Foto: Getty Images / Guliver imge
REAL je, mnogo lakše od očekivanja, "riješio" prvaka Italije u četvrtfinalu Lige prvaka (3:0). Rezultat je za Talijane izrazito surov, ali jedina prava razlika između Juventusa i Reala sinoć je bio Cristiano Ronaldo. U periodu kada je izveo remek-djelo i prelomio utakmicu (2:0, 64'), Juventus je igrao bolje od Reala.
Možete ga ne voljeti, možete mu zamjerati iritantne navike u igri, sklonost žicanju protekcije kod sudaca i njegov stil ophođenja s medijima, ali Cristiano Ronaldo jedan je od najmoćnijih centarfora u povijesti ove igre. To mu ne možete osporiti. Među onima koji se nalaze na tom popisu, teško ćete naći nekog tko je imao veću konstantu ili učinak. Njegove škarice su remek-djelo, ali esencija Ronaldovog nogometa stala je u prvi gol. Nezainteresiran i lagan kas na vrhu šesnaesterca pretvorio se u eksploziju onog trenutka kada je vidio gdje će lopta stići, a onda ju je iz koljena piknuo brzinom i preciznošću koja je previše i za Buffona. Bez ta dva trenutka njegovog istinskog golgeterskog genija, Real Madrid uopće nije bio bolja momčad, barem u periodu kada su obje ekipe imale 11 igrača na terenu, prije Dybalinog isključenja (66').
Veliki igrači su tu da naprave razliku između svoje ekipe i one koja ga ne posjeduje. A Ronaldo to čini - uvijek, opet i iznova. Real je najtalentiraniji skup igrača na svijetu u ovom trenutku, ali varljiva lakoća pobjeđivanja uglavnom se krije u instinktima sjajnog Portugalca.
Skriveni junaci pobjede
U aktivnom periodu utakmice, koje završava drugim Ronaldovim golom (64') i Dybalinim crvenim kartonom (66') Juventus je bio prilično bolja momčad. Problemi u Realovoj obrani ponovno su isplivali na vidjelo – zbog nedostatka želje i kompaktnosti trojice najisturenijih igrača, Modrić i Kroos morali su visoko i daleko izlaziti kako bi pritisnuli igrača na lopti, što je otvaralo velike rupe iza njihovih leđa. Juventus je solidno koristio takve situacije uvlačenjem Dybale između linija ili ulascima krila prema sredini, ali nedostatak inspiracije, pravovremenosti i odlučnosti u završnici tih akcija nepojmljiv je za ovu razinu nogometa. U barem 10 situacija upropastili su sjajnu šansu krivim primanjem zadnjeg pasa, lošom selekcijom šuta ili kardinalno lošom odlukom. Pritom su kao Realovi junaci isplivala dva tipa koji će se zbog Ronalda neopravdano naći u trećem planu – Ramos i Varane. Iako ih često (posebno Španjolca) javnost razapinje zbog grešaka ne shvaćajući do kraja zahtjevnost njihovog posla u ovakvoj ekipi, može se nabrojati barem 20-ak pravovremenih izlazaka Realovih stopera u veznu liniju kojom su spriječili da ekipa totalno ne pukne. Pomoć koju Casemiro u branjenju ogromnog prostora nije dobio od prednjeg i veznog reda, stigla je od stopera. Bila je to fantastična partija Realovog dvojca.
Fenomen Douglasa Coste
S druge strane, Juventus je pokazao barem jednak broj problema u igri. Postava bez Pjanića izrazito je oskudna u kreaciji, a povlačenje Dybale dublje u teren negativno se odrazilo na igru u zadnjoj trećini terena koja je bila uglavnom jednodimenzionalna i predvidljiva. I dok su takvi problemi u potpunosti objašnjivi rošadama u ekipi zbog izostanaka, uloga i percepcija Douglasa Coste i dalje je kuriozitet. Nakon otpuštanja Kroosa radi se vjerojatno o najvećoj Bayernovoj greški posljednjih godina – njegove nevjerojatne igre pod Guardiolom pokazale su da se radi o jednom od najopasnijih driblera svijeta, koji je trebao biti idealna zamjena za nekog iz Robbery dvojca koji ide zasluženom kraju svoje karijere. Iako u Juventusu uživa sve veće povjerenje, neshvatljivo je da Allegri tako brzog, moćnog i opasnog igrača u napadu koristi tek kao ispomoć, kao da se radi o odličnom, ali ofenzivno ipak ograničenom Alexu Sandru s druge strane. Costa je uz Dybalu najveći Juventusov ofenzivni potencijal i svojevrsni je strateški harakiri ne iskoristiti ga. U Realovom sistemu koji ostavlja goleme rupe po bokovima zbog toga što Marcelo i Carvajal moraju biti i bekovi i krila, Costa je mogao biti faktor X. Sinoć je dobivao loptu samo kad je to bilo jedino rješenje u napadu, u ne pretjerano poželjnim situacijama.
Dva Realova lica i veličanstveni Ronaldo
Real je ponovno pokazao dva lica. Bez lopte u nogama, djeluju kao nasumično pobacana tijela koja obranu igraju od slučaja do slučaja, a svaki suparnički napad se čini perspektivnim. S druge strane, kada uzmu loptu pretvaraju se u orkestar 11 najvještijih i najprofinjenijih dirigenata na svijetu. Količina individualnog talenta je zastrašujuća. Stoperi koji bez ikakvog problema igraju protiv bilo kakvog pritiska i mirnim pasom nalaze izlaz iz svake situacije. Modrić koji stvara prostor i vrijeme u primanju lopte, nekoliko djelića sekunde u kojima je apsolutno nedohvatljiv bilo kojem igraču na svijetu. Kroos koji iz dubine dirigira tempo i nišani dijagonale kao da najprecizniji quarterback na svijetu. Bekovi koji su po tehničkim kvalitetama i driblingu bolji od 90 % krila na svijetu. Isco koji ima nevjerojatan osjećaj za loptu i igru i koji uvijek izmisli neko rješenje, tamo gdje ga nema. Benzema koji ima očajnu sezonu, ali i dalje radi puno sitnih stvari koje prođu neopaženo (blok kod prvog gola kao najbolji primjer). A onda lopta dođe do čovjeka koji ne oprašta.