Foto: Goran Mehkek / Cropix

BAJKOVITI scenarij oproštajke Dinamovog kapetana sa zagrebačkom publikom ne može izbrisati dojam još jedne loše utakmice Čačićeve momčadi.

Bez obzira na minimalnu i za Maribor lako nadoknadivu prednost, Dinamo je favorit za prolazak do Ali Babine pećine u Nyonu i nakon uzvrata u gostima. Ali, sve miriše na to da ćemo i u slučaju prolaska Plavih u LP, gledati scenarij sličan lanjskom.

Dinamo na silu, Maribor igrom

Dinamo je iščupao pobjednički gol, ali osim Vide i Čopa nije imao igrače "koji donose prevagu". Srećom, protiv Maribora je i to bilo dovoljno. Iako je Maribor pri kraju pvog poluvremena i posebno početkom nastavka puno više izgledao kao organizirana momčad, koja se odlično branila i brzo prenosila lopte naprijed. Međutim, napadači im nisu bili na toj razini: Tavares je imao jednu akciju vrijednu spomena, a Berić se samo odbijao od Šimunića.

Da nam je kuna svaki put kad ovo gledamo: Dinamo oživio grogirani Maribor umjesto da ga dokrajči

Istina je kako je Dinamo dva puta gađao okvir gola, ali je i spomenuti Berić sam pred golom propustio u Maribor odnijeti i pobjedu, kao što je nakon toga Peko darivao protivnika pred vlastitim golom.

Međutim, Dinamo je u prvih 15-ak minuta trebao imati barem 2:0, ali tada je po svom lošem starom običaju protivnika vratio u život. Reanimaciju potpuno impresioniranom i razbijenom gostu dao je kapetan Milan Badelj, koji je bezopasnu loptu skrenuo u vlastiti gol.

Utakmica koja je pitala Tomečaka: Leko potkresanih krila

Čop je nakon vodećeg gola promašio dvije velike prilike, dok su gosti propustili kazniti Dinamovu desnu stranu gdje se greškama i grubošću isticao Leko, a osim njega karton je pokupio i Vida.
Dinamovi bočni igrači su posebna priča: Desna strana Mariborove obrane bila je stalno prazna, ali Pivarić i Rukavina nisu Tomečak koji bi to mogao iskoristiti. Dinamo i Leku je na poluvremenu spasio Čačić, koji je izvukao svoje neslavno "desno krilo". Da je Leko i u nastavku ostao u igri, sigurno bi dobio crveni karton.

Uvijek ista priča

Tragikomično je po tko zna koji put ukazivati na iste mane i boljke Dinamove igre u domaćim europskim utakmicama, ali jednostavno moramo:

Momčad potpuno otupi i prestane se kretati nakon početnog pritiska koji donese mnogo prilika, od kojih rijetke budu iskorištene. Protivnika se oživi ne samo navedenim, nego i prekršajima pred kaznenim prostorom, što rezultira otpacima u mreži.