King's day ili Koningsdag je zapravo bivši Queen's day i ima tradiciju dugu 150 godina, više manje. Od ove godine fešta je promijenila ime u Kraljev dan, jer je princ Willem Alexander postao novi kralj Nizozemske prošle godine. Opis proslave ukratko je - napiti se, napušiti, obući na sebe sve narančasto čega se možeš dočepati, bilo u svom ormaru, bilo u dućanima i feštati čitavu noć i dan i noć na ulicama, trgovima ili brodovima ploveći kanalima.

 

Kad imaš više sreće nego pameti, kao ja ovaj put, s obzirom da sam htjela zamijeniti taj let za Tokio ili Osaku (da napokon vidim trešnje u cvatu), ali nisam uspjela, trebalo je iskoristiti ta 24 sata, koliko god smo mogli i koliko su nam ograničenja dozvoljavala. To u prijevodu znači - nikakvi posjeti kofi šopovima nisu dozvoljeni ni pod razno! Iako se miris trave širi u oblacima diljem grada, to je jedino što možeš - pomirisati malo i popit još jednu pivu, nema druge! Nikad ne znaš kada te može zapasti testiranje na drogu i alkohol prije leta, a pogotovo nakon čitavog dana u ovakvom jednom gradu...

 

Ekipa na letu odlična, sam let do tamo za poželjeti, petak navečer u gradu! Već su tada svi bili obučeni za subotnji brzdej parti, pozornice postavljene na svakom drugom čošku, suvenirnice prodaju narančasti asesorajz po smiješno visokim cijenama, fast food štandovi svaka dva metra i svi odlične volje! Kada sam večer prije puta guglala što raditi i pod obavezno posjetiti u Amstedamu u jednom danu, nigdje mi nije iskočilo ništa vezano za ovaj praznik, tako da nisam imala pojma o pojmu što me čeka. Ni kad sam saznala od drugih, nisam imala predodžbu o tome kako će izgledati grad ovaj vikend. Osim što sam bila posebno pametna i ostavila memorijsku karticu od fotića doma u laptopu, sve ostalo je prošlo i bolje od očekivanog!

 

Petak navečer, kratka vožnja vlakom do centra i kako sam rekla, cuga, klopa, droga i kurve dostupni svakome iznad 18 i sa viškom od pedesetak eura u džepu, koliko košta jedna od vrsti druženja u Red light Districtu. Nezaobilazni dio grada vrvi od ljudi, svi se nalukavaju u izloge, ali nisam primijetila da itko ekšli ulazi unutra. I iskreno nisam sigurna što bi mislila o svim tim curama, njihovom poslu i sve što obuhvaća. Neke od njih izgledaju kao da im je 15 godina i imaju previše mamine šminke na sebi! Druge pak djeluju totalno nezainteresirano za sve oko sebe i kao da ubijaju dosadu stojeći tamo i gledajući u sve što im slini pred prozorom. Ima onih koje izgledaju kao da uživaju u svakoj sekundi svog radnog vremena, što je zapravo prava rijetkost danas u svijetu - vidjeti osobu koja uživa u svom poslu. A  ima i onih koje ne bi okrznuo pogledom ni da ti nudi milijun dolara! Od školarki do medicinskih sestara, učiteljica, ma izbora ko u priči! Navali narode, možda su i one nudile kakav popust u ime kraljevog rođendana?

 

Kad zapravo rezimiram cijeli taj posjet Amsterdamu, Nizozemskoj, zemlji tulipana, klompica, vjetrenjača, legalizirane prostitucije i droge, ispada da sam vidjela samo ovo zadnje od navedenog - kurve u izlozima i maricu u rukama svake treće osobe na cesti. Kažu ljudi, kad si u Rimu ponašaj se kulturno, kad si u Amsterdamu probaj sve što se nudi ili tako nekako? Šteta što to nije bilo moguće i za nas!

 

 

Oko 1 ujutro već se lagano sve gasilo pa smo krenuli nazad u hotel naspavati se, jer je zapravo u subotu cijeli dan bio pravi karneval! Kad smo u subotu došli ponovno u grad, to je bilo nevjerojatno koliko je to ljudi bilo na ulicama, kolika gužva, koliko narančaste boje! Naravno da smo se opremili u prvom dućanu i krenuli bauljati ulicama, kanalima, trgovima, zastajali uz svaku pozornicu i opet moram reći da je najveća špica bila sa gay ekipom! Najzabavnija ekipa, najbolja muzika, ma da staneš i gledaš koliko je to u zapadnim zemljama lijepo i normalno i opušteno, a onda pomisliš na našu malu zatucanu zemljicu i misliš si da li bi to tako izgledalo i u Zagrebu? Ne bi, naravno, jer mi nemamo kralja čiji bi ročkas slavili, silly me!

 

Kanali su prenagužvani party brodovima, sa svakog trešti drukčija mjuza, skoro svaki ima svog DJ-a i odlično je kako sa svakim korakom imaš filing da ulaziš na neki drugi party! Turista ko šipak koštica! Pozitivne vibracije od svake osobe s kojom se mimoiđeš na cesti, svi će se slikati s tobom, svi će te pozdraviti, nazdraviti, u prolazu ćeš biti dio njihove ekipe na par sekundi. Osim partijanja ljudi, čak i djeca zarađuju na prodaji svega i svačega uz cestu - od sladoleda, limunade kao u američkim filmovima, voćnih kolačića do stare odjeće i cipela, igračaka, cvijeća. Prodaje se i kupuje se sve! Iako su cijene određenih stvari, konkretnije hrane, prenapuhane! Usporedba - običan hot dog, dakle kuhana hrenovkica i komad kruha na Times sq. te košta 1 dolar, ovdje je koštao 4 eura! Srećom, nismo potrošile na muške kurve (da, i to nam se nudilo) pa smo imale za klopu i cugu, haha.

 

Grad je zbilja predivan, čak i u ovakvom izdanju, dok su ulice prepune smeća i dok ne možeš uživati u ljepotama arhitekture ili prirode oko sebe. I bez imalo utjecaja veselih kolačića ili nečeg sličnog, svejedno me uhvatio onaj dobro poznati osjećaj, koji se naravno ne javlja tako često, da bih u gradu kao što je ovaj vrlo lako mogla živjeti! Uređena bogata država, red i pravila koja se poštuju, jednakost i tolerancija prema svima "drugačijima", vladajuća kraljevska obitelj, koju ljudi vole i poštuju i slave na ovakav način te još nekoliko drugih zanimljivosti koje se čine prilično pozitivne kada se usporede s nekim drugim zemljama svijeta.

 

Ni "t" od tulipana ili "v" od vjetrenjača, a klompe sam vidjela samo u obliku privjeska za ključeve, ali sada bar znam što ću raditi i idući put kad dođem, s memorijskom karticom u foticu!

 

U nestrpljivom iščekivanju rostera za sljedeći mjesec i pakiranju za dan na Sejšelima.