"Samo želim da moj tinejdžer razgovara sa mnom. Znam da se nešto događa, ali jednostavno se ne otvara." Rečenica je to koju roditelji, ispunjeni mješavinom frustracije i tuge, često izgovaraju. Mnogi se nadaju da će im se njihova djeca obratiti za pomoć kad se nađu u nevolji ili barem podijeliti nešto o svom danu.
No, ključno je razumjeti da se takvi otvoreni i iskreni razgovori ne rađaju preko noći u trinaestoj godini. Njihovi temelji postavljaju se već u trećoj. Ako želite da vam se djeca povjeravaju u budućnosti, morate izgraditi povjerenje dok vas još uvijek mole za "samo još jednu priču" prije spavanja.
Kako piše i Today's Parent, navike i emocionalna povezanost koje stvaramo s malom djecom ključne su za odnos koji ćemo imati s njima kada postanu tinejdžeri. Dobra vijest je da s tim možete početi već danas, kroz najjednostavnije svakodnevne trenutke.
Ne morate biti savršen roditelj s odgovorima na sva pitanja. Ono što djeci uistinu treba je vaša nepodijeljena pažnja. Bilo da zajedno gledate film, slažete slagalicu ili se vozite u vrtić, pokušajte biti potpuno prisutni. Odložite mobitel, uspostavite kontakt očima i reagirajte na ono što vam govore, čak i ako je to petominutno objašnjenje što je njihov plišanac "jeo" za ručak.
Ti kratki trenuci šalju snažnu poruku: "Važan si mi. Tu sam za tebe." Ta poruka ostaje s njima i postaje temelj dugoročnog povjerenja.
Djeca ne planiraju iskrene razgovore. Oni progovore kada osjete potrebu, a to može biti dok peru zube, neposredno prije spavanja ili tijekom tihe vožnje u automobilu. To od vas kao roditelja zahtijeva fleksibilnost. Ponekad trenutak neće biti idealan – primjerice, u deset navečer prije škole, kad ste i sami iscrpljeni. Ipak, kada vaše dijete pokaže želju za razgovorom, pokušajte zastati i posvetiti mu se. Ta spremnost im govori: "Tu sam kad me trebaš."
U svijetu stalnih digitalnih ometanja, odvajanje od ekrana postaje jedan od najizazovnijih, ali i najvažnijih zadataka za roditelje. Ako dijete vidi da ga se sluša dok je pažnja istodobno usmjerena na mobitel ili ekran, teško će steći dojam da su njegove riječi važne. Zbog toga se preporučuje uspostavljanje malih rituala bez tehnologije – večera bez mobitela, čitanje priče prije spavanja bez digitalnih uređaja ili nekoliko minuta razgovora nakon škole.
Takve navike najlakše se uvode dok su djeca još mala, a s vremenom mogu postati stabilan temelj za dublju komunikaciju i povjerenje tijekom tinejdžerskih godina. Djeca kroz takve rutine dobivaju jasnu poruku: "Tvoje riječi i prisutnost važniji su od bilo koje notifikacije."
Kada vam se dijete otvori, bilo da se radi o izgubljenoj igrački ili drami s prijateljima, oduprite se porivu da odmah uskočite sa savjetima. Umjesto toga, recite nešto jednostavno poput: "To zvuči baš teško" ili "Reci mi više o tome."
Vaša smirena prisutnost bez osuđivanja pomaže djetetu da se osjeća emocionalno sigurno. S vremenom će naučiti da vam se mogu obratiti bez straha da ćete ih kritizirati ili pokušati "popraviti" njihove probleme.
Izgradnja povjerenja ne zahtijeva savršenstvo. Ona se gradi trenutak po trenutak, u svakodnevnim obiteljskim ritualima. Bez obzira na to imate li mališana koji vam uzbuđeno priča o svom kupanju ili tinejdžera koji jedva prozbori dvije riječi, budite prisutni. Slušajte i budite strpljivi. Jer kada dijete vjeruje da vam se može obratiti s malim stvarima, velika je vjerojatnost da će vam se obratiti i s onim velikim.