U DANAŠNJEM nesigurnom svijetu, budućnost se čini nepredvidivom, a lekcije koje su vrijedile jučer možda neće biti primjenjive sutra. Mnogi se roditelji stoga pitaju koje su vještine njihovoj djeci uistinu potrebne kako bi izrasla u sposobne i suosjećajne odrasle osobe. Jedna od najvažnijih vještina je, kako su otkrili stručnjaci za roditeljstvo - povezivanje s djetetom najproduktivniji je način odgoja djece koja će prosperirati u neizvjesnom svijetu, piše YourTango.
Jedna od vještina koju roditelji često zaboravljaju naučiti djecu, osobito dječake, jest kako razgovarati o osjećajima, ističe Joanna Schroeder, stručnjakinja za roditeljstvo. Kada djeca pokažu snažne emocije, često im samo kažemo da se smire. Umjesto toga trebamo ih saslušati, a zatim ponoviti ono što smo čuli kako bi se osjećali viđeno. Možete započeti s rečenicom: "Čekaj, želim biti siguran da sam te dobro razumio, ljut si jer tvoja braća ne žele igrati igru koju ti želiš igrati."
Dopustite im da vas isprave. Nakon što osjete da ih slušate, istražite dublje osjećaje. "Sada kada razumijem zašto si ljut, pitam se osjećaš li se možda i malo izostavljeno jer je ta igra za stariju djecu?". Ovo pomaže djeci da sagledaju širu sliku i pronađu rješenje.
Psiholog John Gottman preporučuje da pomognete djetetu da verbalizira ono što osjeća. Jednom kada djeca mogu prepoznati i imenovati svoje emocije, sposobnija su ih regulirati bez osjećaja preplavljenosti.
Koristite fraze poput: "Čini mi se da si uzrujan" ili "Zvuči kao da si povrijeđen". Važno je ne prenositi osudu ili frustraciju. Pokušajte se staviti u djetetove cipele, postavljajte pitanja i pokažite im da ste na njihovoj strani.
Djeci se neprestano govori što da rade, što može stvoriti osjećaj da nikada ne mogu sami odlučiti, objašnjava obiteljska terapeutkinja Lianne Avila. Stoga je važno stvarati prilike u kojima mogu samostalno donositi odluke.
Dopustite im da odaberu što će jesti za večeru (unutar razumnih granica) ili koju će odjeću odjenuti za školu. Ponudite im opcije za aktivnosti, poput odlaska u park ili gledanja filma kod kuće. To će im pomoći da se osjećaju osnaženo i izgrade samopouzdanje.
Djecu je ključno pripremiti za život, pišu iz YourTango. Dok su djeca mala, fokus je na zaštiti, no kako postaju neovisnija, roditelji trebaju prijeći sa zaštite na osnaživanje. To znači naučiti ih kako se nositi s gubitkom, tugom i svim neugodnim osjećajima. Kada roditelji pomognu djeci shvatiti da su bolni osjećaji prilike za rast, pripremaju ih za ispunjen život.
Jedna od najčešće previđenih vještina jest prepoznavanje trenutka kada su djeca spremna nešto učiniti sama, ističe terapeutkinja Aria Gmitter. To počinje rano, s držanjem bočice ili oblačenjem.
"Najveći dar koji roditelj može dati svojemu djetetu jest dopustiti mu da radi sve što može, što je prije moguće", kaže ona. Ako propustite taj trenutak, dijete počinje misliti da je ovisnost opcija, što može dovesti do zamjeranja. Ako ih, pak, potičete na samostalnost, odgojit ćete dijete koje cijeni svoju neovisnost.
Terapeutkinja dr. Gloria Brame naglašava koliko je važno da roditelji održavaju emocionalnu regulaciju pred djecom. "Odrasli su emocionalno otporniji od djece: mogu nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. Ali djeca mogu razviti trajne emocionalne ožiljke", upozorava.
Svađe, vikanje i agresija narušavaju dječji osjećaj sigurnosti i povjerenje. Djeca trebaju vidjeti da njihovi roditelji mogu kontrolirati svoje ponašanje i zdravo rješavati sukobe, jer će u suprotnom oponašati loše obrasce.
Roditelji bi trebali shvatiti važnost učenja djece kako se nositi s razočaranjem, ističe autorica i klinička socijalna radnica Michele Weiner-Davis. Umjesto da izbjegnu prigovaranje, mnogi roditelji popuste. Čak i kada ne popuste, često ulaze u duga objašnjenja, što samo potiče daljnje rasprave. Ponekad je jednostavno "ne" u najboljem interesu svih.
Vaše dijete nema vašu mudrost i životno iskustvo, pa je njegova perspektiva ograničena, upozorava obiteljska terapeutkinja Caroline Maguire. Zato mu je potrebna pomoć da razvije razumijevanje života.
Prihvaćanjem djetetovih ograničenja postajete roditelj kakvog dijete treba. Iako je ponekad teško dešifrirati što dijete treba, vaš je posao uravnotežiti njihovu želju za neovisnošću s pružanjem podrške i vodstva.