TIHO i bez prevelike pompe prošlog lipnja Zvonimir Šarlija je došao u Hajduk. Iza sebe je imao renome igrača koji je dvije sezone uspješno igrao u grčkom Panathinaikosu te prethodno u Turskoj, ali je među navijačima postojala određena skepsa prema njemu jer nije bio proizvod nekog od top klubova Super Sport HNL-a. Nikad nije bio dio mladih reprezentacija te više nije bio ni mladi talentirani igrač. U Hajduk je došao u svojim najboljim nogometnim godinama.
Očekivanja nisu bila velika jer je splitski klub već par sezona u konstantnoj potrazi za stoperima. Koga god bi Mindaugas Nikoličius nekoga doveo u klub, taj igrač bi nakon nekog vremena pokazao velike mane. Osim Josipa Eleza koji je konstanta u klubu od ljeta 2021. godine, svi ostali su bili samo prolaznici ili rotacijski igrači.
Prošle sezone su glavni igrači po minutaži na tim pozicijama bili Chidozie Awaziem (posudba), Toni Borevković (posudba), Ferro (došao u zimskom prijelaznom roku), Stefan Simić (istek ugovora na kraju sezone), Luka Vušković (debitant sa 16 godina), Dominik Prpić (mononukleoza ga izbacila iz sastava) i već spomenuti Elez koji se teško ozlijedio prošlog listopada.
Bilo je jasno da je pred sportskim direktorom jako puno posla da sastavi stabilnu obrambenu liniju. U trenutku kada je Šarlija došao u klub, jedini stoperi na dispoziciji treneru Ivanu Leki su bili rekonvalescent Elez, mladi Vušković za kojeg se znalo da odlazi iz kluba, tada još uvijek zbog bolesti nedostupni Prpić te Portugalac Ferro koji je cijelo proljeće tražio formu.
Očekivalo se da će Hajduk otkupiti Awaziema koji je, unatoč svim manama, bio najbolji branič Hajduka prošle sezone. Kada se to nije dogodilo, bilo je jasno da Šarlija nije doveden da bi bio popuna ili konkurencija već da ga čelnici vide kao pojačanje za klub.
Bilo je tu puno sumnji, ali četiri mjeseca kasnije svatko primijeti da je Hajduk u njemu dobio odličnog stopera, istinskog lidera i nositelja obrane koja kapitulira iznimno rijetko. Svi igrači Hajduka su ove sezone imali svoje uspone i padove, osim Šarlije koji pokazuje da se na njega uvijek može osloniti.
Nije bio prepoznat kao veliki talent pa je karijeru gradio okolnim putevima
Šarlija je rođen u Koprivnici te je svoje prve nogometne korake napravio u Slaven Belupu. Praktično svi u njegovoj obitelji su igrali ili igraju nogomet, uključujući oca koji je bio i kapetan Slavena te kasnije direktor kluba. Mlađi i stariji brat su isto igrali u Slavenu, a s njima je još živio i bratić iz Zadra koji je došao graditi svoj nogometni put u koprivničkom prvoligašu.
Prvi put se na klupi Slavena pojavio u zadnjem kolu sezone 2014./2015. na gostovanju protiv Osijeka kada su se domaćini spašavali od ispadanja iz lige. Trener Slavena je tada bio Ante Čačić koji će malo kasnije preuzeti klupu reprezentacije Hrvatske.
Odradio je puni juniorski staž u Slavenu, a u sezoni 2015./2016. je kao 18-godišnjak proslijeđen na posudbu u NK Koprivnicu koja je tada igrala u trećem rangu hrvatskog nogometa gdje ga je s klupe vodio i legendarni igrač Slavena Marijo Dodik.
Sljedeće sezone ponovno je išao na posudbu, ali ovaj put u Solin gdje je odigrao 31 utakmicu u drugoj ligi i Kupu Hrvatske. Zanimljivo je da je tada prvi put igrao protiv Hajduka u utakmici osmine finala Kupa kada je Solin umalo izbacio Bijele.
Domaćini su vodili od 15. minute golom Marija Jelavića, a još su imali nekoliko ozbiljnih prilika. Na kraju je Hajduk uspio okrenuti rezultat golovima Ante Ercega i Marka Futacsa te tako izbjeći prvo ispadanje od niželigaša u povijesti Kupa Hrvatske.
Priliku u Slaven Belupu u sezoni 2017./2018. mu je pružio tadašnji trener Željko Kopić koji ga je uveo u igru pred kraj utakmice protiv Lokomotive odmah na početku te sezone. Kopić je tada otišao baš u Hajduk, a Šarlija je svoje konstantno mjesto u prvom sastavu dobio pod vodstvom trenera Tomislava Ivkovića kada je odigrao u punoj minutaži zadnjih sedam utakmica prvenstva. Tada je svoje prve minute upisao i današnji Šarlijin suigrač Ivan Dolček.
Interesantno je da je Dolček prilikom dolaska u Hajduk uzeo broj 31, isti koji danas nosi Šarlija. Dolček je jednom prigodom izjavio da je taj broj uzeo baš zbog Šarlije, a on ga je pak uzeo jer su se on i braća divila rolicama Tina Svena Sušića dok je on igrao odličan nogomet u Hajduku.
Preko Rusije, Turske i Grčke tražio je svoj put
Sljedeće sezone se potpuno stabilizirao kao prvotimac te je upisao 33 nastupa u HNL-u i Kupu, a u više navrata je nosio i kapetansku traku svog kluba. Kvalitetne igre su privukle pažnju inozemnih klubova unatoč tome što nije nikada nastupao za mlađe kategorije reprezentacije te je na ljeto 2019. godine dobio poziv CSKA Moskve u kojem se pridružio Kristijanu Bistroviću (također pristiglim iz Slaven Belupa) te Nikoli Vlašiću.
Ruski klub je za njega izdvojio ukupno 150.000 eura za posudbu uz opciju otkupa za dodatnih 750.000 eura. Odigrao je tamo 13 utakmica, uključujući jedan nastup u Europa ligi protiv Espanyola, ali se nije do kraja nametnuo pa je put nastavio u turskoj Kasimpasi u drugom dijelu sezone.
Tamo je krenuo dobro, nastupio u sedam utakmica te zabio prvi prvoligaški gol u karijeri, ali se ubrzo ozlijedio. Ni Kasimpasa ga nije otkupila, ali je zato u ljeto 2020. ipak otišao u Tursku. Za 350.000 eura ga je otkupio Ankaragücü za koji je odigrao 33 utakmice i na kraju sezone ispao iz lige, a zbog dugovanja kluba je postao slobodan igrač te je kao takav potpisao ugovor na dvije godine s posrnulim grčkim velikanom Panathinaikosom.
I tu je zapravo pronašao pravi klub za sebe. U dvije sezone nastupio je 49 puta te osvojio Kup Grčke, a prošle sezone se borio za naslov prvaka do samog kraja. U drugoj sezoni bio je prema Sofascoreu sedmi najbolje ocijenjeni branič lige (7.07), odmah iza Domagoja Vide.
U prosjeku je njegova momčad s njim na terenu ostajala čiste mreže svaku drugu utakmicu, a on je 19 puta bio starter u ligi. U čitavoj sezoni je predriblan samo jedan put, a osvajao je 66% duela u koje bi ušao.
Dolazak u Hajduk se pokazuje kao pun pogodak za njega i za klub
Hajduk je ovo ljeto prvo doveo Šarliju pa je za razliku od većine igrača koji dolaze u najbolje HNL klubove prošao cijele pripreme s momčadi što se sada pokazuje jako bitnim. Praktično svaki igrač koji dođe u Hajduk prolazi neke svoje krize, a čini se da je on svoju odradio u pripremnim utakmicama i onda je bio potpuno spreman dati svoj maksimalni doprinos od prve utakmice sezone što je bio Superkup protiv Dinama na Maksimiru.
Iako je veći dio svoje karijere igrao na poziciji lijevog stopera, i to često u formaciji s tri stopera, u dogovoru s trenerom je u Hajduku od početka zauzeo poziciju desnog stopera i sada izgleda nezamislivo da bi ga netko mogao izgurati iz momčadi. Tko god je ove sezone zaigrao s njim u paru, uvijek je igrao lijevo što pokazuje da je u hijerarhiji stopera za Leku on broj jedan i ostali se trebaju prilagoditi njemu.
Osim odličnog dojma koji je ostavio, brojke potvrđuju da Šarlija igra odličnu sezonu te je trenutno u top deset najbolje ocijenjenih igrača i najbolje ocijenjeni stoper lige prema Sofascore podacima te je tri puta bio u momčadi kola. Odigrao je sve utakmice u ligi osim protiv Lokomotive koju je morao propustiti zbog akumuliranih žutih kartona.
Ono što se kod Šarlije posebno ističe, činjenica je da je jako dobro igrao i utakmice u kojima je Hajduk izgubio. Puno je lakše izgledati dobro kada cijela momčad igra dobro, ali je jako teško biti konstantno dobar u svim utakmicama neovisno o protivniku i konačnom rezultatu. Primjerice, u očajnoj predstavi Hajduka protiv Gorice on je zabio gol i spriječio na gol-crti pogodak protivnika, a nakon šokantnog poraza protiv Istre, završio je u momčadi kola.
Kod Šarlije je lako primijetiti požrtvovnost, uklizavanje i veliki broj blokiranih udaraca protivnika što se posebno istaknulo u derbiju protiv Dinama na Poljudu. Zbog toga se može steći dojam da on griješi u postavljanju ili dodavanju pa ispravlja vlastite greške, ali to je daleko od istine. On je ove sezone predriblan samo jednom, a nije napravio niti jednu pogrešku koja je dovela do pogotka protivnika ili uopće udarca na gol.
Nekako ispod radara prolazi i činjenica da je Šarlija statistički među najboljim dodavačima lige na svojoj poziciji, čime je nadoknadio nedostatak zdravog Eleza kojeg se percipira kao elitnog stopera lige u tim kategorijama. Primjerice, Šarlija po utakmici upućuje jednu dugu loptu manje od Eleza u prošloj sezoni, ali mu je postotak uspješnosti bolji.
Sve ovo upućuje na zaključak da, ako Šarlija nije najbolji stoper lige u ovom trenutku, on je svakako najkompletniji. Stabilan je u posjedu, opasan u napadačkim akcijama i uz to jako dobro reagira na tranzicije protivnika što je dugo vremena bio veliki problem Hajduka. Dakako, nije savršen igrač jer bi inače igrao u jačoj ligi, a kao točke na kojima mora raditi ističu se niži postotak osvojenih izravnih duela te pretjerani broj žutih kartona.
Hajduk je u Šarliji dobio istinskog lidera
Osim nogometnih vještina koje prikazuje na terenu, Hajduk je u njemu dobio pravog vođu momčadi i izvan terena. Duže vrijeme su bili ozlijeđeni kapetan Lovre Kalinić i iskusni Elez koji su najčešće od svih igrača imali medijske istupe i nakon dobrih i nakon loših utakmica, a sada je Šarlija praktično preuzeo tu ulogu.
On je taj koji nakon katastrofalne utakmice u Velikoj Gorici izlazi pred kamere i time štiti ostale suigrače. U ocjenama nastupa je vrlo objektivan i samokritičan, a to su energija i stav koji su nužno potrebni Splićanima kao balans vrlo zapaljivom mentalitetu koji okružuje klub. On ne skriva da mu je igranje u Hajduku bio dječački san, ali otkad je predstavljen, od njega nismo čuli floskule o strasti prema klubu već su te izjave uvijek koncentrirane na teren.
Izbornik Zlatko Dalić najavio je određene promjene na popisu reprezentacije u bliskoj budućnosti, a iako je konkurencija na njegovoj poziciji velika, ako Šarlija nastavi igrati kao dosad, ima svako pravo nadati se da će ga izbornik uzeti u razmatranje. Ako uzmemo u obzir sve kvalitete koje je pokazao na terenu i izvan njega, to bi bilo zasluženo.