Montaža Index, Guliver Image/Getty Images, Hina
BLAMAŽA, rasprodaja ugleda, sramota, koji god termin uzeli, nećemo pogriješiti. Hrvatska je u zagrebačkoj Areni u posljednjem kolu izgubila od Gruzije 71:58 i na ružan se način oprostila od svojih navijača uoči osmine finala koji se igra u Lilleu.
Utakmicu je za Index Sport je analizirao naš stručni komentator Matej Mamić, bivši reprezentativac Hrvatske.
Zaista ne znam što bih na ovo rekao. Kriminalan pristup doveo je do ovakve igre, a samim tim i do ovakvog rezultata. Pobjedi Gruzije se niti u jednom segmentu ne može pronaći zamjerka i ljudi su sasvim zasluženo pobijedili. Zapravo, rekao bih da su samo pokupili ono što smo im mi ponudili.
Vjerovao sam da ćemo biti gladni pobjede, baš zato što je ova utakmica bila posljednja koju smo igrali doma, pred svojom publikom, no eto, na kraju se ispostavilo da su me naši igrači u potpunosti demantirali.
Možda nismo TOP momčad, no kvalitetu imamo, a za ovu bruku kriv je samo pristup
Znam da će se sad početi postavljati pitanja jesmo li mi zapravo svi skupa podlegli nekoj euforiji i da će se stavljati znak upitnika ispod ove momčadi – je li ona doista posjeduje kvalitetu ili smo mi nerealno samo u to vjerovali. Osobno sam uvjeren da kvalitetu imamo, a da je za ovu bruku kriv isključivo pristup utakmici.
Možda nismo u samom vrhu, možda nismo TOP momčad, ali imamo reprezentaciju prepunu odličnih igrača, koji igraju u vrhunskim europskim i NBA klubovima. Za jednu takvu momčad sigurno se ne može reći da nema kvalitetu.
Većina igrača nije ni došla na utakmicu, neka se zamisle zašto
Međutim, nekim se igračima, rekao bih i većini, očito nije dalo doći na utakmicu. Čast pojedinim iznimkama, koji su nešto i pokušavali, ali pristup većine bio je sramotan.
Pogledajte Srbiju. Imaju desetak razlike uoči zadnje četvrtine protiv Islanda i na kraju ga pregaze s 30 razlike. S Italijom, jakom i moćnom Italijom ista stvar. S par poena prednosti ušli su u zadnjih deset minuta, a na kraju je završilo 20. E, to ja zovem pravim pristupom, to ja zovem pravim timom.
Ono što me tješi, barem donekle, činjenica je da znam da možemo puno više. O pristupu govorim, jer je on jedina stavka o kojoj uopće večeras ima i smisla razgovarati.
Pogledamo sam sve utakmice ove reprezentacije, kako ove na pripremama, tako i ove na Eurobasketu. Propustio sam samo jednu zbog privatnih obaveza, i znate što, možda je ovo paradoksalno, ali najzadovoljniji sam bio nakon utakmice koju smo izgubili – protiv Grčke.
30, 35 minuta te utakmice bili su ogledni primjer kako se igra, kako se bori za svoju reprezentaciju.
S pristupom kao protiv Grčke možemo dobiti svakoga, s ovakvim nemamo šanse ni protiv najgorih
Momci su se bacali glavom na svaku loptu, a pritom su igrali bez Bogdanovića. S takvim pristupom, uvjeren sam da je Bojan igrao da bi mi tu utakmicu dobili. Siguran sam u to.
S takvim pristupom možemo dobiti bilo koga, a na ovakav način, ovako kako smo odigrali protiv Gruzije, ma nema šanse da možemo dobiti i najgore reprezentacije.
Možda sam i dosadan, možda se i ponavljam, ali frapirala me neodgovornost i neozbiljnost i takve stvari više se ne smiju događati. Momci bi se trebali zapitati je li im ovo trebalo.
Također, znam da će sad biti i onih koji će pokušavati opravdati ovaj poraz činjenicom da utakmica nije imala rezultatski značaj, da smo ionako osigurali drugu poziciju, ovo, ono.
Ne mogu to prihvatiti, ako ništa onda ne kao sportaš. Dobro znam kakav je osjećaj kad u nastavak turnira ideš s pobjedom, razvaljivanjem protivnika, pa to ti da krila, letiš, tonus momčadi se diže i iznad onog realnog. Momčad u tim okolnostima zna odigrati i iznad realnih i objektivnih mogućnosti.
Ponovo podsjećam na Srbiju, ovaj put lani na Svjetskom prvenstvu. Izgubili su od Brazila od grupi, a onda su pregazili Grčku u osmini finala. Ta pobjeda ih je toliko podigla da su pregazili i taj Brazil letjeli su do finala.
Roko, nisi u pravu, ovu utakmicu treba analizirati, ali ne igru nego ono što vam je bilo u glavama
A mi, umjesto da u Lille odemo s osmijehom, mi se tu blamiramo. Ne zanima mene kakva je atmosfera među navijačima, na tribinama, na ulici. Zanima me kakva je među igračima, a ovo je bilo zabrinjavajuće.
Vidim da je Roko rekao da je bolje da utakmicu s Gruzijom ne analiziramo, da se tu nema što analizirati. Ne slažem se s njim. Baš ovu utakmicu treba analizirati, ali ne ono što je prikazano na parketu, jer se tamo ništa nije ni pokazalo, već ono što se događalo u njihovim glavama.