OSOBE čiji mozak luči više hormona oksitocina druželjubivije su od ostalih i zadovoljnije svojim životima, pokazali su rezultati novog američkog istraživanja. Lučenje oksitocina povećava se s godinama kod mnogih osoba, napisali su istraživači u znanstvenom časopisu Frontiers in Behavioral Neuroscience.
Oksitocin, koji se naziva i hormonom ljubavi, neuroprijenosnik je koji nastaje u mozgu i, među ostalim, igra važnu ulogu u odnosima parova i povezivanju majke s djetetom. Međutim, utječe i na društvene interakcije sa svim ljudima u okolini, a njegovo lučenje može biti izazvano aktivnostima poput dodira, slušanja glazbe ili vježbanja.
Skupina istraživača, predvođena neuroekonomistom Paulom Zakom sa Sveučilišta Claremont Graduate, u svom je istraživanju promatrala 103 sudionika u dobi između 18 i 99 godina. Sudionicima je prikazan videozapis o dječaku koji se borio s rakom. Ranije je ustanovljeno da video kod njih potiče lučenje oksitocina u mozgu. Prije i nakon videa sudionicima je vađena krv da bi se izmjerila promjena u razini oksitocina u organizmu.
"Sudionici našeg istraživanja kod kojih je zamijećeno lučenje najviše oksitocina bili su darežljiviji u donacijama u humanitarne svrhe kada su bili u prilici te su pomagali na razne druge načine", rekao je glavni autor studije, Zak.
Prikupljani su i podaci o emocionalnom stanju sudionika s ciljem procjene njihova zadovoljstva životom. Da bi se testiralo društveno korisno ponašanje, znanstvenici su sudionike pitali jesu li donirali novac ili volontirali u proteklih godinu dana.
"Otkrili smo i da se lučenje oksitocina povećava s godinama te da postoji pozitivna korelacija sa životnim zadovoljstvom", rekao je Zak.
Istraživanjem je utvrđeno da stariji ljudi imaju više razine oksitocina, da su općenito spremniji pomoći drugima i da su zadovoljniji od mladih ljudi.
Točan način na koji oksitocin funkcionira znanstveno je dvojben
Međutim, istraživanje nije pokazalo je li oksitocin ishod ili uzrok promatranih oblika ponašanja. Sami su autori naglasili da ne mogu utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između oksitocina, društveno korisnog ponašanja i subjektivnih stavova.
"Vrlo vjerojatno postoje dodatni faktori, osim lučenja oksitocina, koji utječu na činjenicu da ljudi dijele novac drugima, doniraju u humanitarne svrhe, sudjeluju u religijskim aktivnostima i imaju visoku razinu zadovoljstva životom, koje ne možemo mjeriti i koji bi trebali biti istraženi ubuduće", napisali su istraživači.
Autori studije nisu uzeli u obzir ni to da stariji ljudi u nekim slučajevima imaju više vremena i novca na raspolaganju od mlađih ljudi.
Točan način na koji oksitocin funkcionira znanstveno je dvojben. Dokazano je da hormon igra važnu ulogu u odnosu između majke i djeteta: oksitocin potiče trudove, stimulira proizvodnju mlijeka i jača vezu s dojenčetom. Oksitocin također može smanjiti stres i tjeskobu, čini ljude suosjećajnijima, važan je za seksualno uzbuđenje i može potaknuti povezivanje parova i povjerenje među ljudima.
Da oksitocin pridonosi povjerenju među ljudima, eksperimentom su dokazali ekonomist Michael Kosfeld i psiholog Markus Heinrichs. Sudionici eksperimenta, kojima je kroz nos ubrizgan oksitocin, pokazali su znatno više povjerenja u druge ljude od onih kojima je dan placebo.
Studija objavljena 2005. godine u časopisu Nature, u kojoj je sudjelovao i Paul Zak, potaknula je nova istraživanja o spomenutom hormonu. No uskoro je postalo jasno da način djelovanja ovoga kemijskog spoja ima više nijansi nego što se prvobitno pretpostavljalo i da naziv "hormon ljubavi" ne pojašnjava u potpunosti njegovu stvarnu ulogu u našem društvenom ponašanju. Na primjer, istraživanja su pokazala da pod određenim okolnostima i u određenim situacijama oksitocin neke ljude može učiniti sumnjičavima i zlobnima.