PETKOVIĆ, Olmo, Oršić i društvo bit će zauvijek upisani u Dinamovu povijest kao momčad koja je napokon uvela klub u europsko proljeće.
Dinamo je dobro izgledao ljetos, ali malo tko je očekivao da će ovako uvjerljivo stići do osmine finala Europa lige, gdje ga sljedećeg tjedna čeka velika Benfica. Tako je momčad Nenada Bjelice ostvarila ono što nije uspjelo i puno većim i jačim Dinamovim generacijama. Među njih bez ikakve dileme spada i ona iz druge polovice devedesetih koja je rušila Partizan, nesretno ispala od Newcastlea i Atletica te odigrala niz nezaboravnih utakmica.
Jedan od glavnih aktera te momčadi bio je Igor Cvitanović, najbolji Dinamov strijelac u povijesti HNL-a i jedan od najvećih koji je ikada nosio plavi dres. S brojem 21 na leđima “knez Igor” trpao je po cijeloj Hrvatskoj i HNL-u, a brojni njegovi golovi odavno su dio Dinamove antologije.
No iako je s Prosinečkim, Marićem i društvom činio zastrašujuću momčad, ni on nije uspio ostvariti ovo što su uspjeli Olmo, Petković i Oršić.
Bjelica napravio sjajan posao
“Kao bivši igrač Dinama osjećam veliku zadovoljštinu zbog uspjeha koji su ti dečki apsolutno zaslužili. Neću reći ništa novo ako kažem da ova momčad izgleda fantastično i da je Bjelica posložio sustav u kojem dvadeset igrača jednako konkurira za prvu momčad”, rekao je Cvitanović.
Rođeni Osječanin u Dinamo je došao 1989. godine kao 19-godišnjak, ali je odmah otišao na posudbu u Radnik. Tamo je zabio šest golova u devet utakmica i onda se vratio u Maksimir. Nakon još jedne kraće posudbe, vodio je Dinamo do prvog naslova prvaka Hrvatske 1993. godine.
Premda Dinamovi navijači Igora Cvitanovića najviše pamte po fantastičnom nastupu protiv Partizana, brojni mu nikad nisu oprostili silne promašaje u 1. kolu Lige prvaka 1993. godine. Dinamo je igrao prvu utakmicu u Bukureštu i dobio 2:1, ali ni danas nikome nije jasno kako su se Rumunji izvukli sa samo dva primljena gola.
“A kako? Ja sam promašio tri zicera, eto kako”, kaže kroz smijeh Igor Cvitanović koji je danas trener trećeligaša Dubrave.
Uzvrat u Ljubljani, gdje se igralo zbog rata u Hrvatskoj, trebao je biti samo formalnost. Osobito nakon što je Dinamo potpuno nadigrao Rumunje u prvoj utakmici. U Ljubljanu su došle tisuće Dinamovih navijača, a nakon što je hrvatski prvak poveo već u 7. minuti golom Vlaovića, dileme više nije bilo. No Rumunji su u nevjerojatnoj utakmici okrenuli i pobijedili 3:2, a Dinamo je ispao.
“Kad je Vlaović zabio taj gol nitko od nas nije ni pomislio da bismo mogli ispasti. Ni danas ne znam objasniti što se dogodilo u toj utakmici. To mi je bio jedan od dva najteža trenutka u karijeri. Morali smo proći, a mi ispadnemo. Bilo je teško jer smo prvo razočarali sami sebe, a onda i naše navijače kojih je bilo jako puno. Ma, kad se sjetim te Steaue, muka mi je. Što sam sve promašio u prvoj utakmici, to je bilo nevjerojatno”, kaže Cvita.
No sve mu je bilo oprošteno 30. srpnja 1997. kad je zabio dva gola Partizanu u povijesnoj pobjedi od 5:0 u 1. pretkolu Lige prvaka. Nakon toga na redu je bio Newcastle.
“Svaki igrač koji je igrao tu utakmicu će vam reći da ona spada u zasebnu kategoriju. To je bilo nešto posebno. A Newcastle… Nikad prije ni poslije nisam odigrao tako emotivnu utakmicu. Onaj gol u 93. minuti mi je najdraži u karijeri. Koliko emocija, koliko sreće… I onda ispadneš! Jako teško mi je pao taj gol koji smo primili u 120. minuti. Uz Steauu, sigurno najteži trenutak u karijeri. Ne smijem se toga ni sjetiti”, kaže Igor.
Briljirao u Zürichu
Nakon ispadanja od Newcastlea, Dinamo je put nastavio u Kupu UEFA-e. U 1. kolu je igrao protiv Grasshoppera koji je u ludoj prvoj utakmici odigrao 4:4 na Maksimiru. Uzvrat je bio rapsodija. Dinamo je slavio 5:0, a Cvitanović je odigrao briljantno. Zabio je prva dva gola, iznudio jedan penal i još jedan zabio.
“Ako se ne varam, legendarni hrvatski novinar Tomislav Židak dao je dvije desetke u cijeloj karijeri. Prvu Željku Stinčiću protiv Zvezde u Beogradu i drugu meni u Zürichu. Na to sam stvarno ponosan i jako mi je drago. Odigrali smo savršenu utakmicu, Švicarci nisu imali nikakve šanse. I prva utakmica u Maksimiru bila je odlična, ali vjerujem da ju je navijačima bilo jako teško gledati”, kaže.
Dinamov nevjerojatni europski put te jeseni stao je protiv velikog Atletica koji je dvije godine ranije u Španjolskoj osvojio dvostruku krunu. U Maksimiru je bilo 1:1, a u Madridu 1:0 za Španjolce.
“Ubili smo ih u Maksimiru, osobito u prvom poluvremenu. To je bila jedna od najboljih utakmica koje je taj moj Dinamo odigrao u Europi. U uzvratu smo podbacili. Ne volim uspoređivati prošla i sadašnja vremena i ne bih želio da se netko uvrijedi zbog ovoga što ću reći. Mislim da smo bili puno talentiranija i individualno kvalitetnija momčad od ove današnje. No, oni imaju ono što mi nismo imali, a što je još i važnije od talenta. Disciplinirani su, odgovorni i izbalansirani. U Bjeličinom Dinamu nema velikih zvijezda i imate dojam da su svi jednaki. Kod nas to nije bio slučaj. Bilo je igrača koji su odskakali talentom, ali često nismo imali glavu i rep”, smatra Cvitanović.
“Bili smo divljiji nego ovi dečki danas u svakom pogledu. Izlazili smo nakon svake utakmice i to praktički cijela momčad. Eventualno netko nije mogao zbog obveza, ali znali smo se zabaviti. Nije bilo mobitela i društvenih mreža pa si mogao raditi što si htio. Bilo je jako zabavno”, dodao je.
Petkoviću treba dati priliku u reprezentaciji
Cvitanović je iz Dinama otišao u Real Sociedad, ali se nakon samo jedne sezone vratio u Maksimir.
“Dobro sam krenulo ali sam u nastavku sezone bio nešto slabiji. Ja sam najviše kriv jer sam bio nestrpljiv. Da sam možda ostao još jednu sezonu kad se promijenio trener, ali... Nije mi se više dalo grijati klupu i vratio sam se. Šteta, ali ne žalim ni za čime. Samo za Steauom i Newcastleom...”, rekao je Cvitanović.
Dinamo danas u momčadi nema igrača kao što je Cvitanović, ali ima sjajnog Brunu Petkovića koji je pravo otkriće.
“Ne vidim zašto taj dečko ne bi dobio priliku u reprezentaciji? Zaslužio je to svojim igrama u Dinamu i mislim da bi mogao pomoći reprezentaciji. Fantastičan je, borben i srčan. Trebamo ga isprobati”, zaključio je Cvita.