Narcisoidni otac sebe lako uvjeri da je središte obiteljskog svemira oko kojeg se sve mora okretati. Njegove potrebe i želje uvijek su na prvom mjestu, važnije od bilo čijih drugih. Iako izvana može djelovati šarmantno i privlačno, iza zatvorenih vrata njegovo je ponašanje dovoljno da uništi obitelj. Da toga često nije ni svjestan, takav otac svoju djecu ostavlja nesigurnom i otuđenom, a suprugu u neprestanom stanju preživljavanja. Šteta se gomila godinama, a jednom kad je učinjena, povratka nema, piše YourTango.
Umjesto da potiče timski duh, narcisoidni otac članove obitelji pretvara u suparnike, potičući ih da se natječu jedni protiv drugih kako bi vidio "tko je zaista jak". To postiže govoreći različitim ljudima različite verzije istine, stvarajući tako napetost među svima. U takvom domu gotovo nijedna obiteljska večera ne prođe bez drame.
Takav roditelj stvara rivalstvo među djecom manipulirajući njima za vlastite sebične potrebe. U toj je dinamici jedno dijete obično "zlatno", dok je drugo "žrtveno janje", što je jedan od najčešćih načina na koje se stvara podjela.
Za narcisoidnog oca, najgora noćna mora je ne biti u središtu pozornosti. Potrebna mu je pažnja cijelo vrijeme, a ako je ne dobije, neće se ustručavati napraviti scenu ili započeti svađu kako bi sve oči bile uprte u njega. Čak i ako je nekome rođendan ili dijete slavi važan uspjeh, on će pronaći način da se sve vrti oko njega.
Zbog toga mnoga djeca rano nauče da, bez obzira na sve, neće dobiti pažnju ili priznanje koje zaslužuju. To je zato što narcisoidnom roditelju teško pada voljeti ili se brinuti za bilo koga osim za sebe.
"Odnosi često služe svrsi podizanja statusa narcisa", kaže dr. Kristy Lee Parkin. "Možda ne žele nužno postati roditelji, ali se mogu predomisliti kada shvate da s tim dolazi i porast statusa i priznanja."
Narcisoidne osobe ne prezaju od kontrole drugih za vlastite potrebe, a najčešći alati su im nametanje osjećaja krivnje i zastrašivanje. Primjerice, narcisoidni otac može natjerati dijete da stane na njegovu stranu u svađi s majkom govoreći: "Nakon svega što sam učinio za tebe."
Drugi način kontrole je uvjeravanje djece da su ona problem. Iskoristit će svu empatiju koju djeca imaju prema njemu sve dok se ne pokore njegovim zahtjevima.
Nije rijetkost da narcisoidni otac prekrši obećanje ili manipulira djetetom kako bi ga uvjerio da se nešto nikada nije dogodilo ili da nešto nikada nije rekao, pogotovo ako mu istina ne ide u prilog. Možda uvjeri djecu da mu učine uslugu u zamjenu za sladoled, no čim obave zadatak, tvrdit će da im sladoled nikada nije ni obećao.
Iako se neka od ovih prekršenih obećanja mogu činiti beznačajnima, s vremenom se nakupljaju do te mjere da dijete više ne vjeruje ničemu što otac kaže, što trajno narušava njihov odnos. Djeca zbog toga preispituju sve što otac kaže, uključujući i iskrenost njegovih isprika, koje to najčešće i nisu.
Otac s narcisoidnim crtama ličnosti lako se prepoznaje po tome što ne dopušta nikome u obitelji da izgradi samopouzdanje. Umjesto da im dopusti da se osjećaju dobro zbog svojih postignuća, on će radije isticati njihove mane kako bi se osjećali inferiorno.
To se često prikriva sitnim, naizgled bezazlenim komentarima, no važno ih je ne zanemarivati. Komentar čiji je cilj potkopati djetetovo samopouzdanje često zvuči ovako: "To nije ništa, kad sam ja bio tvojih godina..."
Kad se narcisoidni otac osjeća ugroženim od strane vlastite djece, počinje se natjecati s njima. Ako djeca pokažu bliskost s majkom, on to ne doživljava kao nešto pozitivno, već kao prijetnju da će biti zamijenjen. Psiholozi to nazivaju Laiusovim kompleksom - stanjem u kojem otac svoju djecu doživljava kao suparnike.
Umjesto da slavi uspjehe svoje djece, narcisoidni otac će ih pokušati nadmašiti. Takvom ocu također je teško prisustvovati dječjim priredbama ili utakmicama jer ga jednostavno ne zanimaju i ne smatra ih dovoljno važnima.
U domu s narcisoidnim roditeljem, pokazivanje emocija donosi više štete nego koristi. Ako dijete zaplače tražeći razumijevanje, njegova se ranjivost koristi kao oružje protiv njega. Takav otac plač doživljava kao slabost, a ljutnju kao nepoštovanje ili pobunu, pa umjesto utjehe nudi sramoćenje.
To može dovesti do toga da dijete potisne svoje osjećaje, a njegov pogled postane prazan i glas monoton iz straha od kritike. U takvom kućanstvu vlada tišina, osim kada otac odluči govoriti.
Narcisoidni otac nikada neće brinuti ni za koga onoliko koliko brine za sebe, zbog čega obiteljska dinamika promatraču sa strane uvijek djeluje čudno. Svoju ženu i djecu nikada neće smatrati ravnopravnima jer želi zadržati kontrolu.
Istraživanja su pokazala da narcise pokreće snažna želja za moći te se osjećaju vidno nesretno i nelagodno kada osjete da je nemaju. Zbog toga se često hvale, prekidaju druge i guraju ih u stranu kako bi zadržali dominantan položaj.
U očima narcisoidnog oca, ljubav se mora zaslužiti. Odobravanje i, rijetko, naklonost, dobivaju se samo kada dijete učini nešto što ocu ide u korist ili ispunjava njegova očekivanja. Ako ga dijete razočara, kaznit će ga šutnjom i ignoriranjem, pretvarajući se da ne postoji.
Kada mu je obitelj poslušna, on je najdivnija i najtoplija osoba na svijetu, no u suprotnom otkriva svoje pravo lice. Takvo ponašanje uči sve oko njega da je njegova "ljubav" nepredvidiva i nestabilna.
Narcisoidni otac nikada neće priznati vlastitu pogrešku. Umjesto toga, učinit će sve da krivnju prebaci na nekog drugog, ma koliko optužba bila apsurdna. S vremenom obitelj nauči da je od njega besmisleno očekivati ispriku, zbog čega mnogi problemi ostaju neriješeni.
Djeca odrasla u takvom okruženju često se osjećaju odgovornom za tuđe osjećaje i neprestano pokušavaju "popraviti" svoje odnose. Također, sukob doživljavaju kao nešto što treba izbjegavati pod svaku cijenu, umjesto da ga pokušaju riješiti.
Između narcisoidnog oca i njegove obitelji nikada ne može postojati istinsko povjerenje jer će on uvijek tražiti način da ga zloupotrijebi. Daje obećanja koja redovito krši, a istovremeno očekuje da se njegova djeca drže svojih. Nakon previše laži i izdaja, obitelj nauči da mu se ne može vjerovati na riječ i da njegove namjere nikada nisu onakve kakvima se čine.
Stalna manipulacija i izigrano povjerenje dovode do toga da žrtva počinje sumnjati u vlastite instinkte. U budućnosti joj je teško izgraditi zdrave odnose jer uvijek očekuje da će je netko povrijediti ili iskoristiti.
Odrastanje s narcisoidnim ocem može ostaviti ozbiljne i dugotrajne posljedice. Djeca takvih roditelja često trebaju stručnu pomoć ili terapiju kako bi se oslobodila toksičnih obrazaca koji su im usađeni od najranije dobi. Prepoznavanje ovih znakova prvi je korak prema iscjeljenju i prekidanju kruga generacijske traume.