Foto: 123rf
I MAME i tate koji će to tek postati iščekuju svoju bebu s dosta straha. Prvo iskustvo jednog tako velikog koraka u životu. Majke oboružavaju savjetima sa svih strane, no tate nekako već i na tom polju bivaju pomalo gurnuti u stranu. Najčešći savjeti koji se daju tatama nemaju pretjeranog smisla jer su preopćeniti i uvijek na kraju završavaju s - ma vidjet ćeš - nije to ništa teško. Polako. Dan po dan. Korak po korak i znat ćeš što treba s bebom raditi.
No što je s osjećajima koje očevi proživljavaju? Tko će o tome govoriti? S osjećajima koji ostaju potajno skriveni u glavama svih tata. Mame su vezanije uz bebu. Beba zna svoju mamu još iz trbuha. Ako mama doji poveznica je još i jača pa je samim time s ocem, posebno prvih dana, slabija. A sve su to osjećaji koji proživljava svaki muškarac koji dobije dijete.
Zato je jedan otac sročio lijepo pismo svim budućim ili friškim tatama koje je naslovio sa znakovitim naslovom - "Ne uzimajte to k srcu" te ga objavio na portalu The Good Man Project.
Ponekad zaista ne znam kako da se postavim, što da napravim i kako da se osjećam. Puno puta sam htio uspavati svoju princezu, ali ona jednostavno nije prestajala plakati. Bio sam smiren, tješio je, utišavao i zibao, ali ona je plakala sve dok se nekom čarolijom nije pojavila - mama. Plač je prestao i u minuti princeza je spavala. I tako mnogo puta u mnogim različitim situacijama.
Vjerujem da nisam jedini, i da su se mnogi mladi, ma čak i već iskusni očevi, našli u ovakvim situacijama kada ste jedino mogli slegnuti ramenima i pokušati se ne osjećati kao smetnja u vlastitoj obitelji. Jer tako se nažalost ponekad osjećate - kao da niste dorasli zadatku. Kao da se vas ne treba smatrati jednako važnim kao i majku, kao da ste suvišni i ako ste se možda ikada nekome pojadali o tome, jeste li na kraju dobili samo bezvezan odgovor u vidu - Ma bit će bolje, vidjet ćeš? No, s vremenom sam spoznao zašto ljudi imaju običaj dati baš takav odgovor. Zato što je ovo prilično opsežna tema koja zahtjeva nešto duži odgovor, a kada za njega nekad nema vremena ostaje samo ta bezvezna rečenica - i nijedna više jer, zapravo, i ona kaže baš to što treba.
Bit će bolje.
Vidjet ćete.
Nemojte samo sve to uzimati k srcu.
Kada pokušavate zabaviti dijete da bi ono prestalo plakati, ali ništa što pokušavate ne djeluje. Ne uzimajte to k srcu.
Kada vaša beba plače jer se buni protiv spavanja, nemojte taj plač shvaćati previše osobno.
Kada vaše dijete počne plakati ako ga je mama položila na vaše ruke - ne uzimajte to k srcu.
Sve su to trenuci na koje vi zapravo ne možete utjecati i oni nisu odraz toga kakav ste vi čovjek ili kakav ste vi otac.
Morate znate da su bebine reakcije instinktivne. Kod njih nema razmišljanja i biranja pa zaplaču čim osjete neku neugodu - gladni su, toplo im, hladno im je, nešto im smeta, nešto žele. No, reći ćete, a što je onda kada obavite sve što beba treba, napravite sve što je u vašoj moći,. a beba u vašem naručje i dalje jako plače?
Ne uzbuđujte se. Rade to i mamama. Smirite se, promislite malo i samo se smiriti. Jer dok vi tonete sa svojim osjećajima, dok počinjete s nervozom, beba to osjeti i vjerojatno svojim plačem traži nekoga tko će biti malo sigurniji. A kada dođe trenutak u kojem ćete shvatiti da je važnije fokusirati se na bebu, a ne na vlastitu nesigurnost, tada ćete vjerojatno vidjeti prve pomake.
I znate, niste sami niti je majka vaša konkurencija. Zajedno možete dokučiti kako podijeliti brigu oko bebe tako da se ona malo po malo navikne da je i tata jednako važan kao i mama, u nekim drugim stvarima - maženju, kupanju, prematanju, uspavljivanju. Nemojte prebrzo odustajati i odmah po početku plača nesretno predavati bebu majci. Ustrajte i trud će vam se isplatiti.
Ne shvaćajte to preosobno, ali bebi će možda trebati neko vrijeme da stekne tu čvrstu vezu s vama, vezu kakvu sa svojom majkom možda već ima, jer znate, oni su ipak bili puno više skupa za vrijeme trudnoće.
Nijedna beba nije odbacila svog tatu, samo joj je možda trebao koji dan duže da stekne još veće povjerenje.
I zato ako vas itko poslije bude pitao, kako je vama bilo kada ste tek postali tata, jeste li odmah bili bebina sigurna luka, nemojte reći - jesam, vidjet ćeš, bit ćeš i ti. Radije recite - nije ni meni na početku bilo lako, ali moje je zlato na koncu ipak shvatilo da nema boljeg tate za nju od mene samoga.