Sve više odraslih prekida odnos s roditeljima. Kako to ispraviti?

Sve je više odrasle djece koja prekidaju ili ograničavaju kontakt s roditeljima, a taj trend donosi mnogo boli u obitelji. Roditelji se često osjećaju šokirano i povrijeđeno, kao da djeca brišu njihova sjećanja na djetinjstvo. S druge strane, odrasla djeca objašnjavaju da se udaljavaju jer roditelji ne žele priznati štetno okruženje u kojem su odrastali.

Savjetnica Rachel Glik za Psychology Today piše da prihvaćanje mogućnosti za rast iz ovakvih prekida može biti važan korak prema pronalasku smisla i otvaranju puta za pomirenje.

Kao terapeutkinja, Glik godinama radi s obiteljima u ovakvim situacijama. Najčešće sve počinje sa slomljenim roditeljima čije je dijete prekinulo svaki kontakt. Malo je gubitaka koji bole tako duboko kao osjećaj da vas je vlastito dijete odbacilo. Bilo da se radi o postupnom udaljavanju ili naglom prekidu, roditelji tuguju ne samo za izgubljenim odnosom, nego i za dijelom vlastitog identiteta.

Iako je svaka priča jedinstvena, postoje smjernice koje mogu pomoći kada se čini da izlaza nema.

1. Dopustite si tugovati i pronađite snagu

Roditeljima je važno proći kroz sve faze tugovanja - šok, ljutnju, pregovaranje, tugu i prihvaćanje. Nakon toga slijedi i šesta faza: pronalaženje smisla. Tugovanje nije samo zbog gubitka djeteta, nego i zbog pukotine u slici o sebi kao roditelju. U tom razdoblju ključno je okrenuti se sebi, potražiti podršku i brinuti se o vlastitoj ranjivosti. Tek tada se može pronaći unutarnja snaga i prići djetetu s više stabilnosti.

2. Shvatite prekid kao poziv na rast

Umjesto da se zadržavate u boli, pokušajte iz situacije izvući pouku. Postavite si pitanja poput: "Gdje mogu rasti? Koji dijelovi mene trebaju iscjeljenje?". Proces pomirenja možda neće biti "pošten" - dijete će u početku trebati više od vas nego što može dati zauzvrat. No, odrasla djeca cijene kada roditelji rade na sebi jer im to ulijeva nadu.

3. Slušajte da biste razumjeli

Ako vam dijete odluči iznijeti svoje osjećaje, pokušajte samo slušati. Nemojte se braniti, opravdavati ili ispravljati njegovu verziju događaja. Osjećaj da je istinski saslušano može otopiti zidove koje su godine svađa gradile. Slušanje nije lako, ali zahtijeva svjesni trud i spremnost da ego ostane po strani.

4. Dajte im prostora

Vaša je bol stvarna, ali nemojte je koristiti kao teret djetetu. Rečenice poput "Ne mogu jesti ni spavati bez tebe" mogu zvučati kao pritisak. Najprije se usredotočite na osjećaje djeteta, a svoje podijelite tek kada za to dođe pravo vrijeme. Uloga roditelja nosi tihu snagu - ona djetetu može biti oslonac dok gradi vlastiti identitet.

5. Postavite nove granice

Kada odrasla djeca iznesu svoje pritužbe, to je zapravo pokušaj da odnos prijeđe u zreliju fazu. Iako može boljeti, njihova iskrenost znak je nade. Razgovarajte o tome što za obje strane znači zdrav odnos - koliko često se želite čuti, koje teme je bolje izbjegavati i što svatko od vas treba da bi se osjećao poštovano.

6. Potražite stručnu pomoć

Obiteljski terapeut može biti velika podrška, čak i ako u početku odlazite sami. Stručnjaci za odnose između roditelja i odrasle djece pomažu da se čuju i poštuju glasovi obje strane.

7. Držite vrata i srce otvorenima

Pomirenje zahtijeva strpljenje. Ne događa se uvijek onako ili onda kada roditelji očekuju. Ali briga o vlastitom rastu i spremnost da ljubav ostane prisutna, čak i na daljinu, ostavljaju vrata otvorenima za trenutak kada dijete poželi ponovno ući.

Svaki trud koji roditelj uloži u smanjenje jaza između sebe i djeteta postaje dio većeg procesa iscjeljenja koji se prenosi kroz generacije.