NI TRAGA ni glasa najavljivanom pogibanju na terenu Dinamovaca ili ostavljanju srca na travnjaku poluispunjenog Abbe Deschampsa. Nakon mizerne igre koju su Modri prikazali u Auxerreu izlazi na vidjelo da se ni oni sami, da ih nije strah da će ih uhvatiti, ne bi kladili na prolaz svoje momčadi.

Atmosfera na stadionu također nije ukazivala da ćemo gledati spektakl, prije bi se reklo da je kazališno okružje kulisa za prijateljsku utakmicu u kakvoj jedino Dinamo i može dobiti momčad iz francuske lige. Učmalost francuske provincije narušavali su tek Boysi čije orgijanje bengalkama francuske snage reda nisu gasili šmrkovima kao prije 12 godina.

Opet je Dinamov trener postavio momčad tako da su se navijači Dinama ljutili, jer samo jednog napadača Auxerrea, pokušavala su uhvatiti čak tri obrambena igrača. Nakon prvog poluvremena, samo oni koji nisu gledali utakmicu ne mogu vidjeti koliko je Kuže bio u pravu kada je i na lov na pobjedu krenuo sa tako obrambenim gradom, jer greške koje je Dinamova obrana, predvođena Marijom Cvitanovićem i tek za nijansu manje "dojmljivim" Mamićem radila, doista su presmiješne.

Zaludu su se tri Dinamova Brazilca radovala ispod tribine piromanski nastrojenih Boysa u 20. minuti, jer pomoćnog Izraelca se nije dojmio Ettov dojmljiv lob, kojim je barem na trenutak raspalio maštu i nadu da bi Dinamo mogao treći put vratiti Auxerreu s kamatama.

Načičkana Auxerreova sredina nije služila samo destrukciji, jer iako je Fernandez napučio centar igrališta sa pola momčadi, a ostatak, osim Jelena, posjeo ispred Coola (čak kad su imali korner, četvorka je ostajala na njihovoj polovici), radi se o igračima koji su uspješno skrivali loptu na sredini igrajući "ševu" i kradući dragocjene minute.

Jelen je od početka, iako usamljen, pokazivao da bi mogao biti ono što je Dinamu prije 17 godina bio Otokore. Iako sam kao duh pred vratima Dinama, bio je prilična štetočina i prije nego što je postigao pogodak. Smetao je brojnoj modroj obrani, koja se gušila u smušenosti i pogrešnim dodavanjima. Osim što je postigao zgoditak, Ćorluka ga je i povukao u šesnaestercu sredinom prvog poluvremena.

Upravo je njegov prvi pogodak pokazao svu bijedu Dinamove obrane: Pedretti je jednim proigravanjem izbacio cijelu momčad, a posebno izgubljenog Cvitanovića. Jelen je izvrtio Mamića i gotovo iz mrtvog kuta zabio u Turinin bliži kut za vodstvo.

Neuspio eksperiment sa Drpićem u Buljatovoj ulozi nije se isplatio pa je Kuže na njegovo mjesto turnuo Ettoa, a u špicu poslao ovogodišnjeg Mikulenasa, Andersona Costu, koji se istakao jednim prebacivanjem lopte glavom.

Nakon što su mu Dinamovi obrambeni igrači dodali loptu, Kahlenberg je mogao i prije povećati vodstvo domaćih, ali se Turina lijepo ispružio i uhvatio udarac sa 20 metara.

Akale je Poljaku dodao za drugi gol dok su Mamić i Vukojević poput stećaka stajali pored njega, a Jelen je, zahvaljujući Cvitanoviću, koji se umjesto na lopti, našao na guzici, zabio za nedostižno vodstvo.

Kuže je drugog najgoreg igrača, Mamića, zamijenio Agićem, što u konačnici i nije bilo toliko loše koliko je tada izgledalo.

Nakon pet minuta nastavka konačno se iz zaklona iskrao Vugrinec koji je lijepo pucao, ali bio je to udarac koji je više služio da Cool pokaže svoje paradne sposobnosti, nego da se zatrese nejgova mreža

Sagna je kada je isticao sat igre, srušio Eduarda nakon što ga je Dudu "slomio" na istom mjestu gdje je Jelen Mamiću prouzrokovao vrtoglavicu u prvom poluvremenu. Dudu nije dobro pucao penal, Cool je bio na lopti, ali se ispod njega ipak izmigoljila u gol.

Tri minute poslije da Silva je pretrčao i predriblao Radeta, ali je njegov udarac završio u vratnici. Samo tih par minuta (točnije četiri) u kojima je Dinamo nešto igrao bilo je dovoljan pokazatelj što bi se moglo napraviti da je isti nivo održati barem na jedno poluvrijeme. Međutim limitiranost momčadi je bila više nego očita od samog početka.

Mathis je, upravo kada se stišao Dinamov povjetarac, u padu pored jablana iz Dinamove obrane lijepo zabio trzajem glave u malu mrežu. Kraj njega je bio Etto, koji uopće nije ni skočio.

Motora domaće momčadi, Pedrettija, Fernandez je izvukao iz igre u istoj minuti, čisto da veznjak dobije "standing ovation", a kako je čovjek odavno shvatio s kim ima posla, na travnjak je turnuo još jednog napadača, Niculaea.

Osim opće ograničenosti kvalitete momčadi kada su u pitanji pothvati kao što je polazak jednog kola Kupa Uefa, nesigurnog vratara i obrane sazdane od kiksevima sklonih i ozljedama i godinama načetih igrača, Dinamo je utakmicu izgubio na sredini, jer Vukojević, Modrić i Vugrinec (kojem je izgleda prošla sezona bila labuđi pjev) se nisu mogli nositi sa Pedrettijem, Cheyrouom i Kahlenbergom. Mathis i Akale na bokovima su za Drpića i Carlosa iz neke druge priče. 

Zvonko Alač