Roditelji koji su odgoj temeljili na školskom uspjehu, dobrim ocjenama i poštovanju pravila najčešće su imali najbolje namjere. Ipak, stalni pritisak da dijete mora biti uspješno može ostaviti posljedice i kasnije u životu. Kod neke djece takav odgoj može pridonijeti razvoju perfekcionizma, strahu od pogrešaka i osjećaju da njihova vrijednost ovisi o postignućima, piše YourTango.
1. Stalna potreba da udovolje drugima
Potreba za ugađanjem drugima često se razvija još u djetinjstvu. Djeca koja su imala osjećaj da će dobiti više ljubavi, pohvala ili prihvaćanja kada su uspješna mogu kasnije povezati vlastitu vrijednost s time koliko zadovoljavaju tuđa očekivanja.
Ako su dobre ocjene donosile pohvale, a pogreške kritiku, odrasle osobe mogu početi vjerovati da će ih drugi prihvatiti samo ako stalno daju više od sebe. Zbog toga često zanemaruju vlastite potrebe, preuzimaju previše obaveza i teško im je reći "ne".
2. Izbjegavanje rizika zbog straha od pogreške
Djeca koja su odrastala uz velik pritisak oko školskog uspjeha mogu razviti snažan strah od neuspjeha. Ako su loša ocjena ili pogreška bili razlog za kritiku umjesto prilika za razgovor i učenje, dijete može zaključiti da je sigurnije ne pokušavati nego pogriješiti.
U odrasloj dobi to se može pokazati kao izbjegavanje novih prilika, promjena ili situacija u kojima postoji mogućnost neuspjeha. Želja za uspjehom sama po sebi nije problem, ali stalni strah od pogreške može dovesti do pretjerane samokritičnosti i nesigurnosti.
3. Teško izražavanje osjećaja
Kada su postignuća važnija od emocija, djeca mogu naučiti skrivati ono što osjećaju. Ako su roditelji više pitali za ocjene nego za to kako se dijete osjeća, ono može početi potiskivati vlastite probleme i ne tražiti pomoć.
Djeci je potrebna podrška kako bi naučila prepoznati i izraziti emocije. Bez toga mogu odrastati s osjećajem da su njihovi osjećaji manje važni ili da ih trebaju zadržati za sebe.
4. Potreba za natjecanjem
Neki roditelji žele djecu motivirati tako da budu među najboljima, no stalno uspoređivanje s drugima može stvoriti pritisak. Djeca koja su navikla da se vrijednost mjeri ocjenama, nagradama i uspjesima mogu i kasnije u životu osjećati potrebu stalno dokazivati da su najbolja.
Na poslu se to može pretvoriti u pretjeranu potrebu za natjecanjem, uspoređivanje s kolegama i osjećaj da uvijek moraju postići više. Iako ambicioznost može biti pokretač, pretjerana usmjerenost na pobjedu može narušiti odnose s drugima.
5. Potreba da sve drže pod kontrolom
Djeca koja su odrastala uz stroga pravila i velika očekivanja ponekad u odrasloj dobi razviju snažnu potrebu za kontrolom. Naviknuta su da se pogreške ne toleriraju, pa imaju osjećaj da će sve biti u redu samo ako sami sve provjere i naprave.
Takve osobe često teško prepuštaju zadatke drugima jer vjeruju da će ih samo one napraviti dovoljno dobro. Iza takvog ponašanja često se ne krije želja za kontroliranjem drugih, već strah da će nešto poći po zlu.
6. Sklonost pretjeranom radu
Neki ljudi koji su odrastali uz velik naglasak na uspjehu mogu kasnije povezivati vlastitu vrijednost s radnim postignućima. Zbog toga mogu ostajati duže na poslu, preuzimati previše zadataka i stalno pokušavati dokazati da su dovoljno dobri.
Takav način rada kratkoročno može donijeti pohvale, ali dugoročno može dovesti do iscrpljenosti i izgaranja. Stalna potreba za dokazivanjem često otežava pronalazak ravnoteže između posla i privatnog života.
7. Zanemarivanje vlastitih potreba
Perfekcionizam može otežati postavljanje zdravih granica. Ljudi koji su kao djeca naučili da moraju ispunjavati tuđa očekivanja često kasnije teško prepoznaju kada su umorni ili kada im treba odmor.
Mogu pristajati na previše obaveza, pomagati drugima nauštrb sebe i osjećati krivnju kada pokušaju odbiti neki zahtjev. Učenje kako reći "ne" i brinuti se o vlastitim potrebama važan je dio stvaranja zdravijeg odnosa prema sebi.