Foto: H&M

PONEDJELJAK nakon divljine je počeo izvrsno. U 7 i 30 sam bila u teretani s Evom i Vedranom. Napokon sam nakon dugo vremena osjećala da se mičem s mrtve točke i radim nešto dobro i korisno za sebe. T. nije mogao vjerovati kojom brzinom sam izletjela iz kreveta u pola 7 kad je zazvonila budilica. Inače me budi on, mama, dvije budilice, prijatelji (svatko ima svoju smjenu) i svejedno znam kasniti na posao. On je imao slobodan dan, obećao je biti koristan i obuzdati svoju majku. Gospođa kraljica je odlučila preuzeti kontrolu nad situacijom (kao da je to neka novost!) pa je izmijenila neke stvari oko menija, cvijeća i muzike. Kaže da mora svirati barem jedan Thompson za njene poslovne partnere. Nisam imala pojma da oni uopće dolaze, ali kad vidim da ljudi imaju tako istančan glazbeni ukus, neću se buniti. Objasnila sam T.-u - tvoji roditelji, tvoja briga. Shvatio je sve.

Šef mi je na poslu priopćio da izvještaj za klijenta mora biti gotov pet dana ranije i da mi Jasmina neće moći pomoći jer je na bolovanju. Znači, to je ostajanje barem 3 sata duže svaki dan na poslu. Možda da se i ja razbolim. "Šefe, znate što to znači? Spavat ću ovaj tjedan u uredu i pitanje je kako ću završit sama posao koji treba raditi dvoje ljudi barem dva tjedna. Jel' mogu ponedjeljak uzeti slobodno kad to završim?" "Pobogu Petra, ne budali. Znaš li ti koliko bi ljudi bilo sretno da ima tvoj posao? Ajde, ajde." Baš volim kad imam izbora. Počet ću bogami igrati Loto, mislim da ništa drugo nema smisla.

Eva me nazvala oko podne da me pita jesam li živa. "Zašto?" "Pa zbog teretane tukice, imaš muskulfiber?!" Zapravo sam se osjećala baš dobro i, unatoč hrpi posla, obećala sam si da teretanu neću propustiti. Samo jedan pogled na trbuh i bedra je bio dovoljan da shvatim da mi je pametnije strogo se držati tog obećanja. Najstrože!

I onda, poruka od Luke M. i to na mobitelu. Odakle mu uopće moj broj? "Vidim da me izbjegavaš. Baš nisi fer. Danas ću u 5 sati biti pred tvojim uredom, čekat ću dok ne izađeš, majke mi. Moramo razgovarati, a vidim da nema drugog načina", Luka. Nisam znala šta da radim, da ga nazovem, da ga ignoriram, da nestanem s lica zemlje negdje oko 5 sati? U isto vrijeme sam bila sretna što ću ga vidjeti, ali sam znala da to i nije baš najpametnija stvar. 

Isuse bože, znam ga, on će to stvarno i napraviti, doći će i čekati, ma što rekla ili napravila. "Eva, pomagaj, šta da radim? On je lud, doći će, ne mogu više to izbjegavati", kukala sam joj na telefon. "Slušaj me sad dobro, idi doma i presvuci tu odurnu bapsku haljinu koju si jutros obukla i nađi se sa čovjekom. Nemoj da te moram podsjećati šta si mi pijana na onom Klarinom tulumu rekla da ćeš napraviti."

Poklopila sam slušalicu, prolila sok po haljini i krenula doma. Moram T.-u moći objasniti zašto sam se usred radnog dana došla kući presvući. Eva je u pravu, moram se već  suočiti s njim i to riješiti. Na kraju krajeva, i on je veliki dio cijele priče i puta ka rješavanju svih pizdarija u mom životu.
Doma sam stigla oko 2 sata. T.- a nije bilo doma, valjda je negdje otišao s majčicom. Krenula sam se presvući u sobu. Uđem unutra i ugledam tanjur s polovinom sendviča i otvoreni laptop na krevetu. T.-ov laptop, otvoren neki profil na Facebooku, Marti M. Ništa mi nije bilo jasno, znam da T. nema svoj profil i da mrzi sve vezano za Facebook. Ili samo  mislim da znam? Vrag mi nije dao mira, sjela sam za laptop.
 
Ništa nisam kužila, samo jedan prijatelj, neka Lucija C. Ušla sam u poruke. I imala što vidjeti. Skužila sam da je to T.-ov profil po sadržaju poruka. Dopisivao se s njom već mjesecima, pričao joj gdje je bio, što radi. O meni ni riječi. I onda skužim da su se i našli, prije par dana. "Bilo mi je jako lijepo s tobom, nadam se da ćemo to ponoviti", kaže Marti M. Luciji. I u tom trenutku se dotična pojavi na chatu. "Medo, jesi se vratio iz dućana?" Medo tj. T. je baš ušao u kuću u trenutku kad sam trčala prema zahodu.

Želudac mi se okrenuo naglavačke, nisam mogla vjerovati što se događa. Povraćala sam nekih 5 minuta iako više nisam imala što povratiti. T. je stajao pred zahodom i vikao da ga pustim da uđe. Nije mi padalo na pamet. Istuširala sam se da se smirim, ali se nisam mogla prestati tresti i plakati. U glavi mi je bio kaos. Tko je ona? Što se događa? Jel' spavaju? Kako je mogao napraviti nešto takvo?

Nakon nekih 20 minuta sam izašla iz zahoda, T. je sjedio kraj vrata. "Petra, jel sve O? Čujem da povraćaš, da nisi trudna", ispalio je i da malo prije toga nisam vidjela što sam vidjela, mislila bih da je jebeno sretan oko te mogućnosti. Prošla sam kraj njega bez reakcije, ušla u sobu, obukla najbolju haljinu koju imam i izašla iz sobe. T.-u još ništa nije bilo jasno. "E da. Medo, Lucija te čeka na chatu, požuri." Ne biste vjerovali koliko sam smireno izgovorila tu rečenicu i u kakvom je šoku ostao T. Mislim da je tek tada skužio što se točno dogodilo. Pogledao je laptop i pokušao nešto objasniti. Nisam ga ništa čula, nije me ni zanimalo. "Odjebi od mene", samo sam to uspjela izgovoriti prije nego sam zalupila vratima.

Predhodnu kolumnu Petre L. pogledajte ovdje.