Foto: Screenshot; Guliver Image/Getty Images
OTKAKO traju politički nemiri u Ukrajini je poginulo najmanje 26 osoba, a preko 700 ih je ozljeđeno. Stoga je ukrajinska delegacija na ZOI u Sočiju željela nošenjem crnog flora obilježiti sjećanje na sve stradale u domovini. Ipak, kruta i konzervativna organizacija kao što je MOO taj zahtjev je odbila s obrazloženjem da taj čin nikako nije u skladu s olimpijskom poveljom.
Prema statutu MOO, zabranjeno je izražavanje ikakvih političkih poruka u olimpijskim objektima dok traju Igre, pa makar je riječ i o ovakvom slučaju - dostojanstvenom prisjećanju na smrtno stradale pod čizmom jednog diktatorskog režima.
Na odgovor većine ukrajinskih sportaša nije se trebalo dugo čekati. Mnogi od njih, revoltirani bešćutnom odlukom MOO i potreseni najnovijim kaosom u Kijevu i ostalim ukrajinskim gradovima, odlučili su se vratiti u domovinu.
"Mislim da su neki od njih odlučili vratiti se kući i predsjednik Ukrajinskog olimpijskog odbora Sergej Bubka je kazao da apsolutno poštuje pravo svakoga da donosi odluke", izjavio je glasnogovornik MOO-a Mark Adams. Međutim, nije otkrio koliko je ukrajinskih sportaša napustilo Soči, ni koji su to sportaši.
Licemjerje MOO-a
MOO je ja rano jutros javio da je skijašica Bogdana Macocka zajedno sa trenerom napustila Soči, međutim BBC je nešto kasnije javio da je više od pola ukrakinske delegacije napustilo Igre. Macocka i njen otac i trener Oleg Macockij prvi su napustili Soči izjavivši da je sve ono što se dešava u glavnom gradu Ukrajine sve ono što se kosi s idealima i načelima Olimpijskih igara, posebice primirja. "Kao članovi ukrajinskog tima, rezignirani smo potezima Predsjednika Ukrajine Viktora Janukoviča koji nadu naše zemlje pretvara u krv. Sve što se dešava u Kijevu predstavlja kršenje starih principa Olimpijskih igara, pogotovo primirja", izjavila je Macocka.
Kroz povijest su se Olimpijske igre, bilo zimske ili ljetne često koristile kao poligon za političke igre, a najčešće su u tome prednjačili oni najveći. Kina je desetljećima odbijala sudjelovati na Igrama, a SAD su bojkotirali Igre u Moskvi 1980., navodno zbog sovjetske Invazije na Afganistan, a Sovjeti su uzvratili nedolaskom četiri godine kasnije u Los Angeles. Mada, nekih većih kazni nije bilo, makar je bila riječ o klasičnim političkim manipulacijama. Veliki su ipak veliki.
Ipak, možda najsličnija priča ovoj iz Ukrajine je događaj koji je obilježio Olimpijske igre u Meksiku 1968., čak i više od svemirskog svjetskog rekorda u skoku u dalj Boba Beamona.
Naime, afroamerički sprinteri na 200m Tommie Smith (osvojio je zlato) i John Carlos (osvojio je broncu) su tijekom ceremonije dodjele medalja podigli po jednu ruku stisnutih šaka na kojima je bila crna rukavica, simbol otpora crnačke manjine u SAD. MOO je odgovorio brzo i brutalno: obojici atletičara su zabranjeni nastupi na Igrama doživotno. Zanimljivo bi bilo vidjeti da li bi jednako ažurna reakcija MOO bila da su u pitanju bili bijeli sportaši.
Ili, kad smo već kod Sočija, Putina, MOO-a, neshvatljiva je reakcija Olimpijskog odbora vezano za tragediju u Kijevu, posebice kad uzmemo u obzir da su itekako kritizirali Putina zbog odbijanja korištenja Igara u svrhu promidžbe LGBT zajednica. Zar i to nije politika?
Uglavnom, poruka koju selektivno "principijelno" šalje MOO već godinama je da ne žele politiku u svoju „butigu“. Ma zar stvarno?