BARCELONA nije imala nijednog igrača u mladoj reprezentaciji Španjolske na proteklom Europskom prvenstvu, a u seniorskoj selekciji ima samo trojicu. Prošle sezone imala je samo jednog "akademca" La Masije, ne računajući one starije od 30 godina, koji je skupio više od 10 utakmica kao starter iako je odigrala 60 utakmica u svim natjecanjima.
La Masijinih igrača nema u najjačim selekcijama Španjolske, a sve manje su prisutni i u Barceloni
Ovi podaci možda ne ukazuju na to da je La Masia, najpoznatija i najcjenjenija škola nogometa na svijetu, ipak oslabjela. No definitivno ukazuju na to da Barcelona ima ozbiljan problem u promoviranju igrača La Masije u prvu momčad. Klub čiji je ideal značajno oslanjanje na vlastite proizvode pretvorio se u klub koji živi od skupih pojačanja i čiji "akademci" u namjeri da naprave velike karijere odlaze na neka druga mjesta.
Puno se priča o sve slabijem promoviranju La Masijinih izdanaka u prvom timu Barcelone, a sva priča dodatno se rasplamsala nakon što je Dinamov ofenzivac Dani Olmo bio ključni igrač mlade španjolske reprezentacije u pobjedi nad Njemačkom u finalu Eura za igrače do 21 godine. Olmo je jedan od onih koji su kao tinejdžeri napustili La Masiju i sreću potražili u drugom klubu koji im je na vrijeme dao šansu da u prvom sastavu pokažu svoj potencijal. Danas je 21-godišnji Olmo jedan od najtraženijih mladih igrača u Europi i iščekuje se njegov veliki transfer.
Za Barcelonu je poražavajući podatak da je Olmo jedini mladi španjolski reprezentativac koji uopće ima veze s La Masijom, a čak ni on nije igrač Barcelone, koja je godinama u ovoj selekciji redovito imala svoje igrače, bilo aktualne, bilo bivše.
U seniorskoj reprezentaciji Španjolske Barcelona ima samo Jordija Albu, Sergija Roberta i Sergija Busquetsa, a nekad je imala najmanje pola startne postave. I ovdje valja podsjetiti da ostali igrači iz španjolske reprezentacije nemaju veze s Barcinom omladinskom školom. Dakle, u mladoj i seniorskoj reprezentaciji, koje broje gotovo 50 imena, Barca ima samo tri svoja igrača i jednog koji je nekad bio u La Masiji pa otišao.
Razlozi su objektivni, ali...
Nadalje, Barca sada u svom rosteru, ako ne računamo starosjedioce Gerarda Piquea (32), Jordija Albu (30), Sergija Busquetsa (30) i Lea Messija (32) koji su ušli u četvrto životno desetljeće, ima još četiri bivša člana La Masije. Od njih četvorice samo je Sergi Roberto (27) skupio više od 10 nastupa kao starter za Barcu u prošloj sezoni.
Rafinha (26) je pet puta bio starter, a skupio je ukupno samo osam nastupa od mogućih 60. Riqui Pui (19) je upisao dva nastupa kao starter u prvenstvu, ali tek pred kraj sezone, a tomu je dodao i jedan nastup u kupu ušavši s klupe - ukupno tri nastupa u cijeloj sezoni. Osim njih, kao bivši Barcin omladinac igrao je još samo Carlos Alena (21), koji je zabilježio 27 nastupa, od čega 10 kao starter. Ta tri igrača igraju u centralnom dijelu veznog reda gdje Barca trenutno ima Busquetsa, Frenkieja de Jonga, Arthura, Artura Vidala i Ivana Rakitića.
Što su ključni razlozi promjene te filozofije? Zašto Barca nakon ere Pepa Guardiole, kada je zapravo i bila najdominatnija, promovira sve manje igrača iz La Masije? U prvoj momčadi godinama su bili igrači kojima je zacementirana pozicija u startnoj postavi - od Piquea, preko Busquetsa, nekoć Xavija i Inieste pa do Messija.
Jedan od velikih razloga je i FIFA-ina kazna Barceloni iz 2014. godine, kada joj je zabranjeno dovođenje stranih igrača mlađih od 18. Iako je kazna trajala 14 mjeseci, samim stupanjem na snagu rezultirala je odlascima više od 10 mladih igrača. Takav epilog ostavio je utjecaj i na igrače koji su ostali jer nisu to bile beznačajne promjene u omladinskim timovima.
Kao jedan od razloga navode se problemi vezani za menadžere koji rano uzmu mlade igrače i onda traže velike naknade u njihovim ugovorima. Također, problem stvara i činjenica da u današnjoj eri društvenih mreža mladi igrači vrlo lako postanu popularni (16-godišnji Barcin omladinac Xavi Simons ima 1,6 milijuna pratitelja na Instagramu), čime se povećavaju i očekivanja javnosti, i očekivanja samog igrača.
I svi ovi razlozi stoje, ali nisu dovoljna obrana kada uzmemo u obzir neke druge podatke. Naime, ako je La Masia škola koja ne odgaja mladiće samo nogometno nego i karakterno da bi stvorila uzorne nogometaše, kako se onda Barci dogodilo da u prvu momčad uvede igrače poput Neymara (koji bi se mogao vratiti iz PSG-a) i Ousmanea Dembelea o kojima se često piše u kontekstu ponašanja izvan terena. Ako se za Neymara nije znalo kakav će život imati izvan terena, pa je tako "prošao ispit" i potpisao za Barcu prvi put, zašto ga onda opet traže? Zar su ti igrači uzor djeci iz La Masije?
Tek sad se vidi utjecaj i uspjeh Pepa Guardiole
Nadalje, kako je Pep Guardiola 2008. godine mogao Deca i Ronaldinha zamijeniti Busquetsom, Pedrom i Bojanom Krkićem, koji je kao tinejdžer u prvoj Pepovoj sezoni skupio isto nastupa (42) kao i legendarni Thierry Henry? A Guardiola je usput stopersku poziciju povjerio Piqueu, koji je bio rezerva u Unitedu. Kasnije je šanse davao i drugima, tako da je u svom mandatu, ponavljamo, koji se smatra jednim od najuspješnijih u povijesti nogometa uopće, uspio promovirati više od 20 igrača iz La Masije, onih koji su pod njegovim vodstvom debitirali za klub.
Nakon Guardiole taj broj je samo padao. Tito Vilanova nekako je održavao taj balans, čak je u studenome 2012. godine protiv Levantea izveo cijelu startnu postavu od bivših La Masijinih igrača, ali nakon njega i broj debitanata, i broj igrača iz La Masije koji su uopće promovirani u roster - drastično je padao. Tako je Barca došla do toga da je prošle godine protiv Celte izvela postavu u kojoj prvi put nakon 16 godina nije imala nijednog igrača iz svoje akademije.
Treneri u omladinskom pogonu tvrde, a i sami uvjeti na to ukazuju, da La Masia i dalje kvalitetno radi, ništa slabije nego prije, ali vjerojatno je i njima teško naglas kazati istinu da vodstvo kluba i treneri prve momčadi ne uzvraćaju na pravi način, kao što se to radilo u Guardiolino vrijeme.
La Masia je u posljednjih nekoliko godina drugim klubovima dala nekoliko sjajnih igrača kao što su Mauro Icardi, Keita Balde, Alex Grimaldo, Andre Onana, Dani Olmo, Thiago Alcantara, Hector Bellerin, a u međuvremenu je dovodila Yerryja Minu, Kevina Prince-Boatenga, Paulinha, Lucasa Dignea i slične, koji su jedva zapaženi na stadionu Camp Nou. Ovog ljeta Barca pokušava vratiti Neymara i kupiti Antoinea Griezmanna, već je dovela De Jonga i za sve njih pripremila ogroman novac, a u posljednje dvije godine na pojačanja je dala gotovo 500 milijuna eura.
Objektivni razlozi zbog kojih je teško promovirati igrača iz La Masije u prvu momčad Barce postoje, ali čini se kako više argumenata pokazuje da je Barca pogubila konce u tom pogledu.