"SA ZDRAVKOM se čujem par puta tjedno. Kada je odlazio, rekao mi je da čuvam Dinamo." Ovo nisu riječi Krešimira Antolića, Mirka Barišića, Tomislava Marčinka ili Sukija, koji se u javnosti percipiraju kao pretorijanci Zdravka Mamića, čuvari njegovog kontinuiteta i vječne sveprisutnosti u Dinamu, nego Nenada Bjelice.
Kako je Mamićev vjerni vojnik postao zaštitno lice borbe protiv njega?
Čovjeka koji je posljednjih dana, nakon što je odbijanjem Mamićevog ultimatuma o smanjivanju plaće njemu i igračima zbog koronakrize do kraja zaratio s Mamićima, ekspresno i potpuno nezasluženo postao simbol nesavitljive kičme i principijelne borbe protiv Familije te pretvaranja Dinama u obiteljski klub i blagajnu.
Bjelica je među navijačima Dinama koji se, kada ne slave to što je taj i takav Dinamo suvereni prvak Hrvatske i uspješan sudionik europskih kupova, protiv tog i takvog Dinama bore postao "uno di noi", jedan od onih koji je imao muda Mamiću reći ne.
Slavio je i hvalio Mamića i kada su ga pitali i bez pitanja
Problem je, i to veliki, što je Bjelica prije toga dvije godine poslušno klimao glavom Mamiću i za to bio bogato plaćan iz one spomenute blagajne. Njegove nježne riječi o Mamiću s kojima smo počeli tekst izrekao je kada su ga pitali za Mamića starijeg i odnos s njim.
Međutim, znaju to dobro oni koji zbog aktualnog dramatičnog i bolnog prekida nisu zaboravili njihove gotovo dvije godine ljubavi i idile, Bjelici su o Mamiću jako često ispadali bomboni iz usta. Ne samo kada su ga pitali o njemu. Radio je to i ničim izazvan.
Bjelica je dugo uživao u bogatom ugovoru s vragom i tako cijelo to vrijeme, poslužimo se još jednom metaforom, onom Dinamovog počasnog predsjednika Milana Bandića, "debeloj guski mazao vrat".
Sada pak Bjelica uspješno glumi Mamićevu žrtvu, a suludi potezi čovjeka čiji je Dinamo u tome mu naravno pomažu. Od Mamićevog raskošno plaćenog i do servilnosti lojalnog zaposlenika, koji ga na sva zvona hvali, Bjelica je u samo par dana prešao put do onog kojeg Mamić javno ucjenjuje, potkrada i šikanira.
Bjelica, fajter protiv Obitelji: Mit koji odgovara svima
Bjelica je tako od Mamićevog čuvara Dinama i nekoga tko se s njim čuje češće nego sa ženom postao lik sa sjevera koji ispod spitke nosi majicu s prekriženom Mamićevom glavom. I takav mit odgovara svima.
Mamiću, jer nikome ne dopušta da je u Dinamu veći od njega, zatim Bjelici, za kojeg sada svi zaboravljaju da je do jučer bio jeben i samo ističu kako je zadnjih dana pošten, te navijačima, koji su jedva dočekali da omiljeni trener napravi potez u stilu obožavanog i pokojnog Josipa Kužea. Kojem su također zaboravljali da je bio pod skutima Obitelji i samo isticali kako se od tamo odmetnuo.
Dvije neugodne istine koje navijači Dinama ne žele vidjeti
Bjelici i igračima Dinama su navijači posljednjih godina opraštali to što su Mamićevi ljudi zato što su bili povijesno uspješni. Zbog jednog proljeća u Europi i jedne jeseni nesramoćenja u Ligi prvaka prebrisano je pola stoljeća europskog luzerstva, ali i dvije neugodne istine; da to nije napravila samo sjajna momčad i sposoban trener, nego da su se cijelo to vrijeme Bjelica i nogometaši Dinama u svakoj prilici javno klanjali i zahvaljivali Mamiću, kao i da je do povijesnih uspjeha Dinamo došao kao obiteljski, a ne gospodski ili narodni klub.
Između Bjelice i Mamića nije puklo na principima, nego zbog love
Trenera, kojeg se s pravom ističe kao najzaslužnijeg za te pothvate, sada se dodatno beatificira kao junaka nasuprot zlikovcu Mamiću jer mu je pokazao zube. Međutim, između Bjelice i Obitelji nije puklo na principima ili idealima, nego zbog love. Mamići stišću Bjelicu da pristane na veliko smanjenje bogovske plaće i otpuštaju mu cijeli stožer tobože zbog uštede, a on čak i u toj situaciji ne daje otkaz kako ne bi ostao bez otpremnine.
Teška psihoza zbog pandemije koronavirusa i s njom povezana velika ekonomska kriza razotkrila je ljude, njihova udruženja i odnose među njima onakvima kakvi stvarno jesu. Samim tim je sva trulež u Dinamu obitelji Mamić, zadnje dvije godine prikrivana desecima milijuna eura od transfera, EL-a i LP-a, rezultatskim uspjesima u tim natjecanjima i time što su navijači lagali sami sebe da je ovo "novi" Dinamo, koji na terenu i na klupi "nema veze s Mamićima", izbila na površinu i to poput erupcije vulkana.
Kako su dva tjedna koronakrize uništila dvije godine građenu sliku o idiličnom Bjeličinom i Mamićevom Dinamu
Klub koji se do jučer činio i reklamirao kao uzorna zajednica sada se prepucava preko medija podijeljen u dva tabora, pri čemu jedan vodi dobri, uspješni i principijelni Bjelica, a drugi zli i ljubomorni Mamić. Tako ta priča bolje zvuči u medijima i društvenim mrežama, ali autor ovog teksta zastupa tezu da Bjelica nije nikakvo nevinašce, nego oportunist i Mamićev suradnik, kojeg je ovaj odbacio kada se "pobunio", kako to uostalom oduvijek radi svima.
Bjelica je naravno znao da dolazi u klub od takvog tipa i to mu nije nimalo smetalo dok ga je išlo. Zatim mu je Mamić postao što i svakom treneru Dinama - savršen alibi za savršen "zločin" - uzmi lovu i bježi. Kad se Ivankoviću i Halilhodžiću više nije ostajalo u Dinamu, Mamićev tko zna koji upad u svlačionicu i spominjanje matere postajalo je "neoprostivo rušenje autoriteta". Sada Mamić to ne radi urlanjem na licu mjesta, nego udaranjem po džepu iz Međugorja, ali reakcije trenerskih oportunista su iste.
Bjelica je dobro znao u čiji klub dolazi i što će na kraju biti
Svi Dinamovi treneri vrlo dobro znaju: kad dolaziš u Mamićev Dinamo, ne prihvaćaš samo njegove eure, nego i njegove ispade, i zato se Bjelica nema što sada praviti Austrijanac, kao što Vaha prije osam godina nije imao pravo glumiti da je Francuz.
Ne povlačimo uzalud ovu paralelu. Situacija s Bjelicom te njegov odnos s Mamićima jako podsjeća na onu s posljednjim Dinamovim trenerom prije njega koji je također zaludio igrače, navijače i novinare. I kojem je idilični odnos s gazdom prerastao u burni rastanak. Halilhodžić je također donio veliki napredak u igri i rezultatima Dinama, doduše ne kao Bjelica, ali je Dinamovim navijačima i novinarima došao kao melem.
Velike sličnosti s Halilhodžićem i njegovim odnosom s Mamićem
Bilo im dosta rotacije uvijek istih likova: vlakova, lončarevića, ivankovića, a još im je više dozlogrdilo bilježiti poraz za porazom od svakog imalo ozbiljnijeg europskog kluba i zato su se bez puno pitanja ulovili na pobjedu nad "jednim Villarrealom" kao zalog nove ere koja dolazi s novim, "svjetskim trenerom koji će skinuti europsko prokletstvo i pripremiti momčad za Ligu prvaka".
Vahi i Bjelici je Mamićev Dinamo pomogao barem kao i oni njemu
Vaha to nije uspio, a Bjelica je, ali pošteno je priznati da je i jednom i drugom Mamićev Dinamo pomogao barem koliko oni njemu. Koliko god je Vaha prije deset godina mahao brojnim ponudama, činjenica je da je od 2006. do 2010. i Dinama bio bez klupskog angažmana, da je s tada daleko najjačom afričkom reprezentacijom (Obalom Bjelokosti) dohvatio tek četvrtfinale kontinentalnog prvenstva, zbog čega ga je smijenio bjelokosni Mamić, osebujni diktator Laurent Gbagbo.
Bjelica je prije Dinama nizao otkaze
Bjelica se pak može pohvaliti otkazima u sva tri kluba koje je vodio prije Dinama. Zbog niza loših rezultata otpuštali su ga u redom: bečkoj Austriji, talijanskom drugoligašu Speziji i poljskom Lechu. Tako da je renesansom koju je donio Dinamu spasio i svoju karijeru, koja prije nego što je prihvatio Mamićev poziv nije izgledala osobito, a sada pak preporođen poručuje da je spreman preuzeti reprezentaciju Hrvatske.
Za mit o Bjelici, kao i onaj o čudotvorcu Vahi, najzaslužniji su Dinamovi novinari. Prije deset godina, nakon nadahnute pobjede protiv B postave uglednog Villarreala na startu Europa lige, uslijedila je vatrena konzumacija odnosa Halilhodžića i medija: standing ovation i gromoglasan pljesak za trenera koji je upravo ulazio na presicu ovjenčan slavom. Isto smo gledali desetljeće kasnije, samo nakon Atalante u Ligi prvaka i s Bjelicom u glavnoj ulozi.
Novinari su i Vahu i Bjelka uzdigli u nebesa pa bacili u blato
Primjetna je još jedna sličnost. Dvorski novinari dizali su u nebesa, pa zatim bacili u blato, i Vahu i Bjelicu i to nakon što je i jednom i drugom gotovo bajkovitu jesen naslijedilo rezultatski i igrački jako loše proljeće, zbog čega su oba Mamićeva trenerska maga i donedavna miljenika postajala jako nervozna. Mamićevi medijski poslušnici brižno njeguju kult ličnosti do trenutka kada s vrha dođe naputak da se konzumentima treba objasniti kako je trener bivši zbog pohlepe, izdaje kluba, neuspjeha ili kojeg već razloga i onda krene kampanja.
U Mamićevom Dinamu se dakle već više od desetljeća ništa ne mijenja, pa tako ni trenerska lica koja začaraju nogometni puk nisu nikakvi revolucionari ili principijelni borci, nego iznimno bogato premirani plaćenici i oportunisti.
Ne tražite heroje tamo gdje ih nema - na klupi ovako vođenog Dinama
Zato navijači ne bi trebali tražiti heroja tamo gdje ih nema, a to je na klupi kluba od Obitelji. Svi oni, ponovimo to još jednom, itekako dobro znaju da dolaskom u ovako vođen Dinamo sklapaju raskošni ugovor s vragom, kao što nakon toga znaju nabaciti pozu žrtve.
Nema nevinih u Mamićevom Dinamu, a to su najmanje oni koji od njega uzimaju milijune, dok istovremeno nogometnom puku prodaju priču da su jedni od njih.