OVO SU teme s dva TED-ova predavanja. Prva tema primjer je arhitekture po mjeri djeteta, a druga tema je lista opasnih stvari koje roditelji trebaju omogućiti svojoj djeci da isprobaju kako bi stekla životno važna iskustva.To su iskustva koja djeci omogućavaju zdrav rast i razvoj te ih pripremaju na život. Sloboda u zadanim okvirima i male doze opasnosti dobre su za djecu.

 

Japanski arhitekt Takaharu Tezuka na TED-ovoj konferenciji u Kyotu predstavio je vrtić u Tokiju čiji je dizajn vođen idejom kružnog otvorenog prostora bez ograda, odnosno idejom prostora kojim se odričemo kontrole i granica. Na taj način prostor djeci omogućava prirodno ponašanje, omogućava ispoljavanje i građenje njihovog punog osobnog potencijala.

 

Glavni arhitektonski element vrtića je ovalni krov s rupama kroz koji izlaze stabla uokvirena zaštitnim mrežama od špage. Na tom prostoru od oko 2 m2 odjednom se okupi i četrdesetak djece. Niski krov prema atriju ipak ima vizualno i fizički prozračnu ogradu kroz koju djeca gledaju organizirana događanja. U prvom redu sjede s nogicama koje vise prema atriju, u drugom redu stoje držeći se za tanke vertikale. Mala visina krova pak omogućava gledanje djece koja su na krovu. Kružni dizajn djeci omogućava nesmetano kretanje. Na krovu opsega 183 m djeca nagonski trče, padaju u mreže i penju se po stablima. Prosječno, dijete tijekom jednodnevnog boravka u vrtiću prijeđe 4.000 m (4 km). Iako nisu trenirani, ova djeca imaju najveće atletske sposobnosti u usporedbi s djecom iz mnogih drugih vrtića.  
 

Unutrašnjeg prostora gotovo i nema jer je vrtić otvoren veći dio godine. Nema granica između unutrašnjeg i vanjskog prostora. Nema granica između prostorija. Nema akustičnih barijera. Prostori, odjeljenja, učionice kreiraju se modularnim drvenim elementima kutijama – ormarićima - policama. Slobodno u prostoru postavljeni su i umivaonici s fleksibilnim slavinama. Kroz „unutrašnji“ prostor prolazi drveće i svaka „prostorija“ ima barem jedan krovni prozor. Dijete koje ne želi biti u zadanom prostoru pušta se jer se s vremenom prirodno vrati zbog nužnosti kruženja. I potrebna im je pozadinska buka i prostor bez granica. Takav okoliš djeci je prirodan, ne čini ih nervoznima, potiče ih na kretanje, lakše spavaju, a sposobnost koncentracije iznimno je velika.

Vrtić je potpuno otvoren veći dio godine. Djeci je to prirodno i trebaju biti na otvorenom. Zimi skijamo na – 20°C, ljeti smo na pješčanim plažama na temperaturama i od 50°C, a kiša nas neće otopiti. U atriju postoji i mjesto s bačvama i kantama te fleksibilnim slavinama za pranje nogu ili neke slične aktivnosti, npr. punjenje čizmica vodom. 

Ovalni aneks vrtiću visok je pet metara i ima sedam etaža. Strop je znači vrlo nizak pa su dodatno razmišljali o sigurnosti. Djeca u današnje vrijeme trebaju male doze opasnosti. U takvim situacijama uče se pomagati si međusobno. Na taj način stvara se društvo. Takva prilika u današnje je vrijeme vrlo rijetka.

 

Informatičar Gever Tulley, osnivač ljetne škole u kojoj pomažu djeci izgraditi ono što si zamisle, Tinkering škole, održao je predavanje u kojem govori o trendu prekomjerne zaštite djece.Stvaranjem sigurnih zona djeci se oduzimaju vrijedna iskustva o tome kako se odnositi prema vanjskom svijetu. Stoga navodi listu od „pet i pol opasnih stvari“ za koje smatra da roditelji trebaju omogućiti svojoj djeci da isprobaju kako bi stekla životno važna iskustva.Smatra da će im upravo ta iskustva omogućiti da budu kreativna, samopouzdana i da se snalaze u okolišu, u životu.
 

Vatra je jedna od elementarnih sila u prirodi, a prvi susret s vatrom važan je osobni povijesni trenutak za svako dijete. Vatra je jedna od najvećih stvari koju smo otkrili i pamtimo trenutak u kojem po prvi puta kontroliramo jednu od misterija ovog svijeta.

Igra s vatrom pod našim uvjetima djeci će omogućiti učenje o tri osnovna elementa kontrole vatre: potpaljivanju, izgaranju i gašenju. Vatru na otvorenom treba gledati kao laboratorij. Ne znate što će dijete otkriti i naučiti.
 

Drugo: Posjedovanje džepnog nožića
 

Prvi džepni nožić je prvi univerzalni alat: lopatica, poluga i oštrica. To je snažan i moćan alat. U mnogim kulturama djeca u najranijoj dobi dobivaju nož npr. djeca Inuita koja režu kitovu mast. 

Koristeći alat u vrlo ranoj dobi djeca mogu razviti svijest o sebi. No treba postaviti nekoliko jednostavnih pravila: uvijek režite od tijela, oštrica uvijek treba biti oštra i ne treba siliti. No treba biti spreman i na poneku ozljedu.
 

Treće: Bacanje koplja
 

Našim mozgovima bacanje stvari je prirodno. Kao i mišići, dijelovi mozga koje ne koristimo vremenom atrofiraju. Kada vježbamo, svaki mišić daje snagu cijelom organizmu, a to se odnosi i na mozak. 
 

Bacanje stvari stimulirajuće je za dijelove mozga koji su vezani za vid, razumijevanje treće dimenzije i rješavanje problemskih zadataka. Bacanje koplja tako pomaže vizualizaciji vještina i sposobnosti predviđanja. Pomaže u razvijanju koncentracije i pozornosti.
 

Četvrto: Rastavljanje kućanskih aparata
 

Cijeli se svijet zanimljivih stvari nalazi primjerice u perilici rublja. Drugi puta kada želite baciti neki kućanski aparat, nemojte to učiniti, kaže Gever Tulley. Skupa s djetetom ga rastavite. Te „kutije“ koje uzimamo zdravo za gotovo složene su stvari koje su izradili neki drugi ljudi, a mi ih možemo razumjeti.
 

Čak i kada ne znate čemu pojedini dijelovi služe, razmišljanje o tome može biti jako dobra vježba.Djeca mogu stvoriti predodžbu da mogu rastaviti stvari i da, bez obzira na kompleksnost,mogu razumjeti njihove dijelove te da ih s vremenom mogu razumjeti u potpunosti. To je važan osjećaj da nešto može biti spoznato. 
 

Peto:„Prženje“
 

Gever Tulley kaže da primjerice kupite pjesmu na I-tunu, spržite je na CD, zatim s CD-a prebacite na mp3 i reproducirate je na svom kompjuteru. Time se zapravo krši zakon. No važno je o tome razgovarati, važno je da djeca shvate da se neki od zakona krše slučajno i da se zakoni mogu tumačiti. 
 

Peto i pol: Vožnja auta
 

Vožnja auta je vrhunac. To je čin koji mlade čini moćnima. To je super pozornica za dijete. To su velike stvari u vanjskom svijetu koje djeca žele shvatiti, poput dinosaura.  To je sličan objekt, ali u njega mogu sjesti i voziti ga. To im daje mogućnost upravljanja svijetom što im se ne događa često. 
 

Gever Tulley kaže da djeci to možete omogućiti na privatnoj površini gdje nema ničega.Dijete u vašem krilu vozi vaša auto.Na taj način navodno je sigurno i legalno (u SAD-u).

Pročitajte više: Našaa djeca pate od nedostatka prirode i svakodnevnog rizika