INDEX je u noći s četvrtka na petak objavio da Ismael Bennacer dolazi u Dinamo, a tri od prva četiri komentara ispod članka smatrala su da se radi o prvoaprilskoj šali ili suludoj i izmišljenoj glasini novinara željnih klikova i krvi. To dovoljno svjedoči o tome koliko je šokantno da je igrač takve klase stigao na Maksimir, a jednako su začuđeni bili i navijači na Dinamovim kanalima na svim društvenim mrežama.
Alžirski veznjak je, ako uzmemo u obzir generalnu klasu, međunarodnu prepoznatljivost, odjek u stranim medijima i trenutačnu formu, vjerojatno najzvučniji transfer u povijesti SHNL-a, barem kad je riječ o stranim igračima. Postoje i skeptici koji se vode maksimom "da išta valja, ne bi došao iz Milana u Dinamo". Zašto točno Bennacer dolazi na Maksimir i zašto će, kvragu, Dinamo platiti oko 1.5 milijuna eura čovjeku koji tu vrlo vjerojatno neće biti iduće sezone?
Kada bi se sve analize i projekcije zašto je Dinamo dogovorio posudbu 27-godišnjeg alžirskog veznjaka trebale svesti u jednu rečenicu, onda bi ona glasila: "Zato što može i zato što mora." Za dobar dio javnosti priča tu staje.
Istina je da su Zvonimir Boban, Dario Dabac i ostatak sportske struke dovođenjem Scotta McKenne i Diona Drene Belje mentalno zatvorili ovaj prijelazni rok uvjereni da ovaj Dinamo ima sve što treba kako bi ispunio ciljeve ove sezone.
Koliko god Dinamo nije aktivno tražio novog veznjaka, toliko bi glupo bilo ne iskoristiti šansu koja ti se nudi otprilike jednom u životu. Akumulacija talenta je rijetko kad loša ideja, a kad dobiješ šansu dovesti igrača koji je dvije klase iznad ostatka lige i koji vrijedi više od pola njenih klubova, onda se ne treba previše razmišljati. Naravno, ako imaš love.
Čak i kada maknemo kvalitetu sa strane, Bennacer Dinamu donosi jako puno i u profilnom i u kadrovskom smislu. Josip Mišić već je godinama najbitniji igrač Dinama, ali s godinama sve teže pokriva ogroman prostor koji su igrači ispred njega navikli ostavljati iza svojih leđa. To je poseban problem kada Mišić nema pravu zamjenu, a nije ju imao nikad otkad je prije četiri godine stigao u klub.
Bennacer je pravi pit-bull koji pokriva cijeli teren, navikao je igrati korektora vezne linije na puno višem nivou i očekuje se da će instantno raditi razliku u SHNL-u. Uz njega će Mišić moći ostati svježiji, a ponekad čak i zaigrati na osmici gdje ga još nismo vidjeli u kontinuitetu.
Bennacer ima sjajan pregled igre i finu lijevu nogu te je poznat kao odličan izvođač kornera. Iako je po minutaži bio blizu začelja na posudbi prošle polusezone u Marseilleu, samo su tri veznjaka kreirala više šansi od njega.
Bennacer će sigurno biti startna šestica u SHNL-u, a njegov dolazak otvara nove opcije u rotaciji. Tek treba vidjeti može li i treba li igrati s Mišićem i/ili Gonzalom Villarom, jer bi Dinamo s dva takva veznjaka trebao dobiti puno bolju korekciju prednje linije kada ide u presing.
S obzirom na njegov profil, posebno bi do izražaja mogli doći kvalitete igrača poput Dejana Ljubičića, koji stalno radi bez lopte, razbija suparničke linije trkom i traži dubinu. Dolazak Bennacera mogao bi značiti i da će se Luku Stojkovića maknuti iz prenapučene veze. Stojković bi se mogao vratiti na krilnu poziciju, prije svega desnu, na kojoj je prošle sezone pružao najbolje partije.
Među Dinamovim navijačima vlada gotovo jedinstven stav da su krilne pozicije najslabije pokrivene, a Gabriel Vidović i Mateo Lisica bi sada mogli dobiti najozbiljniju moguću konkurenciju. Dovođenje Bennacera je i suptilna poruka da u prvom sastavu nema nezamjenjivih i da se mlitavi, beskrvni Dinamo iz prošle sezone više neće tolerirati.
Ova posudba važna je i iz reputacijske razine. Ako strani igrači vide da im Dinamo može poslužiti kao dobra stanica za stabilizaciju karijere ili međustepenica kada su u limbu na onoj najvišoj stepenici, onda Dinamo neće u buduće pregovore ulaziti kao toliki autsajder koliki je danas.
Naravno, postoji i "ali" u cijeloj priči. Da ne postoji, Bennacer bi ovo ljeto otišao u Barcelonu ili Juventus za 30 milijuna eura pod uvjetom da bi pristao na nešto manji ugovor nego što ga ima u Milanu.
Bennacer je zadnje dvije sezone imao probleme s ozljedama i taj rizik je realan. Da nije, i danas bi bio prvotimac Milana kojem ne bi bilo žao što mu daje četiri milijuna eura godišnje. Čak i nakon tih ozljeda, imao je vrlo dobru polusezonu u drugoj najboljoj momčadi francuske lige.
Ono što je važno u ovoj priči je da Dinamo nema pretjerani oportunitetni trošak. U kadru nema nijednu šesticu koju može razvijati ove godine, osim Branka Pavića koji će nakon serije ozljeda napredak primarno potražiti na posudbi u Dubravi. Afrički kup nacija koji se igra u prosincu i siječnju ne bi trebao biti prevelik problem, osim eventualne akumulacije umora.
Bennacer je već dugo na hlađenju što se tiče reprezentacije i pitanje je hoće li biti pozvan. Ako i bude pozvan, sigurno je da propušta samo jednu utakmicu (protiv Lokomotive kod kuće) jer se turnir igra za vrijeme SHNL pauze.
Najveći problem s Bennacerom je taj što neće moći igrati ligašku fazu Europa lige, gdje bi njegove kvalitete trebale puno više doći do izražaja, već će se moći priključiti tek ako Dinamo prođe u nokaut runde.
SHNL je Dinamu i otac i majka, a osvajanje naslova s kojim si vrlo blizu lukrativne Lige prvaka je nešto čemu se mora pretpostaviti bilo što u Europi. Prošle sezone smo vidjeli što se događa kad svi u klubu nisu toga svjesni. Sve u svemu, priča je jednostavna. Ako možeš dovesti Bennacera, onda dovedeš Bennacera.