Drugi je samo - najbolji među gubitnicima
Foto: AFP
BT ĆE kako za volanom F1 bolida sjede 22 od 30-ak najboljih vozača na planeti. No opet, blesavo bi bilo reći kako su svi jednaki. Slažemo se kako F1 pilote trebamo podijeliti u dvije kategorije – najbrži vozači i još brži od toga. Logično, kad si brži od najbržih, onda imaš i dodatnu protekciju momčadi. E sad, kad bismo željeli odgovoriti kako do toga dolazi, imam osjećaj da bismo prije toga trebali ustanoviti što je bilo prije, koka ili jaje?
Gledajući jučerašnje pobjedničko postolje s Vettelom, Webberom, Hamiltonom i Neweyem (s tim da za njega ne znam je li uopće išta razumio, jer ga nitko nikad nije vidio da se nasmješio ili dao bilo kakvu facijalnu ekspresiju?), momci su bili pokisli, a kiša nije padala. Svi ostali zaljubljenici u F1 bili su još mokriji - u to sam siguran.
Slično kako je Hamlet govorio kako je nešto trulo u državi Danskoj, tako je očito nešto prgavo u Njemačkim genima. Da ne bih bio pogrešno shvaćen, ne mislim tu primarno na Vettela. Riječ je o osobi od koje je najviše učio još s TV-a, govorim o Michaelu Schumcheru. Ili možda ne – ajmo u Brazil, ajmo se sjetiti najboljeg ikada - Ayrtona Senne:
"Pobjeda je najvažnija. Sve je ostalo samo posljedica pobjede"
I to je to - uvjeren sam da na ovo govori dovoljno. Da ne bih bio pogrešno shvaćen - ne opravdavam Vettela, jer mu opravdanje nije potrebno. Naime, momak je samo želio zaraditi svoju plaću - želio je pobijediti. Zato što voli pobjeđivati. Dapače, uvjeren sam da više voli pobjeđivati nego što ne voli gubiti.
Jer, što drugo reći, dogovorio je s Webberom još prije početka utrke raspodjelu plijena, a sve je to prihvatila momčad. Tu svi griješimo.
Vettelu se ukazala prilika, i kao bahati dječarac koji ne voli gubiti čak niti na Play Stationu od samog stroja, na zgražanje Cristiana Hornera, u borbi na stazi kakvu već dugo nisam vidio, obišao je Webbera, a ovaj mu je samo pokazao najdulji od svih prstiju. Ili možda nije? I ne, nije tu bilo ništa stručno i profesionalno, već samo ljudsko i razočaravajuće. Naime, Mark Webber nije ništa zamjerio timskom kolegi Sebu Vettelu, nego umjesto njega cijeloj momčadi Red Bulla.
Ne, nisam spreman popušiti priču kako su Webber i Vettel prije početka utrke dogovorili da 2/3 idu najjače što mogu, a posljednju trećinu s "pola gasa" i s Webberovom pobjedom. Naime, tih "pola gasa" preko telemetrije određuju oni ćelavi genijalci s naočalama i laptopima u boxu. Tako da se samo nameće pitanje zašto su "pola gasa" primjenili na Webberov, ali ne i na Vettelov bolid. Ili se možda ne nameće čak niti to pitanje.
Hamilton - Rosberg? Ista stvar samo s razlikom da je Rosberg shvatio poruku Rossa Brawna u slušalicama, odučio "pregristi govno" i tobož priprijetiti da je ovo posljednji put. I sad se smijem - jer, ako to traže od Rosberga u drugoj utrci sezone, zamislimo kako bi onda izgledala, recimo,
pretposljednja utrka. A opet, miris milijuna Mercedesovih ili Mateshichevih eura je počesto prejak. Zapravo ne prečesto, nego uvijek.
I što sad, tresla se brda, rodio se – bijes. Blesavije od opravdavanja i pokušavanja razumijevanja ne/direktiva iz Red Bulla i Mercedesa, bilo bi samo da mislimo kako su oni jedini. Mislite li da tako ne bi reagirali u Lotusu za Raikkonena ili još bolje, u Ferrariju za Alonsa?
Jedino što se dogodilo bilo je to kako će Seb Vettel morati objasniti momčadi „glupost“ koju je umalo učinio. Osobno, načisto sumnjam da će se i to dogoditi. U redu, ne voli on Webbera, ne voli niti Webber njega. Samo što, oni nisu u Red Bullu zato da bi se voljeli, nego zato da bi pobjeđivali, donosili bodove, pobjede, naslove i milijune. A u toj igri je
samo „napunjen sef“ garancija da je učinjen dobar posao.
E da, samo još jedna stvar – osobno ne volim Seba Vettela. Da prošle godine nije odvozio onaj nevjerojatni Abu Dhabi i veličanstveni Texas, čak bih u pitanje dovodio i njegovu brzinu. No, činjenica je da je momak, aktualni, najmlađi i rekordni trostruki prvak svijeta. Pokušavam zamisliti sebe u situaciji da netko iz moje momčadi ne želi gledati da pretječem momčadske kolege, samo zato što smo, kao, tako dogovorili prije utrke.
Ma da, pazi da ne bi?
To i jest draž utrkivanja. I zato se posljednjih godina ponekad nakon utrka osjećamo usrano, kao da je Lauda, Horner, Brawn ili tko već nazvao nas osobno i zamolio nas da ne odemo u WC, nego još malo gledamo nekakvu dosadnu TV-emisiju jer, tako je najbolje za momčad???
Pa znate što, čak i da jest najbolje za momčad, što je s milijardama navijača? Je li najbolje i za njih?
Zato predlažem da mantramo – ponovimo si naglas 60-ak puta – neka pobjeđuju najbrži, neka pobjeđuju najbrži, neka...