo. Muda do poda.