HRVATSKA reprezentacija na gostovanju je pobijedila Tursku 2:0 u drugom kolu kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Junak pobjede s dva gola bio je Mateo Kovačić. Momčad Zlatka Dalića prvi ciklus kvalifikacija tako završava na čelu skupine s četiri boda, nakon što je u prvom kolu na Poljudu remizirala s Walesom. Utakmicu s Turskom je za Index komentirao Ilija Lončarević.
Utakmica je preslika one s Walesom. Tamo smo mi dominirali, a na kraju smo ostali bez dva boda, a protiv Turaka nismo odigrali utakmicu za pamćenje, a na kraju ispada da smo sigurno pobijedili. To je nogomet, nekad ti uzme, nekad ti vrati. Ono što treba podvući je činjenica da nismo mi nikad dobro igrali u kvalifikacijama, tako da ne treba raditi paniku i dramu zbog lošije igre, ali moram primijetiti da nakon ove dvije utakmice imam previše nedoumica.
Ne mogu shvatiti da s toliko svjetskih klasa u vezi mi ne možemo pola sata iznijeti loptu
Ne mogu shvatiti da se u prvih pola sata nismo mogli oduprijeti agresiji Turaka, nije mi jasno da nismo mogli kratkim pasevima i smirenom igrom otupiti njihove napade, a u vezi imamo svjetske klase. Protiv Turaka smo patili, a protiv neke jače momčadi ćemo imati daleko više problema.
Nemojmo misliti da nas neka ozbiljnija ekipa nakon grešaka u prvih pola sata ne bi znala kazniti. S tim problemima se nosimo već dugo, samo na ovoj utakmici su bili još izraženiji. Nerviralo me mrtvilo zadnje linije i to što bi se otkrivao samo jedan igrač, umjesto da cijela veza bude aktivna.
Zatim, iritira to što svaki naš napad počinje vraćanjem vrataru ili stoperima. Smeta me to da čim nas netko malo jače stisne, mi se pogubimo. Taj problem već jako dugo traje i izbornik ga mora pod hitno riješiti.
Naši stoperi Gvardiol i Šutalo su strašni talenti, ali obojica moraju shvatiti da svoje viđenje igre, da ono kako oni vide igru, ne moraju svaki put pokazati na terenu. Moraju steći rutinu i moraju biti strpljiviji. Jasno mi je da su razigrani, da znaju nogomet, ali previše je tu grešaka, previše nestrpljivosti. Obojica moraju sazreti, shvatiti da je jednostavnost nekad najbolje rješenje i tek tada će biti pravi igrači.
Modrić je odigrao nejasno poluvrijeme, a Brozović je u velikoj krizi
Vezni red osim Kovačića je podbacio. Modrić je odigrao nejasno poluvrijeme, netipično za njega, a Brozović je u evidentnoj krizi. Teško se vraća nakon one ozljede. U Interu također jako teško dolazi do kontinuiteta i pod hitno se mora vratiti u formu jer bez njega i bez Luke mi smo u velikom problemu.
Naš najveći problem je to što nismo razvili igrače koji njih dvojicu mogu zamijeniti. Lovro Majer je najbolji primjer. I protiv Walesa i protiv Turske je ušao na par minuta. Što smo dobili s tim? Ništa. Do F4 Lige nacija izbornik to mora riješiti jer je jasno da Luka neće zauvijek igrati.
Imamo dobre mlade igrače i treba ih pustiti da igraju, a ne da se u reprezentaciji osjećaju kao došljaci. Modrić je po meni trebao u obje ove utakmice igrati najviše jedno poluvrijeme, za više stvarno nije bilo potrebno. No, očito on i izbornik znaju najbolje što treba i koliko treba.
Kovačić je bio najbolji igrač, ne samo zbog dva gola. Mateo mora shvatiti da ovako mora igrati u kontinuitetu, a ne da ga sad opet moramo čekati dvije godine da zabije gol.
Ono što je napravio Dalić s Kramarićem, to se jednostavno tako ne radi
Kramarić je postao glavna tema i to mi tek nije jasno. Ne mogu shvatiti da se napravila takva priča zbog jednog poteza jedinog našeg gol igrača. To što ga je Dalić javno prozvao u medijima nakon Walesa, ne mogu shvatiti zbog čega je to napravio. To se tako ne radi.
Mogu shvatiti da je Dalić bio ljut i razočaran, ali takve stvari se rješavaju na drugi način, a ne da svog jedinog pravog napadača napadaš javno. Kramarić je naš standardan igrač, bez kojeg ne možemo zamisliti prvih 11 i čak i da je napravio puno veću grešku, nije se smjelo dogoditi to što se dogodilo.
Gol igrač je gol igrač i svaki pravi gol igrač ima neku vrstu dozu egoizma. Ako gol igrač nema slobodu u igri, ako ga se ograničava, onda ništa od tog igrača.
Nikad neće dati ono što se od njega očekuje. Pravi gol igrač nije superheroj, ali je jedinstven po tome što je u završnici maksimalno fokusiran za gol. Tada on ne može razmišljati o sto drugih stvari, nego o golu. Ako se pravom napadaču to oduzme, onda nije to to.