HRVATSKA rukometna reprezentacija je na SP-u 2001. zauzela slabašno deveto mjesto. Generacija Metličića, Balića i zlatnih Portugalaca tada se tek bila stvarala, no ipak je na tom prvenstvu upisala najuvjerljiviju pobjedu u povijesti. S golemih 41:12 stradala je reprezentacija SAD-a.
Punih 20 godina Amerikanaca nije bilo na rukometnim mundijalima, praktički nisu ni postojali na rukometnoj mapi svijeta, ali sad su se nakon dva desetljeća uspjeli ugurati na SP. Smješteni su u jednu od najtežih skupina na turniru, s Francuzima, Norvežanima i Austrijom. Amerikanci nemaju iluzija da mogu napraviti čudo i proći skupinu, ali vjeruju da mogu otkinuti barem bod Austriji.
Tako nam kaže Domagoj Sršen, Metkovac rođen u New Yorku koji nastupa za reprezentaciju SAD-a.
Životna priča američkog rukometaša izuzetno je zanimljiva. Ovaj 30-godišnji pivot ima zavidnu karijeru. Igrao je za Zagreb, s kojim je osvojio SEHA ligu, zatim za bjeloruski Meškov i njemački Hannover, a sad brani boje Wilhelmshavena, kluba iz drugog razreda njemačkog rukometa.
Sa Sršenom smo razgovarali o mogućnostima američke reprezentacije na Mundijalu. Pričao nam je kako Amerikanci doživljavaju ovaj sport, otkrio koji su mu ciljevi u nastavku karijere i kako doživljava hrvatsku reprezentaciju, za koju je igrao u mlađim selekcijama.
Je li istina da si u kontakt s Američkim rukometnim savezom došao preko prijave na internetu?
Istina je. Bilo je to prije deset godina. Nisam ni znao da postoji američka reprezentacija u rukometu, a kad sam na internetu vidio da imaju službene stranice, javio sam im se preko e-maila. Ostavio sam svoje podatke, a oni su me nazvali i pozvali na par revijalnih utakmica u Madrid protiv španjolskih niželigaša. Nikoga nisam poznavao, suigrače sam upoznao na licu mjesta, ali svidjelo mi se i odlučio sam ostati, nastaviti igrati za njih.
Igrao si za mlade selekcije Hrvatske, nastupao si za dvostrukog prvaka Europe Zagreb, zatim za jaki Meškov i Hannover. Je li igranje za rukometno egzotičnu Ameriku možda korak unatrag u karijeri?
Kako se uzme. Naravno da bih volio igrati za Hrvatsku, ali nikad nisam dobio poziv. Amerikanci su me zvali, to je zemlja u kojoj sam rođen i tako sam odlučio. Vjerujte mi, nije to više reprezentacija otprije nekoliko godina. Kad sam došao tamo, pola igrača nije znalo ni pravila, njima je rukomet bio hobi. Sad je to već drugačije. Imamo nekoliko igrača koji igraju u njemačkoj drugoj ligi, jedan igra u drugoj momčadi Flensburga, par njih nastupa u Francuskoj, Švedskoj i Danskoj, Adam igra u Egiptu… Trener nam je Šveđanin. Nismo loši.
Tko vam je nominalno najveća zvijezda u reprezentaciji?
Andrew Donlin. Odličan igrač i čovjek s jako zanimljivom životnom pričom. Bio je vojnik, završio je školu za pilota, a onda je par godina igrao u klubovima druge njemačke lige. Sad je u Ademaru i prvi je Amerikanac koji je zabio gol u španjolskoj prvoj ligi.
Trener vam je slavni Robert Hedin, član zlatne švedske generacije iz devedesetih, popularnih Bengan Boysa koji vjerojatno pamte olimpijsko finale 1996. kad je Hrvatska srušila Švedsku. Poznavajući njihov stil, vjerojatno igrate obranu 6-0?
Tako je, iako nešto pokušavamo i s 5-1. Međutim, obranu 5-1 treba dugo učiti, tako da ćemo uglavnom biti u 6-0.
Tko vam brani gledati kako Domagoj Duvnjak igra prednjeg u 5-1?
Ha ha. Ma Dule je vjerojatno najbolji igrač u povijesti rukometa na toj poziciji. Druga je to dimenzija.
U najtežoj ste skupini na SP-u? Kakva su očekivanja?
Protiv Francuske i Norveške realno nemamo nikakvih izgleda, ali već protiv Austrije… Neće im igrati Bilyk i Božinović, dva daleko najbolja igrača. Tko zna, možda nešto i napravimo protiv njih.
Koliko prosječni Amerikanci poznaju rukomet?
Da sad napravite anketu po New Yorku ili nekom drugom američkom gradu, mislim da biste se namučili za pronaći nekoga tko je čuo za rukomet. Amerikanci su fokusirani na svoja četiri sporta i što se tiče toga jako su konzervativni i ako nogomet tamo nije totalno prošao, onda što očekivati od rukometa? No, tko zna, ako u budućnosti napravimo neki dobar rezultat, možda ga uspijemo popularizirati. To bi bilo lijepo.
Opći je dojam da bi Amerikanci, kad bi se ozbiljnije uhvatili rukometa, bili velesila. Možete li zamisliti LeBrona na pivotu, Curryja na krilu, Chrisa Paula na srednjem? Bivši NFL igrač Jay Cutler podigao je buru izjavom da bi s LeBronom osvojio zlato u rukometu. Što kažeš na to?
Kad bi se Amerikanci ozbiljno bavili rukometom, sigurno je da bi bili dobri. Međutim, rukomet ima svoje specifične zakonitosti, posebna pravila i nema šanse da bi netko u kasnijim godinama bez osnovne rukometne škole mogao igrati na vrhunskoj razini. Smatram da ta izjava o LeBronu koji bi osvojio zlato u rukometu nikako ne stoji.
Danas igraš za njemačkog drugoligaša Wilhelmshaven. Što želiš u nastavku karijere?
Jučer sam odigrao prvu utakmicu nakon šest mjeseci. Imao sam tešku ozljedu ramena i sad se polako vraćam. Ambicija mi je da se vratim u Bundesligu, u najviši rang najjače lige svijeta. Tek mi je 30, bit će još puno prilika za nametnuti se.
Što očekuješ od Hrvatske na SP-u?
Hrvatska je top ekipa, u samom je vrhu svjetskog rukometa već godinama i očekujem medalju. Bez ikakve dvojbe. Naravno, tu su Nijemci, Danci, Španjolci, Francuzi, sve bolji Norvežani, ali vjerujem u medalju.
Nedavno si nahvalio najboljeg mladog igrača svijeta Ivana Martinovića. Što misliš o hrvatskom desnom beku?
Dok sam igrao u Hannoveru, Ivan je bio u Gummersbachu. Nakon prve akcije rekao sam da će taj klinac biti među pet najboljih igrača svijeta. U napadu je već sad kompletan, samo da popravi malo obranu i bit će svjetski vrh.
Ivan Čupić i Ilija Brozović su vam rođaci. Čujete li se, jesu li vam dali neki savjet?
S Ivanom se ne čujem dok sam s Ilijom doslovce svaki dan u kontaktu. Igrali smo skupa u Zagrebu i Hannoveru i ostali smo u fantastičnim odnosima. Joj, kako bih volio utakmicu Amerika protiv Hrvatske! Naravno, to se neće dogoditi na ovom SP-u, ali bilo bi krasno kad bi se barem dogovorila neka prijateljska utakmica.