ZDRAVKO MAMIĆ u proteklih je deset godina, koliko je na čelu Dinama, čak petnaest puta promijenio trenera, s time da je Velimir Zajec dvanaesti stručnjak koji je vodio Modre u Mamićevoj eri. Velik broj trenera, od kojih su mnogi primali basnoslovne plaće, ostavio je traga i na klupskoj blagajni. S obzirom na to da u su u Hrvatskoj točne plaće nogometaša i trenera još uvijek tajna, kao i kompletno poslovanje nogometnih klubova, teško je reći koliko je točno novca Dinamo u Mamićevoj eri potrošio na trenere, uključujući mjesečna primanja, premije i raskide ugovora.
Za hrvatske prilike trenerske plaće u Dinamu su astronomske, a pogledamo li rezultate kluba u posljednjih deset godina, jasno je da se ti iznosi nemaju čime opravdati. Sve je počelo još u vrijeme Zlatka Canjuge kada je prvi put u Hrvatsku došao strani trener za kojeg se osigurala i plaća u rangu europskih klubova. Argentinac Osvaldo Ardiles, osim vile u kojoj je živio tih nepunih četiri mjeseca, primao je mjesečno 43.000 dolara (50.000 eura), što je najveća trenerska plaća u povijesti hrvatskog nogometa.
Nakon toga klub je ušao u novo razdoblje, u Maksimir je stigao novi "šerif" koji se nastavio ponašati kao da vodi klub velikog imena koji si može priuštiti plaće igrača i trenera slične onima u razvijenim nogometnim zemljama. Nakon Ilije Lončarevića i Marijana Vlaka, koji su klub vodili u sezoni 2001./2002., klupu je dočekao i Mamićev kum Miroslav Ćiro Blažević. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi za koliko je Ćiro olakšao Mamićev džep, iz Dinama su tada službeno potvrdili kako je bivši hrvatski izbornik plaćen 200.000 eura godišnje, što je vjerojatno bio iznos koji tadašnji prvoligaši zajedno nisu izdvajali za trenere. Blaževića je naslijedio Nikola Jurčević, pa su se u nekoliko mjeseci izredali Đuro Bago, Nenad Gračan, Ilija Lončarević i Zvjezdan Cvjetković. S obzirom na to da su se svi zadržali po nekoliko mjeseci, nemoguće je doći do podatka ili procijeniti koliko su "zaradili".
Ivanković uzeo odštetu iz drugog pokušaja
Onda je na sezonu i pol Dinamo preuzeo Josip Kuže, od lipnja 2005. do listopada 2006. godine. Njegova primanja bila su oko 20.000 eura mjesečno, ali bez premija i ostalih dodataka. Kuže je otišao bogatiji za ukupno 340.000 eura samo od mjesečnih primanja. Mamić se nakon loših rezultata Kužea htio riješiti i ranije, ali htio je izbjeći otkaz jer bi mu morao platiti visoku odštetu. Na kraju je trener ljubimac navijača sam otišao. Isto mu je uspjelo i s njegovim nasljednikom Brankom Ivankovićem. "Profesor" je Modre vodio 15 mjeseci tijekom kojih je zarađivao 20.000 eura mjesečno (neki kažu i 30.000). Kada više nije išlo, Mamić je uletio u svlačionicu i zasuo ga psovkama, što je natjeralo Ivankovića da pobjegne glavom bez obzira, zbog čega je ostao bez ostatka novca iz ugovora.
Na klupu je iz omladinskog pogona stigao "svježi" trener, Zvonimir Soldo, bez imalo prvoligaškog iskustva. Zdravko Mamić kasnije je priznao da je nekadašnji hrvatski reprezentativac i dugogodišnji igrač Stuttgarta tražio posebnu plaću kao trener juniora, a njegova mjesečna primanja u vrijeme dok je vodio prvu momčad iznosila su oko 15.000 eura. Otišao je nakon četiri mjeseca i otvorio put povratku Branka Ivankovića. Ovaj je put nekadašnji izbornik Irana bio pametniji, pa je umjesto odlaska pričekao Mamićev otkaz. Njegova plaća ponovno je bila 20.000 eura, a nakon pet mjeseci dobio je otkaz i u džep pospremio oko 240.000 eura odštete, a mogao je i više. Marijan Vlak zadržao se tri mjeseca i primao mnogo manje od ostalih (ipak je bio privremeno rješenje), oko 7.500 eura. Krunoslav Jurčić zadržao se u Maksimiru 15 mjeseci i za to vrijeme dobio ukupno 225.000 eura od mjesečnih plaća.
Dovođenjem Zajeca Mamić uštedio na transferu Rukavine
Kada je Velimir Zajec dolazio u Dinamo prije dva i pol mjeseca, trebao je biti dugoročno rješenje i trener koji će izgraditi novu momčad Dinama. No, nakon samo tri prvenstvena kola i ukupno osam utakmica ovog ljeta, Mamić ga je smijenio. Zeko je imao ugovor na dvije godine i 25.000 eura mjesečno, a Dinamo bi mu trebao još isplatiti i 250.000 eura odštete. Novi je to udarac za Dinamo i Zdravka Mamića. Do sada je bilo lako obećavati velike iznose trenerima dok je novac za plaće trenera dolazio od Zagrebačkog sportskog saveza, ali i drugih izvora. Promjenama koje su se dogodile usred teške financijske krize, Mamić je ostao bez dobrog dijela tog novca.
Da napravimo interesantnu digresiju, podsjetimo se da je Ante Rukavina već dugo bio velika želja Zdravka Mamića kojem je pod hitno trebalo veliko napadačko ime ovog ljeta, kada je bilo jasno da će Mandžukić napokon otići u novi klub. Jedini tko je mladog Šibenčanina mogao vratiti iz Grčke bio je upravo Zajec zahvaljujući odličnim vezama u Panathinaikosu. Pretpostavimo da je Zajec doveden samo kako bi omogućio dolazak Rukavine u Dinamo, što nije toliko nategnuto jer se samo nekoliko tjedana prije takav rasplet činio kao nemoguća misija. Zeko je i sam priznao da mu je predsjednik rekao da ne želi pustiti mladog napadača, dok je bivši igrač Hajduka izrazio želju za ostankom u PAO-u i odbacio svaku mogućnost odlaska u Zagreb. No, Zajecovom intervencijom transfer je realiziran, i to za nevjerojatno malu odštetu od 700.000 eura, a iz Hajduka je otišao za 2 milijuna više. Dinamo je za Zajeca i Rukavinu tako platio ukupno milijun eura, što je tri puta manje nego što bi platio samog Rukavinu bez Zekine pomoći. Eto, barem se Mamiću taj posao isplatio.
Jednostavnom matematikom možemo izračunati da je Dinamo samo na trenere od 2005. godine do danas, uključujući Ćiru Blaževića čija su nam primanja poznata i Zajecovu potencijalnu odštetu, potrošio gotovo dva milijuna eura. I to je bez onog niza trenera koji su dolazili i odlazili svakih nekoliko mjeseci u razdoblju od Ćire do Kužea. Dva milijuna eura nije mnogo u usporedbi s Europom gdje su vrhunski treneri toliko plaćeni po sezoni, ali za klub poput Dinama u okruženju koje se zove HNL to je previše novca potrošenog samo zbog povremenog "ludila" klupskog izvršnog dopredsjednika.