Pri kreiranju rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani.
NITKO ne očekuje da će npr. Ikeina polica za knjige ili kauč kupljen u Harvey Normanu, i sličnim trgovinama, trajati generacijama, ili možda čak preživjeti iduću selidbu. Ali ako uđete u trgovinu vintage namještaja, pronaći ćete sve vrste starih komada koji su u svoje vrijeme bili relativno povoljni i masovno proizvedeni, a ipak su uspjeli postići status nasljeđa.
Namještaj nije što je nekad bio. Prije 50 ili 60 godina ljudi su o njemu razmišljali kao o nečemu što će imati za cijeli život pa su se tako komadi nasljeđivali.
Moderni potrošači su zapravo presretni što miču prošle godine kupljen komad namještaja zbog nekog novog trenda koji preplavljuje njihove feedove na društvenim mrežama. Na drugom kraju tog ciklusa je industrija koja se oslanja na jeftinu radnu snagu i lošije materijale kako bi povećala profitne marže i zadržala niske cijene, piše The Washington Post.
Jeftiniji materijali i rezanje troškova
Čak ni skuplji lanci nisu uvijek "sigurna oklada". Michael Brotman dizajnirao je za nekoliko njih, ali je nedavno napustio Big Furniture kako bi otvorio vlastiti studio. O jednom bivšem poslodavcu kaže: "Ne odajući nikakve tajne, njihove su marže visoke, a kvaliteta im uopće nije dobra. Imao sam veliki popust radeći tamo - nisam ništa kupio."
Da bi se razumio pad kvalitete, prvo treba sagledati od čega je većina namještaja zapravo napravljena. Sredinom 20. stoljeća pristupačnije stvari obično su se izrađivale od šperploče - tj. tankih slojeva drva zalijepljenih zajedno - dok su otmjeniji komadi bili od punog drva poput trešnje ili hrasta.
Danas se većina onoga što je na tržištu sastoji od kineske prešane ploče i šperploče, dok komadi koji se prodaju kao "puno drvo" mogu zapravo biti gumeno drvo (kaučukovac) s nalijepljenim furnirom. Ove promjene proizlaze iz iste direktive: "Svi samo pokušavaju smanjiti troškove", kaže CoCo Ree Lemery, dizajnerica namještaja koja je radila za robne marke kao što su Pottery Barn i West Elm, a trenutno je gostujući profesor dizajna namještaja na Sveučilištu Purdue.
Cijela se industrija promijenila
Takvo drvo jeftinije je od većine ostalog drva jer je nusprodukt proizvodnje lateksa, ali je sklono propadanju. Drveni proizvodi kineske proizvodnje također su jeftini, ali kvaliteta je izrazito nedosljedna. "Cijela se industrija dramatično promijenila", kaže Lemery.
Ona opisuje proces dizajna za velike trgovce kao "slamanje duše". Kad bi se usudila kreirati komade čija izrada košta više, a time i skuplje za potrošače, kaže da bi ih njezini poslodavci brzo povukli iz proizvodnje.
Današnji jeftiniji materijali i konstrukcija idu ruku pod ruku s putovanjem većine novog namještaja preko oceana. Uvođenje kontejnerskog prijevoza u 1970-ima "djelotvorno je izbrisalo udaljenost" kao problem proizvodnje, kaže Christopher Mims, autor knjige Arriving Today: From Factory to Front Door. "Tako je zapanjujuće učinkovito i jeftino" prevesti robu diljem svijeta.
Radna snaga je najjeftinija u Kini i jugoistočnoj Aziji pa su to mjesta na kojima megakompanije namještaja proizvode svoje proizvode. Kako bi još više smanjili troškove, nastoje strpati što više tih proizvoda u što manje spremnika.
Jeftina proizvodnja donosi jeftin namještaj koji se brzo raspadne
Rezultat: "flat-pack" namještaj koji potrošači mogu sastaviti kod kuće, usred gomile imbus ključeva i vijaka. "Svaki centimetar i svaki gram se računaju kada šaljete stvari", kaže Mims. Ako pokušavate prevesti kontejner pun rastavljenih stolova, smanjenje debljine svakog paketa za samo centimetar ili dva može dovesti do zbijanja više desetaka njih. Ali ta računica dolazi nauštrb kvalitete.
Za početak, lakši, tanji materijali puno su bolji za te svrhe - pa čak i da je punog hrasta u izobilju i da je jeftin, proizvođači namještaja bi se vjerojatno odlučili za prešanu ploču. Povrh toga, Lemery kaže: "Vrlo je teško dizajnirati nešto što se može rastaviti i sastaviti i imati istu razinu dugovječnosti koju može imati potpuno sastavljen komad."
A sada smo nekako zapeli u tom konstantnom ciklusu. Praksa jeftine proizvodnje uvjetovala je potrošače da očekuju da bi namještaj trebao biti jeftin i raspasti se za nekoliko godina. Stoga nema mnogo kupaca koji su spremni platiti dobru kvalitetu čak i kada je dostupna.
Neprestan je pritisak na dizajnere da se snize troškovi
Dizajneri, što ne iznenađuje, smatraju da je to uznemirujuće. Lemery kaže da je neprestani pritisak da se troškovi snize značio da su ona i njezini kolege neprestano radili kompromise i revidirali svoje ideje. "Radite tako nemilosrdno kako biste cijenu, taj početni trošak, održali niskom", kaže ona.
Brotman se žali da su neki ljudi spremni izdvojiti "tisuće eura na nakit" dok odbijaju potrošiti isti iznos "za komad namještaja oko kojeg njihova obitelj sjedi i jede svaki dan". Kao što se čini s većinom stvari, velik dio krivnje pada na društvene mreže.
Umjesto da na namještaj gledaju kao na investiciju - i traže bezvremenske stilove - kupci često traže modernije komade koji odgovaraju online mikroestetici trenutka. Na primjer, kauč boje fuksije u skladu s Barbiecore trendom mogao bi postati ne toliko poželjan čak i prije nastavka filma, a njegovo tapeciranje koštalo bi više od kupnje potpuno novog kauča.
Materijalna kultura i online trendovi stvaraju ogromne količine otpada
"Tvornice su puno okretnije i mogu se vrlo brzo preurediti za izradu nove stvari u novom obliku", kaže Mims. "A onda nam se te stvari brže komuniciraju putem interneta. To je stvorilo materijalnu kulturu koja je samo sve više i više jednokratna." A to zauzvrat stvara ogromnu količinu otpada.
Agencija za zaštitu okoliša procjenjuje da je gotovo 10 milijuna tona namještaja završilo na odlagalištima u 2018. godini.
Ako ne želite baciti svoj stolić za kavu nakon sljedećeg preseljenja, dizajneri kažu da postoje određeni načini da znate da dobivate proizvod koji će trajati. Visoka cijena sama po sebi ne određuje kvalitetu. Ali kupnja nečega što dolazi potpuno sastavljeno ili što je proizvedeno u vašoj zemlji dobar je znak.
Komad izrađen "od punog drva... za koji ste čuli", poput oraha, hrasta ili trešnje, gotovo će sigurno izdržati na duge staze, kaže Brotman. Jedan od načina da se zajamči kvaliteta je kupnja namještaja po narudžbi, iako ih troškovi izrade i konačna cijena, nažalost, čine većini nedostupnima.