MARCO PAŠALIĆ donio je Hrvatskoj pobjedu protiv Češke. Ušao je u 63. minuti, a 14 minuta kasnije utrčao prema drugoj vratnici i glavom realizirao Perišićev ubačaj za konačnih 2:1. Bio je to još jedan u nizu njegovih reprezentativnih bljeskova, a takvih je dosad bilo dovoljno da pokaže što može ponuditi reprezentaciji, ali premalo povezanih da bi ikad uhvatio pravi kontinuitet.
Nisu to nužno bile vrhunske utakmice u kojima je Pašalić sam rješavao protivnika, ali su vrlo dobro pokazivale karakteristike koje nudi Hrvatskoj. Profil i uloga gotovo su uvijek isti. Igrač je koji drži širinu desno, prijeti jedan na jedan i ulazi na lijevu nogu, nakon čega može nastaviti akciju dodavanjem, driblingom ili udarcem.
Bilićeva prva utakmica dodatno je naglasila koliko takav profil može biti potreban. Hrvatska je dobar dio utakmice gradila s trojicom u zadnjoj liniji tako da je Josip Stanišić, kao desni bek, ostajao nešto niže, dok je Ivan Perišić s lijevog beka odlazio visoko. Franjo Ivanović tada je s lijevog krila ulazio prema sredini i kroz asimetriju početne formacije stvarala se struktura 3-2-5.
Na desnom krilu zaigrao je Luka Sučić. Neupitno odličan igrač koji Hrvatskoj može dati puno toga, ali svoje najbolje karakteristike ne može koristiti na krilu, pogotovo ne u ulozi igrača kojem je jedna od primarnih zadaća držati širinu. Nije prirodno krilo, nema Pašalićevu prijetnju jedan na jedan i puno mu više odgovara kada može igrati u centralnim zonama.
Hrvatska nema dva Perišića
Hrvatska na lijevoj strani ima gotovo idealan profil za takvu poziciju i ulogu. Ivan Perišić, čak i s 37 godina, donosi jako puno i teško je pronaći igrača u svijetu koji bi se bolje uklopio. Igra s obje noge, drži širinu, može igrati u oba smjera, jedan je od najinteligentnijih igrača na svojoj poziciji i iz različitih situacija pronalazi rješenja.
Istina je da Hrvatska općenito već godinama ima problem s takvim pozicijama. Nema velik izbor prirodnih krila ni napadačkih bekova, a kada nema Perišića ili Pašalića, vrlo brzo dolazi do rješenja u kojima veznjaci igraju široko ili bekovi dobivaju uloge koje im profilom nisu najprirodnije.
Takva se krpanja vjerojatno neće moći potpuno izbjeći uskoro, pogotovo jer ni Pašalić još nije igrač kojem će se momčad bezuvjetno prilagođavati, ali ima smisla dati mu određeni kontinuitet i pokušati isprofilirati barem jedno jasno rješenje na poziciji na kojoj ih Hrvatska nema puno.
Ostala rješenja su smislena, ali nose veće probleme
Jedan od kompromisa je onaj u kojem se Stanišić podiže visoko, a Hrvatska na mjesto "krila" stavlja još jednog veznjaka. Time dobiva dodatnog igrača u sredini i još više naglašava ono što je najveća kvaliteta ove reprezentacije, kombinatoriku i brojčanu nadmoć u centralnim zonama koju Bilić očito želi koristiti.
Ipak, takva uloga nije prirodna Stanišiću. On u Bayernu često igra vrlo napadački, ali njegova se uloga više svodi na napadanje prostora iz drugog plana pored prirodnog krila i Harryja Kanea koji se spušta prema lopti. Bayern ga ne koristi primarno kao beka koji stalno stoji uz aut-liniju, prima loptu u noge, napada svog čovjeka i iz te pozicije mora sam stvarati nastavak akcije prema sredini.
Stanišić je dovoljno kvalitetan da i to može odraditi solidno, ali njegov profil nije takav. Kao dešnjak na desnoj strani prirodnije napada prostor uz liniju, dok ulaskom s loptom prema sredini ne donosi istu prijetnju.
Pašalić iz iste široke pozicije ulazi na dominantnu lijevu nogu i pritom ostaje prijetnja driblingom, dodavanjem i udarcem. Protivnik zato mora braniti i njegov izlazak uz liniju i ulazak prema sredini, a ta druga mogućnost Hrvatskoj ubrzava povezivanje desne strane s centralnim zonama, gdje ima najveću kvalitetu koju želi iskoristiti.
Dodatni veznjak u sredini u teoriji podiže kvalitetu hrvatskog posjeda, ali taj višak nije jednako vrijedan ako ga je teško povezati s desnom stranom. Hrvatska može četvorici veznjaka pridodati još jednog, ali je li taj dodatni igrač u sredini isplativ ako se zbog njega gubi igrač na desnoj strani koji daje širinu i može prirodno povezati igru sa sredinom?
Pašalić se zbog toga čini kao najlogičniji kompromis. Prirodno je desno krilo i može držati širinu koju Hrvatska treba, ali njegov stil igre i kvalitetna lijeva noga omogućavaju mu da ne ostane izoliran od ostatka momčadi. Može zaprijetiti uz liniju, natjerati protivnika da ga brani široko, a zatim ući prema unutra i povezati se s igračima zbog kojih Hrvatska i želi imati brojčanu nadmoć u sredini.
Te su se navike vidjele i protiv Češke. U nekoliko je navrata s par dodira s linije ušao prema sredini i otvorio sebi mogućnost promjene strane ili pronalaženja slobodnog igrača centralno. Nisu to bile akcije iz kojih je odmah nastajala velika prilika, ali takav protok lopte Hrvatskoj je omogućavao da prirodno mijenja stranu i brže dolazi u situacije za stvaranje viška kroz sredinu.
Kritiziran je kao jednodimenzionalan, Hrvatskoj baš ta dimenzija treba
Pašaliću se često zamjerala jednodimenzionalnost takve igre, ali čak i u tom slučaju ta jedna dimenzija Hrvatskoj može biti jako vrijedna. Širina, dribling, ulazak prema sredini i mogućnost kombinatorike kvalitete su koje Hrvatska treba i koje mogu barem dijelom preslikati ono što Perišić godinama daje na suprotnoj strani.
Ipak, pokazuje sve veći napredak u ostalim fazama igre. Pobjednički gol došao je nakon kretanja bez lopte prema drugoj vratnici, gdje je prepoznao prostor i završio Perišićev ubačaj.
Pašalić uz sve navedeno mora širiti svoju igru kako bi se dodatno etablirao, a upravo je na tom segmentu, prema vlastitim riječima, radio u klubu. "U zadnje vrijeme sam trenirao to u klubu, pokušavao malo ući u te prostore. Bila mi je perfektna lopta od Perije", rekao je nakon utakmice.
Hrvatska treba barem tri utakmice odigrati s krilima na obje strane pa onda reći fale li joj stvarno krila, a Bilićeva ideja može Pašaliću otvoriti prostor za kontinuitet koji dosad nije dobivao. Hrvatska nema idealno desno krilo, ali ima igrača čije se najizraženije kvalitete vrlo dobro uklapaju u ono što joj na toj strani nedostaje.
U situaciji u kojoj se ta pozicija godinama krpa različitim profilima, vrijedi Pašaliću dati dovoljno vremena da se barem jedno logično rješenje konačno isprofilira.