ZLOSTAVLJANJE djeteta ne mora biti samo fizičko. Iako se o fizičkom zlostavljanju najviše govori, postoji i emocionalno zlostavljanje koje ostavlja duboki utjecaj na mentalni rast i razvoj djeteta.
Uskraćivanje ljubavi i podrške, odbijanje, kritiziranje, prijetnje, omalovažavanje i prozivanje su oblici emocionalnog zlostavljanja, a njihov utjecaj vidljiv je i u odrasloj dobi. Može utjecati na osobne odnose, karijeru, pa čak i na vezu s djecom.
Emocionalno zlostavljanje ponekad koegzistira s fizičkim zlostavljanjem, seksualnim zlostavljanjem ili zanemarivanjem i jedan je od oblika zlostavljanja koje je najteže prepoznati. Polako i postojano narušava djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje. Iako je emocionalno zlostavljanje prilično teško, emocionalno zanemarivanje zapravo je uobičajeno u većini kućanstava, a problem je što većina roditelja niti ne prepoznaje znakove koji na njega ukazuju.
Roditelji moraju voditi računa o tome da zadovolje fiziološke, ali i emocionalne potrebe djeteta. Odgovornost roditelja je usmjeravati dijete i emocionalno ga podržavati.
Roditelja koje emocionalno zanemaruje dijete najčešće se može prepoznati po tome što ne reagira na njegove osjećaje, zanemaruje njegove emocije, ne provodi vrijeme s njim, uvijek kritizira, a nikada ne hvali dijete, ne zanima se za život djeteta, ne prepoznaje da je djetetu potrebna pomoć te ističe isključivo greške koje dijete napravi.
S druge strane, emocionalno zanemareno dijete je strogo prema sebi, teško može identificirati svoje snage i slabosti, ima nisko samopouzdanje, krivi sebe za svaki neuspjeh, osjetljivo je na odbijanje i smatra se greškom.
Prepoznavanje znakova emocionalnog zanemarivanja i poduzimanje koraka da se stvari poboljšaju ključno je za odgoj suosjećajnog i empatičnog djeteta. Odgovornost odraslih je pružiti djetetu podršku i pravo okruženje za ostvarivanje svojih snova.