Foto: 123rf
NITKO ne kaže da djecu moramo učiti psovanju, odnosno, svi smo nekako skloni tome da djeca ne bi smjela psovati, da je to "zločesto" da se to ne smije, a opet, pokažite nam dom u kojem se nikada, ali nikada nije psovalo. Svi mi to nešto znamo, a opet nitko od nas nije savršen, a psovke su ... pa psovke su začin životu. Da je društvo lišeno psovki, bili bi i pojedinci, no sve dok se tako nešto ne dogodi, čemu raditi famu - psovke su samo riječi s kojima lakše kažemo što nam je duši, s kojom lakše potaknemo da nas netko posluša, s kojima lakše opišemo pravo stanje stvari. Je... ga, tako je. I s obzirom da tome realno baš i ne možemo uteći, čemu se onda toliko zamarati, ili još gore, čemu onda i kod običnih psovki dijeliti svijet na muško i žensko. "Koliko li ste samo puta čuli da se dječacima umilno smije ako im iz usta izleti pokoja (mamina/tatina) psovka, ali kada su djevojčice u pitanju tada se društvo najčešće zgrozi jer bi curice ipak trebale biti dame?!", zapitala se to Joelle Wisler, mama i blogerica na portalu ScarryMommy - pripadnica modernog društva koja je odrastala uz psovke, srastala njima i smatra ih sastavnim dijelom života.
>>>7 razloga zašto su mame koje psuju bolje mame<<<
"Zaje... to. Ni curice ni dječaci ne bi trebali biti kočijaši, ali opće je poznato da korištenje sitnih psovki u svakodnevnom razgovoru obogaćuju komunikaciju, toliko je studija pokazalo da ljudi koji psuju imaju puno bolje razvijene komunikacijske vještine pa je zbog svega toga malo nerealno očekivati da će roditelji u potpunosti mijenjati svoje navike samo da dijete nikada ne čuje neku prostu riječ. Jer, realno, psovke možda dolaze od društva, možda će netko reći - to je dijete naučio/la u vrtiću, ali ipak, - glavni su krvci uvijek roditelji. Moderni roditelji. I zato se ne zamarajte s time. Posebno ako imati malu ljupku djevojčicu kojoj će ponekad izletjeti nešto mimo njihovog dječjeg vokabulara. Ne živimo u viktorijansko doba, godina je 2016. i iako se možda time ne bismo trebali hvaliti, ali psovanje zaista jest sastavni dio života, slobode, slobode govora i izražavanja. I zato što bi onda dječaci trebali biti neopterećeni time, zašto da se malim dječacima tolerira njihova elokventnost, a djevojčicama ne. One ne bi trebale izražavati svoje osjećaje možda?
>>>3 razloga zašto su lijene mame super<<<
Ne, psovke možda nisu lijepe za čuti, ali one jesu sastavni dio komunikacije velikih i zato djecu treba naučiti kako se i kada tako mogu izražavati. Djecu - ne samo dječake."
Psovanje je zabavno i uopće ne mora biti vulgarno
Fraze poput "jebem mu miša" ili još blaže "sunce ti poljubim" - stvarno nisu vulgarne,a probajte zamisliti dan bez njih? Ne morate djeci biti primjer opake vulgarnosti, ne morate psovku povezivati niti isključivo uz ljuta stanja - ali one male dnevne gadosti, kada vam nešto padne, nešto strgate, napravite krivo, promašite - pa tek uz ovakvu nekakvu frazu možete dati svoj odušak. Ma čak i pokazati djeci da uz jednog "jebemumiša" glupost koju ste napravili nije ni velika ni važna.
Vjeruj onima koji psuju
Ljudi koji psuju u najvećem broju slučajeva - ne glume. Zato je takvim ljudima lakše vjerovati, pred njima se lakše otvoriti i uopće lakše i ležernije komunicirati.
Psovka objašnjava osjećaj
Svima je ponekad jako teško izraziti se, reći oprosti, objasniti svoje postupke, ali s jednim jedinim "jebiga" i slijeganjem ramenima svima ćete dati do znanja što zaista mislite. Čak i djetetu. Odnosno, posebno djetetu ako svoju naredbu završite s jednom ozbiljnom psovkom.
Nije lijepo znamo, ali je zdravo
Jako veliki broj studija potvrdio da ljudi koji psuju doista imaju puno širi vokabular, puno bolje razvijene kognitivne vještine, zreliji u pokazivanju svoje iskrenosti, otvoreniji su - a sve to i sami želimo svojoj djeci, zar ne? Naravno da nije ponekad lijepo, ali je, složit ćemo se, neizbježno - i zato ne špotajte svoju djecu ako se i oni tako katkad požele izraziti. Tako ćete moći prijeći na sljedeću fazu i učiti ih poštovanju, odnosno vremenu i situacijama u kojima su psovke dobrodošle, a u kojima nisu.
Curice moraju biti dame, ali kada se onda nametnuti u modernom svijetu
Možda su u doba stvarnih prinčeva i princeza cure bile te o kojima se uvijek netko brinuo, no današnje cure ne žive u tom vremenu. U naše je doba potrebno znati kako se nametnuti, kako istaknuti svoje ja, a kako da svoju kćer učite da bude jaka, glasna i slobodna ako ćete je s druge strane odgajati da bude isključivo dama.
Za... te to. Sloboda govora znači i slobodu izražavanja, pa pružimo djeci ravnopravnost i u tom pogledu.