Foto: Index
ODUŠEVILO me druženje s prijateljima neki dan. Ne samo druženje, kao druženje, već jedna spoznaja, spoznaja koja bi mnogima dala nadu.
Bilo nas je desetak, dobra muzika, roštilj, neopterećeno i veselo druženje, čisti užitak. Neke sam prvi put vidjela. Idealno mjesto za nova poznanstva. I tako, mic po mic, uletim u razgovor s jednom divnom ženom. Zaljubljenom, divnom ženom. Ženom čije su oči tako neopisivo sjale. Ali, tko je bio razlog njezine sreće? Muškarac koji je s druge strane prostorije s nježnošću gledao u nju. Nisi mogao a da ne osjetiš tu vibru.
Dakle, priča ide ovako. Hodali su u svojim dvadesetima, bili su zajedno nekoliko godina, voljeli se. Ali...bio je tu jedan Ali. Ona nije mogla imati djecu i zbog toga je patila. On je pak s druge strane silno želio djecu. I ona, iz velike ljubavi prema njemu, ostavi ga. Ostavi ga iz želje da sreću pronađe s nekom s kojom će moći imati dijete. Oboje su patili, ali ona je bila neumoljiva. Toliko ga je voljela da joj je njegova sreća bila važnija od njezine. Na kraju, on se oženio , dobio dvoje djece. Ona, također se udala. I tako oboje živjeli život voleći se, ali svatko sam na drugoj strani. I nakon nekoliko godina, on se rastane, ipak to nije bila ljubav kakvu je imao samo s njom. Nije mogao više živjeti lažan život. Rastane se i ona. Nije to bio život i ljubav kakvu je željela. Ali niti jedno niti drugo nije znalo za rastavu onog drugog. I što se desi? Slučajno se sreli opet, nakon toliko godina. Nisu se mogli prestati gledati, dodirivati, gutati pogledima od silne sreće što su se sreli. Ali nije sve ostalo na susretu. Oženili su se. I sada su zaljubljeniji nego prvi put. Ludi jedno za drugim. U braku su sada četiri godine. On ima djecu iz prvog braka, sretan je zbog toga i ispunjen. Ona ih obožava, sjajno su je prihvatili, često im dolaze.
Nevjerojatno je kako život piše romane, kako se prave ljubavi ipak pronađu i završe zajedno. Kako im ništa i nitko ne može biti prepreka. I zato, svima onima koji misle da su izgubili svaku nadu da ne postoji više natrag mogu reći – Uvijek postoji natrag. Uvijek. I kada misliš da je sve izgubljeno, nikada nije. Onaj tko se zaista duboko i iskreno voli uvijek završi u zagrljaju onoga koga je volio. Što znači da svi imate šansu, nikada se ne predajte. Ali samo pod uvjetom da ste sigurni da i druga strana voli vas, a ne da vi volite a on vas ne može podnijeti. Ovo vrijedi u slučaju da se osjeća prava i neraskidiva veza. A takvih znam da ima. Na svakom koraku.
I, tko onda stoji na putu vašoj sreći? Nitko osim vas samih.