HRVATSKA je u polufinalu Svjetskog prvenstva u Kataru izgubila 3:0 od Argentine. Tako je sada očekuje borba za treće mjesto, za koje će igrati u subotu od 16 sati protiv poraženog iz ogleda Francuske i Maroka. Poraz Hrvatske za Index je analizirao Nikola Jurčević.
Hrvatska je prvih pola sata protiv Argentine ne parirala nego bila ravnopravna, a u nekim segmentima čak i bolja. U toj opreznoj igri Dalićeva momčad držala se odlično, ali pitanje je je li posjed nametnula sama ili joj ga je Argentina svjesno prepustila, čekajući one situacije u kojima je preko svojih brzih igrača najjača.
Hrvatska je u tom periodu utakmice više imala loptu u nogama, ali joj je nedostajao napadački impuls, što ju je mučilo čitavo ovo prvenstvo. Sve se raspalo u onih pet minuta nakon penala i Hrvatska je tu izgubila utakmicu. Izgubila ju je na mentalnom planu, na kojem je bila možda i najjača momčad ovog turnira.
Bavili smo se stvarima na koje ne možemo utjecati
Predugo su igrači raspravljali je li bio korner ili nije, tu smo izgubili kompaktnost, raspale su se linije i Argentinci su u tri pasa došli u situaciju da izbore penal. Po meni, penal nije bio, iako znam da puno stručnjaka i igrača tvrdi da jest. No, ono što mi je neprihvatljivo je to da se u tako osjetljivoj situaciji u polufinalu Svjetskog prvenstva VAR nije oglasio i pozvao suca na pregled snimke.
Za razliku od utakmica protiv Kanade, Japana i Brazila, nakon primljenoga gola smo jako loše reagirali. Kao da su se igrači pogubili, uslijedilo je jako loših pet minuta i primili smo drugi gol, nakon kojega se bilo jako teško vratiti. Upravo smo u tim situacijama do sad bilo najjači i dobro reagirali, ali ovaj put nismo uspjeli.
Ne mislim da je Hrvatska igrala loše u toj utakmici. Igrala je onako kako je igrala na čitavom turniru i kako je igralo jako puno momčadi. Oprezno, kontrolirano i na taj način je uz fanatizam i dozu sreće stigla do polufinala. Ovaj put to nije bilo dovoljno, a i sreća se malo okrenula na drugu stranu.
Tko se sjeća koliko si utakmica dobio?
Protiv Argentine je nedostajalo po malo od svega. Svježine, koncentracije i energije, svega onoga što nas je krasilo u drugim utakmicama. Kako god završilo, zauvijek će ostati zabilježeno da smo ponovno ušli među četiri najbolje reprezentacije. Možemo sad analizirati da smo dobili samo jednu utakmicu na turniru, ali to će se zaboraviti.
Uoči prvenstva svi smo pokušali zamaskirati da nemamo top igrače na svim pozicijama, što je potrebno da se ode do kraja. Nedostajao nam je veći napadački potencijal da napravimo korak više, ali ti napadači koje imamo su nas doveli do polufinala.
Kramarić je zabio dva gola Kanadi, Livaja jedan, Petković je riješio utakmicu s Brazilom, a Oršić je dvaput asistirao. Oni su dali svoj maksimum, ali moramo biti svjesni da mi nemamo Mbappea, Messija ili Girouda koji takve utakmice rješavaju jednim potezom i oko kojih se gradi igra.
Bronca bi bila možda i veći uspjeh od Rusije
Ono što je jako važno je utakmica za treće mjesto. Ne bude li nove senzacije, očekujem da ćemo igrati protiv Maroka. Netko će možda reći da je svejedno jesi li četvrti ili treći na Svjetskom prvenstvu, ali nije. Velika je stvar vratiti se s turnira s pobjedom i to onom koja ti je donijela medalju.
Ako se dobro odmorimo, naše iskustvo i rutina bi u toj utakmici morali presuditi i vjerujem da ćemo osvojiti broncu. To bi, s obzirom na kvalitetu u momčadi i sve okolnosti, možda bio i veći u uspjeh od onoga u Rusiji.