Mnogi obrasci ponašanja koje odrasli ljudi pokazuju potječu iz ranih iskustava, a upravo teško djetinjstvo može ostaviti trag koji je vidljiv i kasnije u životu. Takva iskustva utječu na način na koji se osoba nosi sa sukobima, postavlja granice ili traži sigurnost u odnosima. Iako se ti znakovi nikada ne smiju koristiti za osuđivanje, često otkrivaju kako je netko morao prerano naučiti mehanizme preživljavanja. U nastavku su najčešći znakovi koji mogu upućivati na izazovna iskustva u djetinjstvu.
Osobe koje su odrasle u nepredvidivom okruženju često razviju snažnu potrebu za kontrolom svega što se događa oko njih. Ta kontrola nije stvar moći, nego osjećaja sigurnosti, jer im je kaos nekoć bio poznata svakodnevica.
Neki ljudi navikli su biti emocionalno samodostatni jer u djetinjstvu nisu mogli računati na dosljednu brigu. Savjetnici ističu da takve osobe često odbijaju pomoć ili nježnost jer im je teško vjerovati da je netko iskreno tu za njih.
Ako je dijete odrastalo u obitelji gdje je moralo preuzimati uloge odraslih, u odrasloj dobi često nosi osjećaj da mora "spasiti" sve oko sebe. To se očituje u stalnoj brizi, preuzimanju tuđih problema i nemogućnosti da se emocionalno odmori.
Osobe koje su odrastale u atmosferi svađa, kazni ili emocionalne hladnoće često u odrasloj dobi izbjegavaju bilo kakav sukob. Različiti stručnjaci objašnjavaju da takvo ponašanje proizlazi iz uvjerenja da mir ovisi o tome koliko se osoba prilagođava drugima.
Na ove znakove treba gledati kao na posljedice ranih iskustava, a ne kao na nečije mane ili nedostatke.