Foto: Ronald Gorsic/ Cropix

AKCIJE "Dinamo po kunu" i "Stadion po deset milijuna eura", polovično su uspjele. Zdravko Mamić i njegovi marketinški gurui nakon dugo vremena doveli su ljude na stadion, no njih više od 34 tisuće ipak nisu uspjeli zataškati da je maksimirska kula - rupa bez dna. Gledatelji su, bez dvojbe, najljepša glazura koju je stadion mogao dobiti. Bez njih, sutra će ujutro to opet biti kao buđenje uz "ljepoticu" bez šminke.

Napore kluba koji se i potrudio da i doslovno iskopa iz maksimirske zemlje svako prokletstvo svakako treba pohvaliti, ali očito je da nema tih milijuna koji mogu popraviti nepopravljivo. No, vratimo se publici koja se opet slila Vlaškom i Sveticama, željna Dinama i nogometa.

"Nije stvar u jednoj kuni, i da je ulaznica sto kuna, platio bih. Dobro, vjerojatno bih posudio tih sto kuna", slušamo razgovor u obližnjem kafiću između reprezentativnih Dinamovih navijača. To nisu Boysi, jer oni su u većem dijelu i dalje u bojkotu. To su oni obični građani s propuhom u džepu, koji i dalje drukaju za plave. Takve je Mamić želio akcijom "sve po kunu" vratiti na stadion, dati im popust i zalet za ono što slijedi.

Po prvi put nakon utakmica s Arsenalom i Werderom, od koje je potonja odigrana prije četiri godine, vidjeli smo pune maksimirske tribine. Na istoku su ljudi, štoviše, sjedili i po prolazima. Gostoprimstvo Dinamovog puka nije osjetio tek vratar Neftchija Stamenković, kojeg je najprije publika zasula povicima  "Ubij Srbina", da bi mu potom sudac, nakon popriličnog razmišljanja, pokazao prekršaj za jedanaesterac. Bilo je to već debelo u drugom dijelu, Krstanović je zabio svoj drugi pogodak za 3:0.

No, nije počelo odviše idilično. Nakon pola sata začuli su se prvi zvižduci. Ljudi željni igre tražili su ono što su došli vidjeti, a to nije bila samo Mamićev deset milijuna eura težak glanc stadiona. Nakon što je kapetan Milan Badelj probio led, lakše i složnije disalo. Sjever je budio krcati jug, a mnogi su Dinamovi igrači, s puno utakmica u nogama, po prvi puta doživjeli takvu atmosferu na svom stadionu.

Ne sjećamo se kada smo vidjeli da ljudi veseli, uz spontanu pjesmu odlaze sa stadiona. Ne sjećamo se kada na utakmici nije zapaljena nijedna baklja. Atmosferu je upotpunio Dinamo, trezvenom i strpljivom igrom. Sreli smo ispred lože i zagrebačkog gradonačeknika Milana Bandića.

"Pobjeda nije bila upitna niti u jednom trenutku. Atmosfera je bila kao i prije dvadeset godina i sjajno se uklopila u ovu lijepu priču"

Bila je to netipična i vrlo ugodna večer na Maksimiru. No, ona će, baš kao i ovako uvjerljivi Dinamo, trebati još koju potvrdu. Čisto da se uvjerimo u građansku ljubav prema Maksimiru i europsku snagu Jurčićevog Dinama...