DINAMO i Salzburg odigrali su 1:1 u 4. kolu Lige prvaka. Gosti su poveli u 12. minuti golom Siewalda, a Dinamo se vratio preko Ljubičića u 42. minuti. Hrvatski prvak odigrao je malo više od 50 minuta izvrsnog nogometa, vjerojatno najboljeg ove sezone, kakav dugo nismo vidjeli u Europi.
Međutim, momčad je proigrala tek kad se oslobodila okova u koje ju je trener, sasvim bespotrebno i nelogično, uveo. Na isti način na koji smo mu odali veliku počast za veličanstvenu pobjedu nad Chelseajem i izvrstan niz u domaćem prvenstvu, sada se mora reći da je u obje utakmice protiv Austrijanaca napravio previše grešaka i svojoj ekipi umanjio vjerojatnost za uspjeh.
Kad je Čačić reagirao i vratio momčad na postavku kojom je trebala igrati od početka, već je prošlo 25 minuta, a suparnik je vodio 1:0. Dinamo se vratio, bio je vrlo blizu i punog plijena, ali s obzirom na sve viđeno u posljednje dvije utakmice, samo bod protiv Austrijanaca je premalen ulov za Plave.
Pobjeda protiv Chelseaja naštetila je Čačićevoj percepciji
Čačić je šokirao navijače i javnost kada je momčad protiv Chelseaja odlučio izvesti u 3-5-2 postavi koju dotad nije igrao u Europi. Bila je to velika kocka, ali pokazala se kao pun pogodak i bila je logična.
Englezi su igrali u istoj toj formaciji i Čačić je tim razmještajem igrača dobio dobar balans snaga na svakom dijelu terena. Na sličan način je i Bjelica iznenadio Atalantu kada je "zrcalio" njenu formaciju s tri stopera.
Čovjek je biće navike i u situaciji dvojbe i nesigurnosti će gotovo uvijek odabrati opciju koja mu je u nekom prethodnom slučaju donijela uspjeh, čak i kada trenutne okolnosti sugeriraju da su ta dva slučaja po svemu različita. Točno se to dogodilo Čačiću. S 3-5-2 formacijom je pobijedio Chelsea i odlučio je da je to jedina ispravna formula za Dinamo u Ligi prvaka.
Već na San Siru su se vidjeli problemi s tim. Milan ni stilom ni formacijom ne igra kao Chelsea i Dinamo nije mogao kvalitetno izlaziti po osvajanju lopte. Bilo je i tad jasno da Čačićeva formula nije univerzalna, ali je nastavio po svome.
U Salzburgu su još očitiji bili problemi u takvoj igri, kada su Austrijanci kroz duge periode igre presingom sabili Dinamo koji nije mogao disati. Nije tu riječ o naknadnoj pameti. Grešku u pristupu su detektirali i mediji, ali i igrači. Ademi, Petković i Drmić su, manje ili više direktno, istupili protiv načina na koji je Dinamo igrao u Milanu i Salzburgu.
Čačićeva tvrdoglavost je na prvu bila shvatljiva i ljudska. Sada je nelogična i štetna
Očekivalo se da će Čačić odustati od te ideje u utakmici u kojoj "mora" napasti, ali je ponovno krenuo po svom. Dinamu je bilo teško, a Salzburg je poveo rano i Dinamo se našao u vrlo teškoj situaciji.
Činjenica da je već u 20. minuti odlučio promijeniti na 4-2-3-1 sugerira da je i njemu na nekoj razini bilo jasno da je pogriješio, a sasvim jasno govori da ni on sam nije vjerovao u tu ideju. Jer ideja se ne mijenja nakon prve četvrtine utakmice zbog gola koji je pao kao plod greške, a ne sustavnog problema.
Ti problemi nisu bili neočekivani. Salzburg je poznat po tome da visoko pritišće suparnika, a Dinamo s tri stopera ima tendenciju dugo držati loptu u neaktivnim zonama jer mu nedostaje igrač u sredini terena. Time je privlačio suparnika da igra presing vrlo visoko, a tradicionalna opcija dugih lopti na Petkovića protiv Red Bulla teško funkcionira jer sjajno brane druge lopte.
Čim je Dinamo prešao na četvoricu u zadnjoj liniji, prodisao je. Krilni igrači su mogli povući za sobom bekove gostiju i Red Bull više nije imao vertikalnu kompaktnost koja mu je omogućavala da već u startu ometa Dinamov napad. Do promjene formacije Livaković je ispalio već 11 dugih lopti u manje od 20 minuta utakmice.
Uslijedila je Dinamova rapsodija
Idućih otprilike 45 minuta igre bilo je možda najbolje što je Dinamo odigrao u Europi u zadnje dvije ili tri sezone. Pokazalo se da u postavljenoj obrani Salzburg itekako ima rupa i mana i da mu se napravi puno pozicijskih problema samo jednom rotacijom u sredini terena.
Dinamo je konačno igrao, bekovi su mu se digli visoko i vezna linija je konačno imala "ventil" na obje strane terena, gdje je mogla dati loptu ako je pritisak Austrijanaca u sredini postao neizdrživ. To Dinamo nije imao ni na početku susreta ni u Salzburgu.
Energija, dolazak s puno igrača naprijed, dobre odluke u zadnjoj trećini terena, sve to dalo je goropadni Dinamo koji je u tim trenucima zaslužio i više od jednog gola s obzirom na to koliko je sabio suparnika.
Salzburg nije mogao ni do lopte ni do šanse, a sve što bi prošlo zaustavio je Josip Šutalo koji je zaslužio titulu igrača utakmice. Znamo koliko je kvalitetan na lopti, ali je defenzivnim reakcijama na širokom prostoru uspješno oduzeo kontru gostima.
Čačić je i u drugom dijelu napravio veliku grešku
Dinamo se do otprilike 60. minute ispuhao i bilo je očito da ritam susreta ponovno prelazi na stranu gostiju. Čačić je to relativno brzo osjetio, ali je donio sasvim krivu odluku. Umjesto Ademija uveo je Drmića, a Petkovića je povukao na desetku.
Dinamo je tim mehanizmom samo izgubio igrača u sredini terena. Petković se dotad 67 minuta tukao s protivnicima, bio je premoren i bilo je teško očekivati da može donijeti nešto u sredini terena, posebno protiv ovako energične i brze momčadi.
Salzburg je silno napadao u tim trenucima i svaki napad djelovao je kao pola gola. U periodu između 58. i 85. minute gosti su imali čak devet udaraca, između ostalog i gredu hrvatskog reprezentativca Luke Sučića.
Sreća je u tom dijelu utakmice pomazila Plave, ali Petar Bočkaj je u sudačkoj nadoknadi skoro donio pobjedu domaćoj momčadi. Bio bi to pomalo poetičan zaplet u priči oko igrača koji je stigao kao mega pojačanje, ali i dalje čeka priznanje javnosti, trenera i navijača.
Ostaje osjećaj prevare kojeg se teško riješiti
Kad se podvuče crta, bod je solidan ulov. Čačić je u pravu kada kaže da je ovo Liga prvaka u kojoj je svaki bod krvavo zarađen. Dinamo bi si pobjedom protiv Milana ponovno jako povećao šanse za europsko proljeće, a već je utakmica na San Siru pokazala da će za Rossonere uzeti bodove na Maksimiru biti sve samo ne lagan zadatak.
Ipak, ostaje gorak okus nakon dvije utakmice protiv Red Bulla, one za koje se i uoči skupina govorilo da će odrediti Dinamovu europsku sudbinu. Nakon onakvih 45 minuta bod iz dvije utakmice djeluje kao da su Dinamovi navijači prevareni.
Taj osjećaj se dodatno pojačava kad se zna da je Dinamo jednu i pol od dvije utakmice igrao pogrešno. Ima prolaznu skupinu, pobjeda protiv Chelseaja je dovela do ekspanzije euforije, a kičma velike generacije je i dalje tu. Iduće sezone možda neće biti.
Ova sezona je po svemu povijesna prilika da Dinamo prvi put ne izađe iz grupne faze Lige prvaka pognute glave. Ako se to slučajno dogodi, s velikim žalom će gledati utakmice protiv Salzburga i način na koji je bio postavljen.