Što napraviti kad čujete: "Mama, boli me trbuh"

Foto: Shutterstock

"BOL" može biti tek krivo protumačeni osjećaj nelagode bilo kojega tipa, fizički ili emocionalni, no stvarna bol poruka je organizma koja ukazuje na problem. Žali li se vaše dijete učestalo te se uz bolove pojavljuju i drugi neuobičajeni simptomi svakako je bolje provjeriti zdravstveno stanje djeteta. Učestala bol u trbuhu ili bol koja se ponavlja periodično može ukazivati primjerice na intoleranciju na hranu no može biti i simptom težeg kroničnog oboljenja.

Intolerancija na hranu naziva se medicinski nealergijska preosjetljivost na hranu. U slučaju intolerancije događa se zakašnjela patološka reakcija, moguće i nakon dva dana, a pojavljuje se niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava. Od alergijske se reakcije razlikuje upravo po zakašnjeloj reakciji, u njoj sudjeluju „spora“ IgG antitijela, te ju je stoga teže povezati s određenom namirnicom te dijagnosticirati. Intolerancija je kronično oboljenje sa zamaskiranim simptomima. Simptomi se mogu uočiti na koži, u dišnom sustavu, u probavnom sustavu, mogu biti neurološki, psihološki, a simptom intolerancije može biti i pretilost, natečenost zglobova, artritis i drugo.

Testom intolerancije utvrđuju se kategorije intolerancije, odnosno tolerancije, te se nakon inicijalne faze liječenja preporuča izbjegavanje namirnica visokog stupnja intolerancije. Intolerancija na određenu namirnicu koje bi se dijete teško odreklo stoga može biti privremeni problem do obnove crijevne flore dok teže kronično oboljenje, celijakija primjerice podrazumijeva stalna i striktna ograničenja u tradicionalnoj prehrani. Budući da akutni problem s vremenom može prerasti u kronični, a nekontrolirano kronično oboljenje uzrokovati ozbiljne komplikacije svakako bi uzrok učestale boli trebalo dijagnosticirati.

Uzrok boli kod djeteta morat ćete utvrditi s liječnikom. Zapadna medicina nudi dijagnostičke preglede koje će, ovisno o simptomima, predložiti specijalist gastroeneterolog i/ili endokrinolog. U slučaju intolerancije ili alergije sami primjerice možete primjetiti da se bol ponavlja u razmacima ovisno o namirnici koju dijete konzumira. Možete primjetiti nadutost, neuobičajene promjene u stolici, umor, glavobolju, pojačani rad sinusa i slično te ih povezati sa situacijom. Kako bi dijagnoza u konačnici bila utvrđena, namirnice koje povezujete sa simptomima ne bi smjeli samoinicijativno eliminirati iz prehrane. U slučaju prijevremenog isključivanja određene namirnice dijagnoza bi mogla biti lažno negativna te vas navesti na pogrešne zaključke. Nužna je otvorena komunikacija s liječnikom.

Sindrom propusnih crijeva, sindrom iritabilnih crijeva, disbioza - prekomjerna prisutnost gljivica i štetnih crijevnih bakterija u odnosu na one korisne, intolerancija na hranu i slično ne dijagnosticira se rutinski u sustavu zapadne medicine. Dijagnostički pregledi u tom smislu vrlo su agresivni i skupi te stoga moraju biti, sa sigurnošću, opravdani. Sindrom propusnih crijeva kao takav primjerice „ne postoji“ ako bolest koja ga uzrokuje nije dijagnosticirana.

Za utvrđivanje intolerancije na hranu primjerice na tržištu se nudi mnogo pregleda, a kvalitetu rezultata najčešće možete procijeniti cijenom pretrage. Najpreciznije testiranje je iz vlasi kose jer kosa čuva informacije kroz „povijest“ nastanka. Pretrage se također razlikuju po broju namirnica na koje se tolerancija testira. Opću, preciznu, sveobuhvatnu i neagresivnu dijagnozu nudi primjerice biorezonantna medicina, odnosno metoda biofeedbacka.