Mirjana Mikulec za Index Mame: Nema toga što žene ne mogu napraviti same

JEDNA od najpoznatijih dizajnerica interijera na našim prostorima koja je u svojoj 13-godišnjoj karijeri uredila sigurno više od 1.000 domova, a svojim savjetima pomogla još puno većem broju ljudi, ugostila nas je u svom preslatko uređenom domu i predstavila se u svom obiteljskom okruženju. Pričamo naravno o Mirjani Mikulec - poznatom TV licu i pravoj maherici za uređenje interijera koja nam je otkrila štošta o sebi i još više o tome kako napraviti make over u svom domu. 
 

Oh, stalno ja nešto mijenjam u našem domu. Pa žena sam! Volim svako toliko nešto malo promijeniti, ušminkati, obojati, dodati. Zadnji, baš zadnji projekt na kojem sam radila je dječja soba od mojih cura, a planiram još malo doraditi i našu spavaću sobu. Dodati još malo ormara. Kako cure rastu stalno nam nešto fali, nešto treba, nešto izbacimo. Uostalom, to je kod svih obitelji isto. Uvijek treba nešto još dodatno napraviti. Doduše, mi smo u velikim planovima preseljenja. Trenutno tražimo prostor negdje u Maksimiru gdje nam je ured, htjeli bi se kompletno tamo negdje preseliti pa me čekaju sve te slatke muke uređenja svog vlastitog doma. Jedva čekam. 

Trenutno dakle živiš u Trnovčici, u Dubravi. Tu si odrasla? 

Da. Živimo u mojoj obiteljskoj kući, u stanu u potkrovlju. Kao što vidite, nije baš velik pa nam sada već poprilično fali prostora. Cure su sve veće. Matea ima 14 godina, Mia uskoro sedam. Još uvijek imaju zajedničku sobu i zapravo, došlo je vrijeme da se maknemo. Maksimir nam je stvarno idealna opcija, a ako ne nađemo prostor koji će nam ući pod kožu možda čak i preselimo u naš sadašnji ured, a za ured nađemo novi prostor. Uglavnom, u potrazi smo. 

Uostalom, došlo je i vrijeme da se skućimo sami. Dosad mi je stvarno bilo idealno živjeti tu jer mi je tu i jedna sestra još ostala živjeti pa i ona i mama uvijek mogu uskočiti u pomoć oko cura. Sada kada Mia krene u prvi razred već će biti znatno lakše organizirati i obiteljske obaveze i posao - pogotovo ako će mi ured i dom biti blizu. 

Nije to sve! Radim ja i za web portal In Dizajn na RTL-u, koji je by the way, odlično posjećen, radili smo i našu liniju mirisnih svijeća, za otprilike tjedan dana izlazi nam i linija ručno rađenih ručnika. Trenutno imamo jednog dogovorenog partnera gdje će se prodavati, ali bit će ih sigurno još tako da će biti još dostupniji širokoj javnost.
 

Kod nas nikada nije dosadno. Stalno radimo nešto novo. 

Moj tim čine žene. U firmi imamo samo jednog muškarca, građevinara, sve ostale su žene. Jer mi žene uvijek sve možemo! Stvarno imam divnu ekipu, već godinama radimo zajedno i doista nema toga što mi ne možemo napraviti, organizirati i smisliti! 

A tvoj dom? Tko brine o urednosti tvog doma? 

Kada bih rekla da sam to samo ja - lagala bi. Stvarno puno radim i zato svaki slobodan trenutak želim provesti sa svojom obitelji i zato ja nisam ta koja čisti i sprema. Imamo dvije tete koje brinu o tome tako da se srećom ne moram zamarati i tim svakodnevnim stvarima. Uostalom, cure su uredne. Pogotovo moja starija - Matea kojoj nije teško pospremiti ni za sobom ni za Miom. Ona je moja mirna, dobra duša. 
 

Razlika je osam godina, ali unatoč tolikoj razlici cure se stvarno super slažu. Naravno, nekada se i posvađaju i naljute jedna na drugu, ali sve je u granicama normale. Ma čak i ispod te granice unatoč tomu što su i karakterno dosta velika razlika. Matea je mirna, bila je takva i kada je bila manja. Ona se uvijek znala s nečim lijepo i mirno zaigrati, crtati dok je Mia... Mia je puno zaigranija i življa. (Pokazala je to i za vrijeme našeg druženja čas se igrajući s balonom, čas crtajući, čas se mazeći sa svojom mamom). 

Spomenula si da sljedeće godine obadvije postaju prvašići? Hvata li te stres? Što će Matea upisati? 

Joj stres. Naravno! Matea želi upisati klasičnu gimnaziju jer još uvijek nije sigurna čime bi se htjela baviti u životu pa se nadamo da će u gimnaziji dobiti dobru podlogu za dalje, a i dodatne četiri godine za razmišljanje o budućnosti. 

Matea je inače idealan primjer školskog djeteta. Ozbiljna je, škola joj ide super i zapravo sama brine o svemu tako da se na njoj ni ne može primijetiti taj neki stres, frka oko srednje škole, male mature, upisa. Ja sam ta koja se čini puno uzbuđenija od nje. Mene hvata i panika i strah i stres i uzbuđenje. 

Mia dakle kreće u školu. 

Trenutno je još u vrtiću, ide u englesku grupu, pa od 9. mjeseca prvi razred i glazbena škola. Želi svirati gitaru i biti barina :). (Ne barina nego balerina! - ubacila se Mia, koja opovrgava to i kaže da sada želi biti princeza jer je njena mama kraljica!)  

Kraljica ha? Na TV-u se doimaš dosta mirno, čak malo i plaho. Jesi li doista takva i u "pravom" životu, kao mama? 

Mirno, plaho... pa jesam. Nisam baš plaha, ali sam mirna. Definitivno nisam nervozan tip osobe. Ja sam velika maza, obožavam se maziti s curama, stalno ih ljubim, mirišim, uživam u pusama, zagrljajima i nikada ih neću prestati maziti. 
 

Ja sam i blaga i stroga. Matea me jako dobro opisala u pismu koje su nedavno radili za Majčin dan gdje je napisala da je njena mama istovremeno i blaga i stroga, i najvažnije - uvijek se na mamu može osloniti i na nju računati. 

Tu sam za svoju djecu uvijek. Naravno da im postavljam granice, da se trudim odgojiti ih da budu dobre, i ustvari jako uživam u društvu svoje obitelj. Nas četvero, suprug Krešimir, koji je građevinar i ima svoju tvrtku, njih dvije i ja - svaku slobodnu sekundu provodimo zajedno.

Vikendom pogotovo. Tada se ne razdvajamo. Jako često putujemo i uvijek putujemo svi zajedno. Mi smo super ekipa tako da stvarno mogu reći da s njima uživam na najjače. 

Jedini trenuci kada sam stvarno sama je kada vježbam. Sve drugo vrijeme provodim ili s ekipom s posla ili sa svojom malom ekipom. 

Danas si za naše druženje uzela slobodan dan ili imaš običaj ponekad raditi od kuće? 

I jedno i drugo. Mia se posebno razveselila što sam ostala doma jer ćemo tako imati tri dana druženja tako da, kada i ostanem doma, ne radim baš puno. Doma sam ipak posvećena nama. 

Hoćemo li malo o poslu pričati? Vjerujemo da naše mame dosta zanima cijela ta priča oko uređenja interijera, jer, ono, žene smo, volimo obnoviti prostor u kojem živimo i svakako poslušati pametne  savijete stručnjaka. Reci nam dakle, kako jeftino, brzo i učinkovito preurediti dom?

 

Sad bih ja trebala u kratko reći svašta zar ne? U globalu nije teško s malim budžetom osvježiti dom. Vjerujem da su mnoge žene/mame kao i ja pa svako malo preokrenu razmještaj, što je super da dobije "novi" prostor. 

Druga stvar su boje. One su neki temelj za make over doma. Možete prebojati zidove, dijelove zidova, ubaciti nove zavjese, promijeniti tepih, pretapecirati neki komad namještaja ili samo promijeniti boju navlake i već ste dobili jedan novi prostor. To je ono što najčešće radimo kada radimo make over. Igramo se s novim bojama i materijalima, za razliku od velikih projekata kada radimo kompletno uređenje i stvaramo novi dom (ono što mene čeka i radi čega sam stvarno jako uzbuđena.) 
 

Iza mene je 10 godina rada u svom studiju, i još dvije-tri godine rada prije toga tako da je ta euforija već malo laganija. Danas definitivno znam što radim, ozbiljno pristupam svakom poslu, ali priznajem moj je posao uvijek uzbudljiv. 

Voliš li više raditi u velikim ili malim prostorima? 

Ovisi. Nema tu puno teorije. Kako kada, no recimo da je opremanje i uređenje manjih prostora ipak puno veći izazov jer moram razmišljati kako iskoristiti svaki centimetar prostora tako da je s tim manjim prostorima posao ipak puno kompleksniji. 

Zakonitost u mom poslovanju ima jako puno, a zapravo je najvažnije slijediti želje klijenata jer nije isto niti o tome koliko će ljudi boraviti u tom prostoru, hoće li pozivati društvo u svoj dom, što žele, gdje žele. Tu sam uvijek u ulozi savjetnika, predlažem svoje ideje, ali uvijek u skladu s njihovim željama. 

Idemo se vratiti malim prostorima - posebno dječjim sobama. Postoje li tu neke zakonitosti? 

Dječje sobe su definitivno posebna priča jer one moraju biti funkcionalne. U dječjim sobama su ustvari zidovi ti koji su poligon za kreativnost. Najčešće preporučujem da se za dječje sobe uzima namještaj neutralnih boja, eventualno s nekom plohom u boji, jer djeca rastu i mijenjaju svoje želje i afinitete tako da je kasnije puno lakše promijeniti zidove i dobiti jedan noviji prostor. 

Klinci su naravno ludi za crtanim likovima i bojama i one su mi definitivno nekakva baza kada radim make over dječjih soba. No, tinejdžeri više nisu u tom điru pa za njih uglavnom predlažem malo ozbiljniji imidž - slova, grafite, neutralnije boje. 
 

Što se pak namještaja tiče - naravno da sve ovisi o veličini prostora, ali i tu postoje neka univerzalna pravila - od uklopljenih ormara, kreveta na kat, prostora gdje će se moći sakriti te brojne dječje stvari... Postoji čitav niz ideja i mnogo već gotovih tvorničkih rješenja, no recimo da je za neke stvari kvalitetnije ipak posegnuti za namještajem po mjeri. To je uglavnom skuplja, ali je i kvalitetnija varijanta. Mi recimo u našem uredu imamo namještaj izrađen po mjeri koji je klizan i koji se lako uvlači i izvlači što nam daje dovoljno prostora za kretanje, a opet - tu je kada nam zatreba - stol, krevet... Tako da su takva rješenja stvarno idealna i za male, ali i za velike prostore. 

Za vrijeme naše kavice Mia je crtala po zidu kredama. O kakvoj je to boji riječ? Super fora za kreativne klince!

To je boja za ploče, stvarno zahvalna i za čišćenje i za kreativnost. Pobojate zid i svako malo nacrtate nešto novo i tako dobijete savršenu priliku da svako malo uživate u novom zidu!