PEDRO RODRIGUEZ, napadač Chelseaja i španjolske reprezentacije, prvi je otvoreno rekao ono što su mnogi sugerirali: koliko god da je grandiozno naslijeđe velike momčadi Barcelone od 2008. do 2012. godine, ono je moglo biti još i veće.
Pedro je dijete Barcelone i smatra da je klub izgubio povijesnu priliku.
"Trebali smo osvojili tri titule zaredom, zbog tog prestiža, kako bismo se potvrdili kao najbolji, kako bismo osvajali Ligu prvaka kao i druge povijesne ekipe“, govori Pedro za The Independent.
Jedna utakmica ostaje u sjećanju više nego bilo koja druga. Polufinale 2009./2010. protiv milanskog Intera. Barcelona je trebala pobijediti, umjesto toga izgubila je ukupnim rezultatom 2:3.
"Ni sam ne znam kako smo izgubili. Bio je to jedan od mojih najgorih dana kao Barceloninog igrača“, kaže Pedro.
Razbijanje psihološke barijere
Ali za Josea Mourinha i Inter bio je to najveći dan. Bio je to susret koji je talijanskom klubu osigurao trostruku krunu i njegov prvi europski naslov u 45 godina te razbio "psihološku barijeru“.
U tom trenutku Mourinho je pokazao svoju moć. Bio je to ujedno i podvig koji je on isticao više od svih drugih. Ne samo da je pobijedio "najbolju momčad svijeta“ nego se na sveobuhvatan i višestran način ostvarilo sve što je govorio i planirao. Tijekom prve utakmice bilo je čak trenutaka kad je Mourinho gledao posvemašnji kaos koji je njegova taktika prouzročila u navodno savršenoj Barceloni i osjećao potpuno zadovoljstvo.
Stoji i činjenica da je Mourinho to predvidio. Na poluvremenu te utakmice, u kojoj je Pedro postigao prvi pogodak, a Wesley Sneijder izjednačio, Mourinho je svojim igračima rekao kako se utakmica definitivno promijenila. Uvjeravao ih je da će, ako nastave s igrom na protunapade, kojoj su se sasvim prilagodili, pobijediti 4:1 ili 5:1.
Na kraju su pobijedili samo 3:1, ali sveobuhvatna priroda pobjede uvjerila je Interove igrače u njegov genij te ga je potvrdila kao čovjeka sudbine. Takva percepcija vidovitosti važna je u nogometu zato što potiče svojevrsno obmanjujuće samopouzdanje, potrebno da bi se razvio sportski prkos. Upravo je to vjerovanje utemeljilo ekstremni intenzitet, potreban za uzvratnu utakmicu u Barceloni.
Mourinho je rekao da će njegovi igrači "proliti krv“. Maicon je doslovce ostao bez zuba. Nije nikakvo čudo što je jedan izvor rekao Independentu kako je to trenutak u kojem je Mourinho "pomislio da je Bog“ i da ne može učiniti ništa loše.
Ako je suditi prema Barceloni, nije mogao učiniti ništa dobro. Prisjećajući se jednog od mnogih udaraca na svoj bivši klub tijekom godina, u ovom slučaju namjernog puštanja utakmice, publika je na Camp Nouu uoči uzvratne utakmice vikala: "Mourinho, idi u kazalište."
Najveća od svih drama
Scena je bila postavljena za najveću od svih drama. Mourinho je rekao kako se radi o "velikom filmu". Pedro i gotovo svi ostali priznali su da je utakmica bila "epska".
Dugo je bilo neodlučeno pa je kao takva sasvim zaokupila gledatelje. Zbog toga je to bilo možda prvo moderno polufinale Lige prvaka, jedno od onih "istinskih finala" koje prethodi danas redovnim sudarima superklubova, u kojima ekstremna koncentracija talenata traži istu takvu koncentraciju pažnje. Bilo je nemoguće odvratiti pogled.
Kako i dolikuje pravoj drami, bilo je tu i vječnih tema. Sukob velikih filozofija. Kompromitirana načela. Najveći izlog svih vremena. Trenuci koji ostaju za povijest. Potraga za svetim gralovima. Osobna ostvarenja. Osveta. Mnogo dugotrajnih posljedica.
Mourinho je rekao kako je uspjeh njegove momčadi u uzvratnoj utakmici bio "čudo", a kasnije se zahvalio u čuvenoj kapelici na Camp Nouu. Zapravo, Božji je čin oblikovao cijeli taj susret. Vulkan Eyjafjallajökull na Islandu eruptirao je 20. ožujka 2010. godine te je zatvorio cijeli europski zračni prostor. Zbog toga je polufinale započelo Barceloninim putovanjem 1000 kilometara autobusom. Završilo je Mourinhovim parkiranjem "airbusa".
"I uspjelo je", rekao je kasnije s osmijehom.
Zaustavljanje vulkana
To je bila pokretačka snaga ovog susreta i sezone – zaustaviti Barcelonu – čija je erupcija pod Pepom Guardiolom imala kudikamo veće posljedice od vulkana.
Barcelona je eksplozijom otvorila europski nogomet i zauvijek ga promijenila. Promijenila je parametre onoga što se smatralo mogućim. Iako su Guardioline momčadi nakon toga postavljale nove standarde za superklubove, Barcelonina izvrsnost u tom trenutku bila je bez presedana. Više od dvije godine aktualni europski prvak nije izgubio utakmicu s više od dva gola razlike, a poraza je ionako bilo malo. Pitanje koje je definiralo sezonu bilo je može li Barcelonu uopće taktički nadmašiti.
Početkom 2008. godine Barcelonina hijerarhija, uglavnom Ferran Soriano, Txiki Begiristain i Marc Ingla, imenovala je nasljednika iznurenom Franku Rijkaardu. Sve se svelo na jednu odluku. S jedne strane bio je trener njihove B-momčadi Guardiola, koji je u tom poslu bio nešto manje od godinu dana. S druge strane bio je Mourinho, najuspješniji trener u nogometu.
Na kraju su se okrenuli onome što im je bilo očito. Tražeći način da revitalizira klub, hijerarhija je osjećala da mora otići u "krajnost, u našu stvarnu suštinu, i odabrati Guardiolu". To je ono zbog čega se Mourinho uvrijedio. Portugalac je imao naviku okrenuti se protiv klubova koji su ga odbili, ali nikad to nije bilo tako naglašeno kao u slučaju Barcelone.
"Bio je povrijeđen činjenicom da je odbijen“, rekao je Ingla Grahamu Hunteru.
Momčad sa željom
Ta jedna odluka odredit će mnoge pojedinosti ovog dvoboja te, naravno, poslati Mourinha u Inter. Njegova je ambicija bila osvojili ligaške naslove u četiri različite zemlje te Ligu prvaka s tri različita kluba. Ovo je bio jedan od velikih klubova koji bi mu to mogao omogućiti i kojem je trebalo njegovo europsko iskustvo.
Mourinho je izgradio momčad prema mentalnom imidžu, s igračima koji trebaju nešto dokazati, profesionalcima na vrhuncu željnima da osvoje Ligu prvaka. Bio je to ključ emocionalnog intenziteta koji je Portugalac zahtijevao. To je bio ključ sezone.
"Bila je to momčad sa željom, koja je znala što hoće. Igrači su bili vrlo dobri, tehnički i taktički vrlo inteligenti“, rekao je Diego Milito, jedan od devetorice igrača starijih od 28 godina, koji su započeli uzvratnu utakmicu protiv Barcelone.
Inter je tijekom te sezone razvio "sudbinski osjećaj“, definiran ponajprije karakterističnom Mourinhovom izvedbom u pobjedi nad Chelseajem u osmini finala. Wesley Sneijder, Walter Samuel i Esteban Cambiasso bili su odbačeni od Real Madrida, na čijem će se stadionu Santiago Bernabeuu održati finale 2010. godine.
Potom je tu bio odbačeni Samuel Eto'o, kojeg je Barcelona otpisala iz momčadi koja je s Guardiolom osvojila trostruku krunu zbog "osjećaja".
Taj je potez bio u pozadini još jednog zapleta, nakon kojeg se dogodio transfer Zlatana Ibrahimovića. Šveđanin je bio u središtu toga, s obzirom na pitanja koja će se pojaviti. Ibrahimović je želio napustiti Inter zbog toga što je zaključio kako "tamo nikad neće osvojiti Ligu prvaka".
"Nisam mislio da je momčad dovoljno dobra", priznao je kasnije.
Zvijezda ispred plana igre
Visoka cijena transfera nehotice je pomogla promijeniti to i on je umjesto toga postao razlog zbog kojeg je Guardiola smatrao da Barcelona nije uspjela osvojiti Ligu prvaka te sezone.
"Stavio sam zvijezdu ispred svog plana igre, misleći na 60 milijuna eura, koliko nas je koštao, umjesto da slijedim vlastite ideje“, rekao je Katalonac Martiju Perarnauu u "Pep Confidentialu". Interov predsjednik Massimo Moratti inzistirao je na toj cijeni, kako bi mogao reći da je dobio više nego AC Milan za Kaku pri njegovu transferu u Real Madrid. Bio je to jedan od poteza koji su Sneijdera prisilili da ode. Bilo je to prilično skupo.
Bio je to i prilično dobar potez. Ibrahimović je sezonu započeo dobro. Bilo je to razdoblje u kojem će se Guardiola i Mourinho prvi put suprotstaviti. Odigrali su mlakih 0:0 na San Siru na otvaranju Lige prvaka. Radilo se o lažnom ratu, ne računamo li Ibrahimovićevu bijesnu reakciju.
Barcelona će pobijediti Inter 2:0 u zaista važnom sljedećem dvoboju u skupini, doduše s Ibrahimovićem na klupi. Čak je i Mourinho morao priznati da se te večeri radilo o "spektakularnom nogometu".
To će se pokazati kao poučno za njega, obogaćujući velike utakmice koje nadolaze. Postalo je očito da Ibrahimović nije shvatio Guardiolin način igre. Nije se ni sklonio s puta, često je smetao dodavanjima i kretanju Lea Messija.
Guardiola je već razmišljao da ga se riješi kad se Šveđanin ozlijedio. Uz Messija kao lažnu devetku, Barcelona je u travnju pobijedila Real Madrid 2:0 u ključnom Clasicu, igrajući bez ozlijeđenog Andresa Inieste. To će definitivno zapečatiti sudbinu titule, ali diskusija će utjecati i na Ligu prvaka.
Prije toga trebalo je putovati 1060 kilometara u Milano. Barcelona se do posljednjeg trenutka nadala da će moći letjeti, ako ništa drugo od Nice do Milana. Na kraju su se pomirili sa sudbinom i u ponedjeljak u 14:43 krenuli iz kampa Ciutat Esportiva. Utakmica se igrala u srijedu, a UEFA nije ni razmišljala o odgodi.
Neki igrači nisu mogli vjerovati da je to rješenje. Ostali su znali da je to jedna od onih stvari. Svi su to morali proći. Tijekom osmosatnog, prvog dijela putovanja momčad je slala šaljive poruke o islandskom vulkanu, bivšem suigraču Eiduru Gudjohnsenu te gledala filmove "Invictus" i "Inglourious Basterds". U hotel Martinez de Cannes stigli su u 22:55, a sljedećeg jutra u 10:00 krenuli su dalje. Zračni prostor i dalje je bio zatvoren pa je putovanje dovršeno drugog dana u 14:20 u hotelu Melia Milano.
Zamršeni plan u dva dijela
Zlatan je to opisao kao "katastrofu“, a ostali su rekli kako su se osjećali umorno. Ali Bojan Krkic sada za Independent kaže kako to "nije bio razlog zbog kojeg smo izgubili". Bilo je sigurno i drugih, važnijih faktora. Jedan je bio to što je Mourinho, dok je Barcelona putovala, duboko razmišljao i rigorozno pripremao svoje igrače za zamršeni plan u dva dijela.
Ono što je najviše zaokupljalo njegove misli bio je prvi dio tog plana, koji se, dakako, odnosio na to kako zaustaviti Messija. Mourinho je bio fiksiran na to.
"Svaki put kad igram protiv Messija, provodim sate proučavajući ga. Ne radi se o tome da ga zaustavim, nego da mu priuštim tešku utakmicu. To je najbolje što možete učiniti protiv njega“, rekao je novinarima u Chelseaju 2015. godine.
Razlog ovom posebno eksplozivnom problemu je Messijevo kretanje poput žive. Mourinho je trebao kompaktnost u momčadi oko kaznenog prostora te limitiranje svog prostora kako bi se minimizirao učinak neizbježnog Barcelonina posjeda lopte. No, jedno je bilo očito, ali i neizbježno, način na koji će Barcelona moći spriječiti njegovu defenzivnu zamku.
To je uključivalo ulaske Danija Alvesa s desne strane te Messijeve prodore unutra kako bi se obrambeni igrači raspršili u oba smjera. Uobičajene protumjere bile bi spriječiti centarhalfove i središnjeg veznjaka da prenesu odgovornost za Argentinca na sljedećeg igrača, ali to je spriječeno time što će jedan od Barceloninih napadača stvarati pritisak i odvući jednog od braniča.
Tada se pojavljuje fatalna rupa. I tada Messi postaje ubojit i jedan od njegovih najpodcjenjenijih talenata se budi. On ima bočnu viziju zbog koje se odmah ubacuje u tu rupu te se potom služi svojim talentom kako bi ju potpuno iskoristio.
Minimalno otvaranje, maksimalan učinak
Svaki put kad vidite da Messi stoji naizgled neaktivno i udaljeno od igre, on radi upravo to. On pregledava igru i trenutačno analizira gdje se nalazi točka pucanja u suparničkom obrambenom sustavu.
Mourinho je, međutim, došao do sličnog trenutka spoznaje. Osmislio je četveročlanu gabbiju, na talijanskom zatvor, za Messija, koji će ga stalno ograničavati u kretanju. To je zahtijevalo određeni rizik, zbog slobode koju daje drugim Barceloninim igračima, kao i potpune koncentracije.
To je trenutak u kojem je emocionalni intenzitet koji Mourinho može izazvati došao do punog izražaja.
"Dao nam je informaciju koju nam nitko drugi nije mogao dati. To je Mourinhova snaga“, rekao je Sneijder časopisu Champions 2010. godine. To i dalje nije bio potpuni plan. Drugi dio bio je još teži jer je podrazumijevao napad bez slabljenja obrane.
"Znali smo da u uzvratnoj utakmici nemamo šanse ako ne pobijedimo kod kuće“, rekao je Mourinho. Dakle, morao je pronaći ravnotežu. Opet se sve svelo na tajming.
"Očigledno je strategija bila pokušati ih napasti u našoj napadačkoj tranziciji, u trenutku kad preuzmemo loptu. Znamo, naravno, način njihova razvoja, znali smo da Alves i Maxwell odlaze daleko, daleko naprijed i ostavljaju dosta prostora“, objasnio je Mourinho kasnije u prosvjetljujućem Coaches Voice videu.
Inter bi tako čekao da lopta ode na stranu i potom udario punom snagom.
"Mi smo u osnovi kretali iz niskog defenzivnog bloka, ali potom smo išli vrlo, vrlo snažno s tri, četiri, pet igrača na napadačke pozicije u tranziciji", dodao je.
Utakmica koja se igra glavom više nego nogom
"Sve je to zahtijevalo neizmjernu količinu koncentracije, strpljenja i discipline jer trebalo je izbjeći "zov sirene lopte", kako je to nazvao Zanetti. Nije bilo nimalo čudno što je Mourinho na konferenciji za novinare prije utakmice rekao kako će to biti "utakmica koja se igra glavom više nego nogom“.
Nije bilo nimalo čudno što je taktički razgovor prije utakmice bio podijeljen na dva dana, kako bi ga igrači sasvim shvatili. Tako je to kad se igra protiv Barcelone. To je razlog zbog kojeg, kad netko pita Mourinha o epskoj uzvratnoj utakmici, on odmah uzvraća: "Meni je draža prva.“
Guardiola kao Guardiola, proveo je podjednako mnogo vremena razmatrajući mogućnosti za utakmicu u svojoj glavi. Oni bliski njemu kažu da je znao kako je trebao izostaviti oporavljenog Ibrahimovića.
Svi dokazi bili su tu, posebice iz pobjeda protiv Intera u utakmici u skupini i potom Madrida. U svojoj autobiografiji Ibrahimović otkriva kako je Guardiola gotovo tražio izgovor na posljednjem treningu.
"Možeš li igrati od prvog zvižduka? Jesi li spreman? Jesi li zaista spreman?“ pitao je trener.
Guardiola je odlučio ne mijenjati ništa, što je Barceloninu prednju liniju učinilo tako statičnom. To je bilo očito od prvog zvižduka. I posebice od prvog napada.
Nasred stadiona San Siro, uz taj vrisak i buku koji se mogu čuti samo na najvećim utakmicama, Maxwell je pobjegao po lijevoj strani i ubacio iza Ibrahimovića. Bila je to rijetka prilika da se oslobodio Lucija i Waltera Samuela, ali umjesto da odigra glavom, Šveđanin se odlučio za jedan od onih idiosinkratskih poteza petom u skoku. Bio je to neprirodan potez, samodopadan i neizbježno izvještačen.
Plan je bio prisiliti Xavija na pogreške
To je predstavljalo i iskaz. Ibrahimović u sredini sputao je sve ono što je Barcelona radila dobro. Lopta je stalno bila u nogama i glavama Lucija i Samuela pa je Xavi bio prisiljen na specifičnu vrstu dodavanja, koja su prisilila Messija da se makne s mjesta na kojem najbolje igra. To je Interu olakšalo da provedbu prvog dijela plana.
Dvoboj se sveo na to da je Guardiola shvatio pogrešno, isto kao i da je Mourinho shvatio dobro. Podjednako znakovito bilo je to što se jedini pogodak Barcelone dogodio bez Ibrahimovićeva dodira s loptom. Gol je bio plod jednog Maiconova prodora, pokazujući koliko je Interu teško bilo balansirati.
Otvorio se prostor, Maxwell je odigrao povratnu loptu i Pedro je pogodio. Bio je to ključni gol u gostima, a situacija je sada savršeno odgovarala Barceloni. Moglo je biti fatalno, posebice s obzirom na Interove tri defenzivne pogreške koje su dovele do Pedrova šuta. Bile su uglavnom posljednje pogreške. Mourinho ih je upozorio na to. Toliko je govorio o tome kako bi igrači znali da ne trebaju paničariti. Pridržavali su se plana.
"Ništa se nije promijenilo nakon što su oni poveli", kaže Sneijder.
Plan igre počeo je mijenjati igru Barcelone
Inter je počeo stvarati sve više prilika. Diego Milito je imao dvije, promašivši jako u 27. minuti. Kao i toliko drugih Interovih igrača, ni on nije dopustio da ga promašaj sputa. Njegova upornost i rad bili su ključni u ovoj pobjedi, kao što se gotovo odmah i pokazalo.
Samo koju minutu kasnije Eto'o je pronašao Milita u sredini. Argentinac je privukao trojicu braniča i uz savršenu prisebnost uma proslijedio je loptu Sneijderu koji je zabio. San Siro je ponovno oživio. Inter je ponovno bio ravnopravan. Ali u tome je bilo još nečega. Mourinhov je plan postao vidljivo konkretan. Sada su imali puno povjerenje u plan i snažno su krenuli u realizaciju sa svime što su imali. Nekoliko minuta kasnije Messi je pokušao ući u prostor, pratio ga je Samuel, a potom zaustavio Esteban Cambiasso. Bio je u zatvoru, potpuno zatvoren.
Zbog toga je Mourinho bio tako uvjeren da će njegov plan pobijediti. Trebalo ga je još izvršiti, a nitko ga nije izvršio tako u cijelosti kao Maicon. Mourinho je kasnije za njega rekao da je "tjelesno čudo". I dok je tako mnogo igrača bilo ključno u primjeni plana, Maiconovo trčanje spojilo je dva dijela.
Nadahnut trenerovim govorom u poluvremenu, Brazilac je istrčao na travnjak u 47. minuti, nakon još jednog slučaja u kojem je Messi ostao bez lopte. Lopta je došla do Milita na desnoj strani koji ju je dodao nadolazećem Maiconu. Naposljetku je prošao pored Victora Valdesa, a Seydou Keita se spotaknuo.
Bilo je točno ono što je Mourinho zamislio. Treći gol bio je gotovo isti, samo još čišći.
Kamerunski adut
U brzom protunapadu Eto'o je dodao loptu desno, Sneijder vratio slijeva, a Milito zabio izbliza. Bila je to nagrada za Argentinca. Bilo je to najbolje od Mourinha, samouvjerena obrana spojena s nemilosrdno prodornim kontranapadima, zahvaljujući forenzičkom taktičkom planiranju i žestokoj motivaciji.
S druge strane, u Barceloni je vladao kaos. To se simbolički vidjelo kad je igrač pao na tlo dok je Inter zabijao gol. Iz toga je Mourinho vukao zadovoljstvo.
Inter je imao i ponešto sreće jer je ponovljena snimka pokazala da je Milito bio u zaleđu. Unatoč tome, još uvijek je teško objasniti koliko je ovo bilo nevjerojatno. Bio je to prvi put da Guardiolina Barcelona nije izgledala nepogrešivo i još ktome u takvoj mjeri.
Guardioli je, s druge strane, bilo dosta toga. Ibrahimovića je odmah zamijenio jer je pretrčao istu razdaljinu kao i Valdes. Barcelona je ubrzo zaigrala bolje, iako je to dijelom bila i zasluga prirodnog tijeka utakmice. Počelo se igrati onako kako se i očekivalo prije dvoboja te u skladu sa scenarijem uzvratne utakmice. Barcelona je držala loptu, Inter se branio žestoko, na trenutke i očajnički.
Činilo se da će se Dani Alves probiti u 83. minuti, ali Sneijder ga je zaustavio u kaznenom prostoru. Portugalski sudac Olegario Bequerenca izvukao je žuti karton zbog glume, umjesto da pokaže na bijelu točku. Uslijedio je protest u kojem je žuti karton dobio i Carles Puyol te zbog toga nije mogao zaigrati u uzvratu. To je dovelo do toga da katalonski mediji suca optuže za "prijateljstvo" s Mourinhom.
Guardiola je priznao da je Inter bio bolji i da je Barcelona bila daleko od svojih najboljih izdanja, ali nije se mogao suzdržati od sarkazma: "Ako Messija triput povuku za dres i onda zabiju iz kontranapada, ja tu ništa ne mogu učiniti." Također je požalio da Inter nije dopustio zalijevanje travnjaka, koji je bio u "vrlo lošem stanju".
Iskra koja je zapalila dramu
U tunelu je Xavi sarkastično pitao Mourinha za suca, da bi mu ovaj odgovorio: "Ne znam za kojeg suca me pitaš, onog iz utakmice s Chelseajem prošle godine?"
Izvori sa stadiona kažu da je Xavi bio iritiran. Mourinho je, naravno, likovao pred novinarima: "Normalno da su ljuti kad gube jer nisu na to navikli. Ne možeš pobijediti baš sve. Nije to lako prihvatiti, ali je nogomet."
Guardiola je shvatio što Mourinho radi. Njegovi igrači bili su ljutiti u svlačionici nakon utakmice, što mnogi pripisuju osjećaju frustracije. Katalonski trener rekao im je da se ne daju isprovocirati. Ipak, iskra se pojavila i sve je bilo postavljeno za najveću dramu koja tek dolazi.
U sljedećih nekoliko dana Barcelonina je ljutnja bila fokusirana. Poput mantre se ponavljala riječ "remontada“ – povratak – posebno je u tome bio uporan pokojni Tito Vilanova. Guardiolin pomoćnik o tome je govorio već na milanskom aerodromu Malpensi. Barcelona je sada mogla letjeti kući, ali željela je letjeti kroz zidove, što se zapravo od nje i očekivalo.
Nakon sljedećeg ligaškog dvoboja, pobjede 3:1 protiv Xereza, igrači su nosili majice s natpisom "igrat ćemo u granicama svojih mogućnosti“. Guardiola je, pak, pozvao navijače na mobilizaciju, rekavši da je "vrijeme da Barcelona pruži ono najbolje od sebe".
"Momci, mi prolazimo“
"Moglo se osjetiti ozračje“, rekao je Bojan Independentu. Guardiola je pripremio motivacijski video u stilu "Gladijatora“, kakav je koristio uoči finala Lige prvaka 2009. godine, ali je na kraju odustao kad je vidio koliko je momčad napaljena. Gerard Pique je to najbolje sažeo: "Želim da Interovi igrači zamrze svoje zanimanje na 90 minuta.“
Bio je to val za koji je Mourinho pripremao svoje igrače. Zbog toga je pripremao izgradnju zida. Bit će to utakmica krajnosti. U prvoj utakmici vidjeli smo predstavu Mourinhove trenerske vještine, a ovo je trebao biti sudar nogometnih temelja, sveopći napad protiv uporne obrane.
S Interove strane postojao je samo jedan plan – braniti se. Ostavite loptu, koncentrirajte se na prostor. Bilo je to mnogo lakše objasniti nego izvršiti. Mourinho je svojim igračima rekao da se drže duboko, da pritišću tek na 20-ak metara od svog gola te da se drže striktnog zonskog pokrivanja. Trebat će mnogo "krvi" i intenzivne koncentracije u napetoj atmosferi.
Mourinho je, naravno, rado dodatno potpaljivao ozračje. Sve je to bilo dio njegova plana, shvatio je Guardiola. Dok su Barcelonini igrači stalno govorili o tome kako bi finale na Bernabeuu bila "životna prilika", Portugalac je igrao svoju igru.
"Želimo slijediti san, ali jedno je slijediti san, a drugo slijediti opsesiju. Za Barcelonu je to opsesija, opsesija koja se može vidjeti i osjetiti. Razviti katalonsku zastavu na Bernabeuu je opsesija“, rekao je Mourinho.
Možda je dodirnuo nešto vezano za Guardiolu, koji je odrastao u Barceloni opsesivno naviknutoj da naslov europskog prvaka pripada Madridu. Smisao je bio poremetiti Barceloninu momčad u takvoj mjeri da ne može odigrati svoju normalnu utakmicu. Upravo to je Guardiola naglašavao u svlačionici: "Budite vjerni stilu. Igrajte brzo."
Posebna utakmica koja je promijenila nogomet
Ipak, nije baš sasvim bio vjeran sebi. Guardiola je ponovno razmišljao da izostavi Ibrahimovića te da Messi igra lažnu devetku. I ponovno je odustao od toga. Šveđanin se ponovno našao u sredini kad je krenula oluja. Cijeli stadion otpjevao je Barceloninu himnu.
"Na stadionu se moglo osjetiti ozračje. Navijači su bili tamo već satima, bila je to posebna utakmica“, rekao je Bojan.
Utakmica je isprva krenula kako se i očekivalo, Barcelona je vodila glavnu riječ, a Inter se frustrirajuće branio na 25 metara od vratara Julija Cesara. To je zapravo više odgovaralo Ibrahimoviću, koji je igrao bolje, bio je više uključen. Znakovi bitke pojavili su se u 10. minuti, nakon što je Šveđanin srušen u sudaru s Luciom te je pokazivao svoj poderani dres. Sudac Frank de Bleeckere ipak nije pokazao na bijelu točku.
Trenutak kasnije Maicon je završio u reklamnom panou nakon borbe za loptu s Messijem. Interov pristup još je više otežan kad se ubrzo ozlijedio Goran Pandev pa ga je na lijevom krilu morao zamijeniti lijevi branič Christian Chivu. To je učinilo da se Inter postavi još defenzivnije. Zloglasni trenutak u 26. minuti sasvim je zaokružio tu situaciju i sasvim potpalio atmosferu.
Thiago Motta je zamahnuo prema Busquetsovu licu, koji se ponio kao da je oslijepljen, ali je ipak virio kroz prste kako bi vidio hoće li Interov veznjak biti kažnjen. Bio je kažnjen. Motta je isključen. Bila je to vrhunska neopreznost, tim više što je Motta i sam uoči utakmice upozoravao na to: "Navikli smo vidjeti igrače Barcelone kako se bacaju po terenu. Važno je igrati čisto.“
Ali on to nije učinio, a ovo je bio slučaj u kojem dvije loše stvari vode jednoj dobroj. Za Inter također.
Počeli su igrati takvom čistoćom izvedbe kakvu samo ekstremne situacije mogu donijeti. Mourinho se teatralno nasmijao sudačkoj odluci, ali bio je dovoljno priseban da odmah naredi potpunu obranu. Chivu se povukao unutra, Milito na lijevu stranu, a Eto'o na desnu. Više nije bilo napadača, nego samo volja.
"Morali smo krenuti duboko i pronaći snagu“, objasnio je Milito. "To ih je pogurnulo još dalje“, rekao je Bojan.
Dok je Guardiola i sam preslagivao momčad, pozvao je Ibrahimovića uz liniju. Mourinho nije izdržao da im ne priđe.
"Misliš da je sve gotovo, ali nije", dobacio je. Bio je to tek početak.
Linije s pet ili šest igrača
Najveći problem za Barcelonu i najveća Mourinhova psihološka vrlina bila je da se Inter branio tako fokusirano, pozicijski i mentalno te da oko njegova kaznenog prostora nije bilo ni centimetra prostora. Izostanak Inieste nikad nije bio značajniji. Nije bilo otvaranja za brze poteze ili preklapanja ni kuteva u kojima Barcelona klasično dodaje od središnjeg veznjaka prema nadolazećem igraču.
Svi su putevi bili zatvoreni, obično klasičnom talijanskom obranom u kojoj se sve baca pred loptu. To je simbolizirao i jedan Samuelov blok cijelim tijelom na Ibrahimovićev šut izbliza u 38. minuti.
"Stvarali su toliko mnogo linija obrane. Eto'o je igrao stopera. Sjećam se da sam nailazio na linije od pet, šest igrača. Bilo je tako teško pronaći prostor“, prisjeća se Pedro.
Julio Cesar je u tom trenutku već bio upozoren zbog odugovlačenja. Barceloni igrači dugo su čekali suparnika na travnjaku nakon pauze u poluvremenu.
To je bio veći izazov za Barcelonu. Njihova bitka nije se toliko vodila protiv suparnika, koliko protiv vremena. Bilo je izazovno ostati strpljiv, a opet kontraintuitivni povećavati tempo. Prvo moraju postići gol.
Pritisak i atmosfera bili su neizmjerni. "Osjećali smo svu težinu utakmice“, kaže Pedro.
Bilo je to genijalno kontraintuitivno Mourinhovo razmišljanje, kao u džudu. Barcelona želi loptu pa dajmo im loptu i iskoristimo to protiv njih.
"Mi nismo htjeli loptu zato što gubimo svoje pozicije kad Barcelona pritisne i ponovno dođe u posjed. Nisam htio da izgubimo pozicije na terenu ni u kojem trenutku pa nisam htio ni da imamo loptu. Predali smo loptu njima. Rekao sam svojim igračima da nam lopta može pomoći da pobijedimo i da moramo biti kompaktni i zatvarati prostor“, govori Mourinho.
Ni zamjene nisu pomogle
Malo prije poluvremena pojavila se pukotina, kad se Messi iznenada oslobodio i jurnuo prema kaznenom prostoru. Njegov je šut Cesar jedva odbio. To je ponovno bio taj izazov. To je bilo upozorenje za Inter.
To ih je nagnalo da još više zatvore prostor. Barcelona je pokušavala otvoriti falangu od 10 igrača. Xavi je rekao kako "vise s prečke“. Maicon je to opisivao kao "patnju“, ali to vjerojatno nije značilo da mrze svoj posao kako je to Pique poželio.
Inter je u tom trenutku imao posjed lopte 19 posto. Njihovi rijetki dodiri, međutim, bili su dovoljni. Guardioli je ponovno bilo dosta. Ibrahimović i Busquets su izašli, a Bojan i Jeffren ušli u igru.
"U utakmicama poput ove tenzije su tolike da si i na klupi uključen u utakmicu. Pep je samo htio da uđem u prostor“, rekao je Bojan. I da se kreće. Veći broj nižih i pokretljivih igrača, u kombinaciji s umorom Interovih nogometaša, polako je počeo davati rezultate.
U 83. minuti Messi je pronašao dovoljno prostora za fino dodavanje za Bojana, koji je šutirao glavom iznad gola. U 84. minuti Barcelona je dobila taj prvi gol. Strijelac je bio Pique, koji se pomaknuo prema naprijed, ali ne zbog neke planirane taktike. Radilo se o pokretljivosti nogu. Xavi je pronašao prostor da odigra jedno od onih dodavanja, a Pique se spretno okrenuo u dva dodira, uz izašlog Julija Cesara i Ivana Cordobu iza sebe. To je dvojicu Interovih igrača ostavilo na pogrešnom putu, a vrata su bila prazna.
Ukupno je to bilo 3:2 za Inter. Barcelona je trebala još jedan pogodak za prolaz. Buka s tribina dovoljno je govorila. Bilo je to veliko finale. U tom trenutku pritisak je bio najintenzivniji i sve u ovoj utakmici, ovom natjecanju, klubovima skupilo se u jednu presudnu čaroliju. Bila je to najčišća razina nogometa u Ligi prvaka.
Ali najčišća drama bila je tek pred nama. Xavi i Messi iskušali su Cesara preciznim šutevima koji su odražavali fokus tog trenutka. Nije bilo mjesta ni za najmanju pogrešku.
Manični Mourinho
U sudačkoj nadoknadi Inter se sasvim povukao u svoj kazneni prostor. Yaya Toure uspio je izbjeći Interovu obranu i njegova je lopta pronašla put do Bojana, koji je pucao. Način na koji je lopta došla do gornjeg ugla kao da je simbolizirao osjećaj olakšanja na Camp Nouu, dok su Bojan i njegovi suigrači slavili.
Sve dok se nisu osvijestili.
Sudac je procijenio da je lopta udarila Tourea u ruku. I dalje je bilo 1:0. Inter je bio na putu prema Madridu.
"Bojan je jedini igrač koji me zamalo ubio srčanim udarom", priznao je kasnije Mourinho.
Utakmica je ubijena. To je bilo to. Prikladno, u posljednjoj je akciji Inter izbio loptu. Kraj.
Barcelonini igrači pali su na tlo u očajanju, Interovi igrači pali su na tlo u iscrpljenom uzbuđenju. Mourinho je manično trčao prema Interovim navijačima koji su bili na vrhu tribine te pokazivao u nebo.
Valdes ga je sasvim bizarno pokušao obuzdati, a na terenu su se uključile prskalice, ali ništa ga nije moglo zaustaviti. I dalje u svom trenutku, Mourinho je novinarima rekao da su njegovi igrači "momčad heroja" te je koristio gotovo vikinšku terminologiju.
"Kad dođe vrijeme da na travnjaku ostaviš sve, onda ne ostavljaš vještinu, nego krv“. Rekao je i da je ovo "najljepši poraz u njegovoj karijeri". Dok se sve to događalo, u Barceloninoj svlačionici vladala je "tišina". Guardiola je bio depresivno introspektivan, kao i svi ostali, te je u glavi prolazio kroz sve što se dogodilo.
Mourinhovo vrijeme
"Nitko nije govorio. Nije bilo vrijeme ni za kakve momčadske razgovore“, kaže Bojan. Bilo je to Mourinhovo vrijeme. Kad je Mourinho tog ljeta naposljetku stigao u Real Madrid, fotografija koja je krasila njegov novi ured nije bila ona nakon pobjede 2:0 protiv Bayerna na Bernabeuu ili neki drugi trofejni trenutak. Bila je to njegova fotografija kako trči i pokazuje u nebo na Camp Nouu, i to u prirodnoj veličini. To je govorilo o statusu te utakmice kao njegovog omiljenog trenutka u karijeri. Zbog toga je dobio posao u Madridu. Predsjednik Florentino Perez odmah je dogovorio posao, uvjeren u Mourinhov transcendentni genij.
Međutim, iako je bio briljantan, Perez nije shvatio koliko je toga išlo Interu na ruku u toj pobjedi. Da bi zaustavio Barcelonu, bio je potreban vulkan, ozljeda jednog od najvećih nogometaša u povijesti Inieste, rijetko loše taktičke Guardioline odluke, niz umnogome upitnih sudačkih odluka, uključujući i jedno dosuđeno igranje rukom u posljednjoj minuti i mnogo sreće.
To su bile te razlike iza ovakvo seizmičkog rezultata. To je bilo ono o čemu je Guardiola tako intenzivno razmišljao u svlačionici nakon utakmice. Tada je shvatio da mora donijeti tešku odluku da se riješi Ibrahimovića i dovede mnogo prikladnijeg napadača Davida Villu.
Messi će u međuvremenu napokon biti premješten u sredinu, što će kasnije donijeti njegov igračku uspon. Posljedice toga mogle su se upečatljivo vidjeti u sljedećem susretu Mourinha i Barcelone, kad je Real Madrid pometen s 5:0. To ilustrira zašto je, unatoč Mourinhovom prstu uprtom u nebo te večeri, jedini put bio prema dolje. Zbog toga ta pobjeda ne samo da je bila posljednji veliki uspjeh Intera nego i posljednji uspjeh takvog nogometnog stila.
Sudar dviju filozofija obilježio je nogomet
To je bio jedan od razloga zbog koji je ova utakmica tako povijesno zanimljiva i važna. Jedna filozofija bila je u usponu, a druga u padu, ali susrele su se u pravom trenutku za konflikt i izgaranje. To je također bio i posve nesavršen trenutak za Mourinha da u Madrid pođe s kompleksom Boga. Zato što je odlazio u klub koji nije otpisan, nego se smatrao autoritativnim šampionom. Klub koji mu se nije divio, nego se na njegov nogomet gledalo kao da je ispod njihove razine.
Realnost je bila da je sport već obuzela jedna od najdubljih evolucija u nogometu, koju je pokrenuo Guardiola. Rezultat protiv Intera nagnat će Barcelonu da sasvim zaokruži svoju momčad te da u finalu Lige prvaka 2011. godine pobijedi Manchester United 3:1. Barcelona nije uspjela dosegnuti zlatni standard od tri europska naslova zaredom, ali postigla je zlatni standard nogometne izvedbe koja je imala kudikamo veći utjecaj.
Zbog toga ni devet godina nakon uspjeha iz 2010. Pedro nije tužan.
"Mislim da Barcelona ima status najbolje momčadi ikad. Zbog svega, zbog igrača, najboljeg igrača svijeta te vrlo jasne filozofije i ideje igre.“ Dio toga nastao je iz jednog od najvećih dvoboja u povijesti.