POSTOJE neke prekretnice koje očekujete u razvoju svoje djece. Očekujete da će odjednom početi zanovijetati po pitanju prehrane, da će se sve htjeti raditi sami, kao i da će u jednom trenutku vrlo vjerojatno razviti strah od mraka.
Dobro je pripremiti se i razumjeti kada i zašto se te prekretnice događaju. Kako beba koja mjesecima i možda godinama spava u mračnoj sobi odjednom može postati dijete koje se boji mraka?
Kada se djeca boje mraka?
Dječja psihologinja i autorica knjige Kad svijet djeluje kao strašno mjesto, Abigail Gewirtz, kaže: "Ne postoji zapravo tipičan dobni raspon. Zapravo ovisi o tome koliko su djeca tjeskobna." Objasnila je da to treba doživjeti kao nešto s čime su rođena. A karakter djece možete primijetiti jako rano.
"Djeca koja su tjeskobnija mogu pokazati strahove ranije od druge djece, s većim intenzitetom. Dakle, tjeskobnije dijete moglo bi izraziti noćne strahove, uključujući strah od mraka, dok bi manje tjeskobno dijete moglo reći da se boji mraka tek nakon što se dogodilo nešto što je izazvalo strah", kaže Gewirtz. Također napominje da "ta tjeskoba općenito doseže vrhunac kod djece u dobi od oko 9 godina".
Važnost straha i njegova evolucijska pozadina
"Strah je ukorijenjen i evolucijski važan. Ne bismo mogli preživjeti da ne osjećamo strah", kaže Gewirtz. A ako mrak predstavlja strašne stvari koje naša djeca ne mogu razumjeti, nije ni čudo što plaču, vrište ili dopuštaju da ih paralizira.
"Strah je signal opasnosti, a u stara vremena, kada nije bilo struje ili umjetne rasvjete, mrak je mogao donijeti opasnost." Dakle, djeca se zapravo ne boje mraka, već pomisli da se može dogoditi nešto loše kada je mrak.
Za mlađu djecu (od 5 i manje godina) Gewirtz kaže da im je "teško razlikovati maštu od stvarnosti" tako da ne znaju da čudovišta nisu stvarna. Ovaj stres i tjeskoba mogu utjecati na njihova mala tijela, uzrokujući lupanje srca, znojenje i bolove u trbuhu.
Kako roditelji mogu pomoći djeci kad se boje mraka?
Uvažite njihove strahove. "Pomozite svojoj djeci da identificiraju i objasne što osjećaju", kaže Gewirtz. Nakon što izgovore što ih muči, možete uvažiti njihove emocije tako što ćete podijeliti s njima da ste se kao dijete bojali mraka.
Osmislite zajedničko rješenje. Nakon što identificirate problem, izradite s djecom plan kako se osjećati manje uplašeno i dopustite im da vode zadatak izrade plana. Pozivanje na rješavanje problema odvlači pažnju i jača njihovu motivaciju da prebrode strah. Gewirtz kaže: "To će ih osnažiti da nauče da mogu upravljati svojim strahovima."
Nikada nemojte ismijavati djecu zbog njihovih strahova. "Već se osjećaju ranjivo. Kažnjavanje ili smijeh mogu ih naučiti da ne mogu vjerovati svojim emocijama ili još gore, da su emocije same po sebi opasne", kaže Gewirtz.
Prevladavanje straha bilo koje vrste je proces s kojim se ni odrasli ne nose uvijek na najbolji način, stoga budite strpljivi. "Mnoga, mnoga djeca se boje mraka - to je vrlo normalno", kaže Gewirtz.