NOGOMETNA reprezentacija Farskih otoka pobijedila je Češku rezultatom 2:1 u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Farani su slavili golovima Hanusa Sørensena i Martina Agnarssona, a time je 136. reprezentacija svijeta prema ljestvici FIFA-e ostvarila svoj povijesno najbolji niz utakmica u kvalifikacijama za neko veliko prvenstvo.
Farski otoci i dalje sanjaju doigravanje za Svjetsko prvenstvo, no unatoč ovom sjajnom rezultatu, izgledi za to su im niski. Nalaze se samo bod iza Češke, no u posljednjem susretu skupine igraju protiv Hrvatske, dok će Česi dočekati na svom terenu Gibraltar.
S obzirom na to da je Gibraltar u svojoj povijesti slavio protiv samo četiri države u službenim natjecanjima, Lihtenštajna, San Marina, Andore i Armenija, teško je vjerovati da će se Farskim otocima posložiti rezultati. Međutim, čak i ako ne odu na Svjetsko, nogometni napredak Farana je fantastična priča i vrlo je vjerojatno da će trajati i budućnosti.
Farski otoci se izdižu iz sjevernog Atlantskog oceana između Škotske, Islanda i Norveške. Ovaj arhipelag od 18 vulkanskih otočića, obilježen surovim, vjetrovitim krajolicima travnatih pustopoljina i strmih litica prošaran je slikovitim ribarskim selima. U njima i oko njih broj ovaca nadmašuje broj ljudi za 20.000, a 97 posto gospodarstva temelji se na ribarstvu.
Postoje dvije teorije o njihovom naseljenju. Prema nekima su tamo prvi stigli vikinzi iz Norveške u 9. stoljeću poslije Krista, dok neki tvrde da su irski redovnici stigli nekoliko stoljeća ranije. Bilo kako bilo, njihova politička povijest je duga i složena, od kontrole zajedničke norveško-danske monarhije pa do pripadnosti Kraljevini Danskoj nakon Kielskog mira 1814. godine.
Danas Farski otoci uživaju visok stupanj autonomije budući da su dobili domaću samoupravu 1948. kao unutar Kraljevine Danske.
Ova izolirana nacija trenutno predstavlja jednu od najzanimljivijih nogometnih priča. U lipnju ove godine procijenjeno je da na otocima živi malo manje od 55.000 stanovnika, dok je registrirano 5.000 nogometaša, odnosno više od 9 posto stanovništva.
Nogometni savez osnovan je 1979., dok je njihova nacionalna momčad postala članica FIFA-e 1988., a potom i UEFA-e 1990. godine. Danas su Farski otoci četvrta najmanja država u UEFA-i po broju stanovnika, ispred Gibraltara, San Marina i Lihtenštajna.
Prije ulaska u spomenute službene organizacije, Farani su igrali samo prijateljske utakmice protiv Islanda, Šetlandskih otoka, Grenlanda i danske U-21 reprezentacije, a nastupali su i u neslužbenim natjecanjima poput Island Games i Greenland Cupa igrajući protiv drugih članica izvan FIFA-e i UEFA-e.
Nacionalni stadion Tórsvøllur, smješten u glavnom gradu Tórshavnu, ima kapacitet od 6.000 gledatelja, dok je drugi stadion, Svangaskarð u selu Toftir, toliko blizu mora da lopte redovito završe među valovima. Ondje je 1997. zabilježena najveća posjećenost u povijesti njihovog nogometa – 6.642 gledatelja, tada oko 14 posto stanovništva, gledalo je pobjedu nad Maltom 2:1.
U kvalifikacijama za Euro 1992. upisali su svoju prvu natjecateljsku pobjedu i to protiv Austrije. Utakmica se igrala u Švedskoj jer tada Farani još nisu imali teren koji je zadovoljavao uvjete za odigravanje međunarodnih susreta. Ne čudi, jer se nogomet na otocima u prvoj polovici 20. stoljeća igrao praktički na pijesku, dok je u osamdesetima postavljena prva umjetna trava.
Pobjeda protiv Austrije je ušla u legendu kao Čudo iz Landskrone, što se smatra ključnim trenutkom u usponu njihovog nogometa.
Godine 2014. Farski otoci pobijedili su Grčku s 1:0 u gostima, u vrijeme kada je Grčka bila 18., a oni 187. na FIFA-inoj ljestvici, a godinu kasnije su kod kuće slavili 2:1. Ti sjajni rezultati podigli su ih na 74. mjesto na ljestvici, što je ostalo najveće sportsko postignuće u njihovoj povijesti.
U 2017. analitičari su pomoću algoritma izračunali da su Farski otoci najuspješnija reprezentacija na svijetu u odnosu na broj stanovnika jer su imali najviše FIFA-inih bodova po glavi stanovnika. Danas se nalaze na 136. mjestu, no pobjede protiv Crne Gore i Češke će ih ubrzo podići.
Dokaz nogometnog razvoja ne vidi se samo na nedavnim rezultatima seniora, već i na onim njihove U-21 ekipe. U kvalifikacijskoj skupini za U-21 Europsko prvenstvo, Farski otoci su trenutno prvi ispred Švicarske, Francuske, Islanda, Estonije i Luksemburga.
Iako je za očekivati kako će Francuska slaviti u toj skupini, jer je uostalom i slavila upravo protiv Farana sa 6:0 u jedinoj utakmici koju je odigrala u skupini do sada, drugo mjesto i doigravanje za ulazak je nešto čemu se Farani mogu nadati.
Unatoč mladosti svoje nogometne tradicije, Farski otoci imaju vrlo strukturiran četverorazinski ligaški sustav. Prva liga, Effodeildin, sastoji se od deset poluprofesionalnih klubova. Prvak ulazi u prvo pretkolo kvalifikacija za Ligu prvaka, a drugoplasirani i trećeplasirani u pretkolo Europa lige.
Iako postoje klubovi koji imaju isključivo farske igrače, u ligi igra čak 14 stranaca. Isto tako, u aktualnoj reprezentaciji pored 12 igrača koji nastupaju u domaćoj ligi, njih četvero igra u Danskoj, dvojica na Islandu te po jedan u Poljskoj, Norveškoj, Finskoj i Sloveniji.
Globalizacija farskog nogometa vuče korijene još od prošlog stoljeća, a na neki način ju je opisao Guardianov novinar i korespondent za južnoamerički nogomet Alex Bellos u svojoj knjizi Futebol. On opisuje trend odlazaka brazilskih nogometaša na Farske otoke kako bi stekli iskustvo i nastavili karijeru nakon što nisu pronašli prilike drugdje. Njihov dolazak pomogao je i domaćim igračima da napreduju i dosegnu reprezentativnu razinu.
Budući da je nogomet toliko popularan, gotovo ga svako dijete igra, pa svaki talent bude prepoznat. U nogomet se ulaže mnogo vremena, energije i resursa te postoji i plaćeni i volonterski rad diljem zemlje. Kada su najbolji farski igrači počeli dobivati profesionalne ugovore u Danskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Islandu, to je značajno podiglo razinu reprezentacije.
Gotovo svi igrači koji ostvare inozemnu karijeru se krajem nje vrate u matičnu ligu gdje prenose stečeno iskustvo. U kombinaciji sa znanjem stručnjaka iz ostalih zemalja koji su došli na otoke raditi u stručnim stožerima klubova, Farski otoci su iz godine u godinu sve bliži modernim postulatima europskog nogometa. Ulazak KI Klaksvika u Konferencijsku ligu u sezoni 23./24. bio je također presudan faktor.
Svemu tome pomoglo je značajno ulaganje u infrastrukturu. Prvi je korak bio osnivanje mlade reprezentacije 2006., dok je onaj idući bio izgradnja lokacija za trening te opremanje stadiona. Danas tako na otocima ima nešto više od 20 stadiona na kojima je postavljena umjetna trava.
S obzirom na izuzetan nacionalni naboj i ponos, novac nije presudan faktor za razvoj nogometa pa je tako spomenuti volonterski rad značajno pomogao čitavoj priči. Kao što to inače biva s razvojem sporta u skandinavskim zemljama, na Farskim otocima također sve počiva na lokalnom kolektivu i sudjelovanju svakog člana.
Narod je to koji voli nogomet, koji živi nogomet i koji se ne libi trošiti vrijeme i resurse za njegov razvoj, čak i ako od toga pojedinci nemaju u konačnici osobni interes. Njihov je interes onaj društveni, da njihov kolektiv bude prepoznat na globalnoj razini i da time potakne mlade da se nastave baviti sportom i da postanu njihovi najveći ambasadori. Trenutno im to itekako dobro ide i sve ukazuje na to da će se rezultati i nastaviti.