Foto: Karmen Poznić
SRETAN utorak svima osim ljudima koji čuju Laurel. To mi je bilo u planu napisat prije par dana, jer sam čula samo i isključivo Yanny. Yanny, bez ikakve sumlje. Naravno da znam da se ne piše sumlje, smiri se. Onda sam na radiju čula isti zvuk i bio je Laurel. Sad čujem i jedno i drugo, jedno preko drugoga, kao razlomak u kojem je Yanni brojnik a Laurel nazivnik. Ovo je jako čudan uvod za ljude koji nemaju pojma o čemu pričam.
Zvuči kao potpuna glupost, ali Laurel-Yanny je za mene jedna od najljepših stvari koja se ikad dogodila na internetima.
“Ne kaže se “internetima”, glupačo.”
Ja kažem.
Sviđa mi se Laurel-Yanny fenomenny jer nas uči (nove) stvari o ljudskom uhu.
Sviđa mi se i fenomen Rijeke - u Hodu za slobodu je bilo više zubi nego u Hodu za život.
Ne aludiram na to da su hodači za život krezubi, nego na to da je bilo više ljudi (s koliko god zubi u ustima).
Dobili smo grad koji misli, u Hrvatskoj, zamisli.
Ni tu ne aludiram na to da ostali gradovi ne misle, ali realno, Rijeka je imala Hod, ostali nisu.
Nadam se da će sljedeće godine još nekoliko gradova uć u klub gradova koji misle.
Jebi ga, ove godine smo ipak imali važnijeg posla - gledat kraljevsko vjenčanje.
I taj fenomen mi se sviđa - ne to da gledamo kak se žene ljudi koje ne znamo, nego to da je ona već razvedena, i mulatkinja (nama nema puno veze, ali za kraljevsku obitelj je novost), i glumica koju smo vidjeli praktički gologuzu.
Na papiru nije baš najčednije, tradicionalno izdanje princeze, ali ova princeza inzistira na kršenju tradicija.
KRALJEVSKIH tradicija, za to ti trebaju muda.
Pokazat zube engleskoj Kraljici je hrabrost, a kad hrabrost jednom krene, postaje zarazna.
Zato vjerujem da će sljedeće godine biti još gradova koji misle, jer ćemo se zarazit idejom borbe za sebe.
Osim Megan, prošli tjedan su na mene dojam ostavile još tri žene.
Prva je bila Jennifer-Love Hewitt. Glumica, vjerojatno ju znate, Šaptačica duhovima i slično, meni je prekrasna i nevjerojatno karizmatična.
Prošli tjedan se pojavila na jednom eventu i izgledala je… uništeno.
Njene riječi, ne moje.
Imala je lošiju kosu nego što to nalažu ideali, bila je preblijeda i s premalo kontura na licu, puder joj se sjajio i topio - znači manje više kao ja na većini evenata kad mi se puder počne topit jer je vani petsto stupnjeva. Jebi ga, to su zakoni fizike, puder se pomiče kad ga sunce gura.
Često se znam dan nakon eventa poveselit da ću sigurno imat neku lijepu fotku pa saznam da sam ipak izgledala kao znojna piroška, ali to je sve dio života.
Nekad na slikama ispadneš super, nekad ispadneš kao svoj tata u haljini. Ja iz ove druge situacije pokušam naučit nešto i izgledat manje kao svoj tata sljedeći put.
Jennifer-Love Hewitt se JAVNO ISPRIČALA.
Jer je izgledala loše na eventu.
“Nitko mi nije rekao da će to trajati 12 sati i da će vlažnost zraka u New Yorku iznositi skoro 100 posto. Želim se ispričati. Crno odijelo? Loša ideja. Nedovoljno laka za kosu? Isto loša ideja.”
Ima još.
"Moram se ispričati zbog toga što izgledam uništeno na svim fotkama. Doslovno sam se topila. Do trena kad sam napokon došla na crveni tepih, doslovno sam se otopila. Kosa mi se izravnala, šminka je curila niz lice i izgledalo je kao da sam zaboravila da sam glumica i kako bih trebala izgledati na crvenom tepihu.”
I još.
"Ispričavam se, zbilja sam se trebala srediti”- rekla je za kraj i napomenula da se nije naspavala jer su ju klinci držali budnom.
Ne znam za vas, ali meni je ovo jako tužno.
To da se žena ISPRIČAVA jer je umorna, jer puno radi i jer uz karijeru hendla i djecu pa nažalost nije imala optimalnu frizuru koja je definitivno važnija stavka.
Možda zvuči kao da banaliziram, ali to je manje-više sukus priče.
Kužim da bi glumice i ostale javne osobe čiji izgled nosi puno toga u karijeri trebale pazit na to da se na eventima pojave u svom najboljem izdanju, ali svejedno, ako ti se potrefi fail, to je sasvim ok.
Ne kažem da ga nije smjela komentirat, ak skužiš da si večer prije izgledao kao kuhani krumpir, rugaj se sebi do mile volje, ali ona se ISPRIČALA.
Užasno mi je to tužno jer kao i gradove, volim žene koje misle.
A volim da žene koje misle, misle da su vrijednije od toga da se moraju ispričat ako ne izgledaju dobro.
Druga žena koja mi je zapela za oko je Kristen Stewart - isto glumica, Twilight, pa je bila s onim likom, pa je sad s onom curom.
Ona je prošli tjedan na festivalu u Cannesu crvenim tepihom prošetala bosa, sa štiklama u rukama.
Skinula ih je u znak protesta protiv pravila da na crvenom tepihu vlada pravilo “no flats”, odnosno MORAŠ ŠTIKLE jer PRAVILA.
Glupo je to pravilo, kad malo razmisliš, ne samo glupo nego i s daškom seksizma - žene ste, izvolite bit u štiklama, znamo da boli ali nikog nije briga.
Fascinantno je kako u jednom tako prestižnom festivalu živi malo, moderno ropstvo.
Kristen Stewart je pokazala zube (i stopala) i rekla NE MOŽE.
Ona se ne bi ispričala zbog loše frizure na crvenom tepihu.
Treća žena koju sam pratila prošli tjedan - Pink.
Neki mali trol joj je napisao da izgleda staro.
Često se žene ispričavaju zbog toga što s vremenom stare, čak i ako to ne rade na glas.
Svaki put kad si žena ubrizga nešto zbog čega će dulje izgledat mlado, na neki način se ispričala sebi zbog toga što stari.
Osobno nemam ništa protiv popravljanja kirurškim putem - ako želi, nek se popravi, ali činjenica je da većina žena to radi u znak isprike jer stare. Ili jer nisu instagramski ideal ljepote.
Zato danas imamo sve više plastičnih žena, jer su se negdje putem uvjerile da se trebaju ispričat za nedostatke koje bi bilo pametnije zavoljet.
Pink se nije ispričala.
Rekla je nešto što, za razliku od nje, nikad neće ostarit:
“Ako imate bore oko očiju i usana, znači da ste puno smijali. Molim se da za deset godina izgledam još starije, to će značiti da sam živa.”
To je žena.
Žena 2.0.
Zamisli da se zarazimo i tom idejom.
Da se ne moramo ispričavat za stvari za koje realno nije potrebna isprika.
A stalno se ispričavamo.
Prosječna žena se kroz život ispričava za toliko stvari.
Jer se nije stigla našminkat.
Jer joj se poremetila frizura.
Jer se oznojila na plus 40 a žena u reklami za dezić se ne znoji 48 sati (btw izvoliš se oprat u tih 48 sati).
Jer se udebljala, jer je smršavila.
Jer joj je kolač ovaj put ispao lošije nego prošli.
Jer nije stigla skuhat.
Jer nije stigla pospremit.
Jer ju kuhanje ne zanima, što znači da sigurno nije kvalitetna žena.
Jer nema dečka.
Jer se još nije udala.
Jer još nije rodila, a kad će drugo, TROJE djece, nije ti bilo dosta dvoje?
Jer se razvela.
Jer ne želi dečka trenutno.
Jer NE želi djecu. (Nemoguće!)
Jer voli shopping.
Jer ne voli nogomet.
Ili obrnuto, sasvim svejedno.
Jer se previše sredila za ovaj tip izlaska.
Jer se premalo sredila za ovaj tip izlaska.
Jer nema maramice u torbi (kakva si ti to žena?!)
Jer psuje (to nije ženstveno!)
Jer se želi tu i tamo popest na drvo iako a) više nije mala, b) to dame ne rade!
Jer ne želi bit dama (a viču joj neki da mora bit).
Jer ju bole noge u štiklama ali “ne možeš na svadbu u tenisicama, to nije damski.”
Normalno da možeš, kao što ja mogu reć interneti.
Kad bi se barem sve žene zarazile idejom da se ne moraju ispričavat ako nisu nešto što je po pravilima.
Pravila su u ovom slučaju glupa.
Nema “pravilne” žene.
Postoje samo žene koje se ispričavaju zbog svega što nisu, i one koje odluče pokazat zube i slavit sve ono što jesu.
Držim fige da se svi zarazimo idejom da je jedino ovo drugo točno.
Otpast će nam stopala u suprotnom.
Psssst! Ostale Andreine kolumne pročitajte OVDJE!