Suprug nas je napustio, kako da djetetu objasnim da nam je bolje tako?

SVIJET JE pun tužnih sudbina, no što više otkrivamo tužne priče nalazimo i razloge da iz njih nešto naučimo. Možda nikada nećemo biti u situaciji u kojoj se našla ova majka, ali što ako se nađemo, ili što ako se naša sestra, prijateljica, kolegica nađu... mogu li iz ove priče naučiti nešto? Vjerujemo da mogu, i da je to jedan od razloga zašto je ova mama, Eden Strong, svoju priču objavila javno, na stranici Your Tango, a prenijeli su je, baš kao i mi, i mnogi drugi portali. 
 

"Mama, zašto nas je tata napustio?
 

Svaki put mi se slomi srce kada moja djevojčica započne ovu temu. Svaki put sa suzom u očima koje se ne prelijevaju, ali prijete bujicom, kada me svojim velikim očima pogleda puna nade da će ovaj put, barem ovaj put odgovor biti drugačiji. 

>>>Rent-a-otac u "Znaš ti tko sam ja" zemlji<<<
 

A svaki, baš svaki put moj odgovor je težak. Žao mi je, toliko mi je strašno žao što je tvoj odlučio povrijediti nas svojom odlukom. Ali to ne znači da si ti, da smo mi krive. To isto tako ne znači da je tvoj tata loša osoba. On je samo donio neke loše  odluke s kojima je na žalost povrijedio mnoge ljude. Uključujući i tebe. Tebe koju ću ja voljeti više od svih tata na ovom svijetu, jer si meni ti najvažnija. 

>>>Jeste li i vi među parovima kojima prijeti razvod?<<<
 

To je ono što joj uvijek kažem, iako se u svakom trenutku u mojom mislima pojavi nešto sasvim drugo, nešto od čega pomislim da će mi srce zaista u trenu eksplodirati. Jer ne znam kako bi to uopće zvučalo da joj kažem. Glasno i jasno. 
 

"Tvoj tata je sebični gad koji uopće ne zaslužuje da ima dijete. Ostavio nas je jer uopće nije ni zaslužio imati dijete. Svaki dan pomislim da je bar tu da svaki je.. trenutak može vidjeti kakvu je štetu nanio - tebi, nama. On je zadnji šljam ljudskog roda, on je ljudski otpad i da se mene pita ne bi ga više nikad u životu trebale vidjeti. Jer ruku na srce - sad nam je puno bolje kada je otišao."
 

Ali kada me već pitaš, kako da tim tužnim i znatiželjnim očima kažem baš to? Što reći djetetu koje nažalost određuje taj njegov DNK, baš taj koji ga je stvorio, a onda tako gorko povrijedio? 

>>>Kako pomoći djetetu da lakše preživi razvod roditelja<<<
 

Koliko god te velike smeđe oči uvjeravaš da oproste, uvjeravaš da je sve u redu, da je tata i dalje jednako voli toliko želim vrištat, reći joj koliko ga mrzim, koliko joj je tata zapravo loša osoba. No stanem i prešutim, jer ona takvu mržnju ne treba nositi u sebi. Ja moram biti ta koja guta njenu bol i daje joj za pravo da se njena tuga i njena bol čuju. Svaki put kada o tome želi razgovarati, kada želi pitati i dobiti odgovore koji ju toliko muče, ja moram biti tu i dati joj do znanja da ima pravo biti tužna, ali i da će sve biti okej. 

>>>Upomoć, muž me ostavio s malom bebom<<<
 

Kako drugačije pomoći djetetu kada znate da vi niste u mogućnosti vratiti stvari na staro, a morate biti tu da je svaki put podsjetite koliko je divna i draga, dati joj do znanja da ništa što je ona napravila nije utjecalo na njegovu odluku da ode, i slagati joj, svaki put, da bi tata zapravo bio jako sretan da je baš sada može zagrliti. 
 

I najvažnije od svega - obećati joj najveću istinu koju nosim na srcu - istinu da ću je ja uvijek voljeti do neba i nazad, do kraja svijeta i nazad, za sebe i za njega. Da će moja ljubav biti konstantna i uvijek duplo veća, od mene i od druge polovice nje koja joj je podarila život i otišla.

I uvjeriti je da tata možda je otišao, ali da sa sobom ipak nije odnio najbolji dio sebe. Nju.

&amp;amp;amp;amp;amp;nbsp;