8 prijedloga gdje izaći s djecom koja hodaju (a da nije park)…

 

ČEGA SE prvo sjećate iz svog života. Odnosno, čega se najviše sjećate iz svog ranog djetinjstva. Sjećate li se svih parkova u kojima ste bili ili se ipak radije sjećate nekih posebnih situacija koje ste proveli s roditeljima, djedom i bakom?

 

No, prije nego što otkrijem 8 mjesta na koja obavezno morate povesti svoju djecu (koja po mogućnosti već hodaju ;)), želim vam ispričati kakva ja sjećanja nosim iz svog djetinjstva…

 

Dvoje od mojih dražih sjećanja uključuje moja dva djeda (i bake naravno, ali ovo je ipak priča o djedovima).

 

Djed, tatin tata, koji je živio u centru Pule uvijek će mi ostati u sjećanju kao dobar čovjek. Ne sjećam se da je ikada ikome želio zlo, kada god je mogao – pomagao je ljudima.

 

Kada sam bio jako mali (ali sigurno ispod 5 godina) sjećam se da smo često šetali po luci, znali smo ići do željezničke stanice ali i do predivne pulske Arene. Ostaje mi u sjećanju kako smo se ponekad penjali na ribarice, a nekad mi je znao približiti čamac kako bih se ja, onako malen, popeo na njega. Bili su to lijepi trenuci iako me penjanje na čamac u to vrijeme malo i plašilo – jer, što ako padnem u vodu? Dok sam bio klinac u Areni sam bio nekoliko puta. Nije da se toga previše sjećam, ali znam kako su mi poslije nedostajali ti odlasci u Arenu (i okolo nje), koju sam često posjećivao kada sam bio klinac.

 

Drugi djed, mamin tata, bio je kondukter. Iako je otišao u penziju još ’89., poznavao je puno ljudi koji su s njim radili na željeznici. Morate znati kako je tada željeznica bila drukčija nego danas. Ljudi su često (svakako češće nego danas) putovali vlakom pa sam tako i ja nekoliko puta godišnje išao sâm, vlakom, kod bake i djeda na selo.

 

Jednom sam prilikom tako s djedom išao na željezničku stanicu i tamo smo vidjeli lokomotivu koju su pripremali za vožnju do 300-tinjak metara udaljenog skladišta. Naravno, nije to nešto što se smjelo napraviti, ali popeli smo se u tu lokomotivu i zajedno sa strojovođom odvezli tih 300 metara. Kada ste dijete, to je zaista osjećaj kojeg se dugo sjećate.

 

 

Kada je vani lijepo vrijeme, bez vjetra, kiše ili snijega, nema ništa bolje nego da vašu “malu bebu” izvedete u šetnju. A kako bi šetnja ostala u sjećanju i vama i djetetu, evo nekoliko prijedloga gdje se možete prošetati.

 

 

Postoji li u vašem gradu Akvarij (ili Aquarium;)) idealna je prilika da se s klincima prošetate kako bi bolje upoznali morski (i riječni) svijet koji nas okružuje. Čak i ako akvarij ne postoji u vašem gradu, isplanirajte jednodnevni izlet i povedite cijelu obitelj. Dok maleni budu gledali ribe (kornjače, zvjezde, hobotnice, ribe Jadrana ili slatkovodne ribe, morske pse (i mačke)…), vidjeti ćete osmijeh ali i čuđenje na njihovim malim licima.

 

 

 

 

Ista stvar vrijedi i za zoološki vrt. Koliko je meni poznato, u Hrvatskoj imamo dva zoološka vrta (u Zagrebu i Osijeku; ako znate za još neki, slobodno napišite u komentarima) koja se mogu posjetiti za lijepog vremena gotovo cijele godine, a najbolje u proljeće i ranu jesen. S Lukom sam u zoološkom vrtu u Zagrebu prvi puta bio ove godine, kada je imao 18 mjeseci i – ludo smo se proveli (pa smo išli još jednom po ljeti:)).

 

 

 

Imate li sina, gradilište je uvijek dobar izbor. Dizalice, kamioni, bageri… Gdje god da se okrenete naći ćete nešto što će najmlađima biti itekako zanimljivo. Naravno, vrijedi biti oprezan i djecu nikada ne ispuštati iz vida, a moj je savjet da gradilište, svakako, promatrate iz daljine.

 

 

Ovo je prilično “klasičan” odabir. Svaki veći grad ima željezničku ili autobusnu postaju. To su mjesta gdje je velika (ili barem “veća”) cirkulacija ljudi i gdje malci mogu vidjeti zanimljive velike “strojeve koji prevoze ljude na daleki put”. Sve u svemu, zabava je zagarantirana, pogotovo u slučaju željezničke postaje koje u pravilu (barem u nešto većim gradovima) uvijek imaju izložen primjerak stare parne lokomotive (na koju je moguće penjanje). Što još trebate da bi bili veseli?

 

 

 

Vatrogasna postaja nije nešto gdje je jednostavno ući. Ponekad ćete vatrogasce moći gledati s vanjske strane ograde, ali i to će biti dovoljno da djeca vide “velike kamione s pokretnim ljestvama”. Uz malo sreće, vatrogasci će testirati podizanje ljestava, a uz još malo sreće naletiti ćete na “dan otvorenih vrata” (koji se održao prije nekoliko dana u Zagrebu – provjerite za ostale gradove u Hrvatskoj). U manjim mjestima postoje i dobrovoljna vatrogasna društva koja će (možda) biti puno otvorenija za vašu posjetu. I da, posjet vatrogasnoj postaji jednako je zanimljiv i za kćeri i za sinove (upravo provjerio kod prijatelja:)).

 

 

Prvi smo put s Lukom bili na viteškom turniru kada je imao svega šest mjeseci (Sveta Helena, 2013.). Siguran sam da se toga neće sjećati stoga ćemo posjet jednom od viteških turnira ponoviti u prvoj sljedećoj prilici. Ono po čemu su viteški turniri zanimljivi (osim činjenice da stalno boravite na svježem zraku), je i to što najmlađi mogu vidjeti ljude obučene u kostime iz tog doba. Iako nisam stručnjak da raspravljam o vjerodostojnosti tih kostima, klinci će uživati bez obzira imate li sa sobom male vitezove ili princeze. :)

 

 

  

 

Ne govorim o bilo kakvoj autopraonici, već o onoj gdje sjedite u autu dok vas “peru” zajedno s vašim limenim ljubimcem. Sjednite na stražnje sjedalo, zavalite se pored vašeg najvećeg obožavatelja u dječjoj sjedalici, otvorite paket smokija i uživajte dok spužve miču prljavštinu s vašeg auta. Ovo sam jednom isprobao s Lukom (doduše, bez smokija) i bilo je ludo i nezaboravno, a smijali smo se kao luđaci još dugo poslije. :)

 

 

Zadnja stvar na ovom popisu je prilično, hm, nesvakidašnja. Kako dolazim iz Pule koja ima više od 150 godina dugu tradiciju brodogradnje, odrastao sam uz brodove i brodogradilište. No, još je jedna zanimljiva tradicija vezana uz brodogradilište Uljanik, a to su “otvorena porinuća”. Radi se o tome da ako je porinuće broda subotom (a najčešće jest), svi zainteresirani mogu potpuno besplatno ući unutar brodogradilišta, prošetati se do navoza i gledati porinuće broda iz neposredne blizine (pod “neposrednom blizinom” mislim na “10 metara od broda”). Ovo je jedno od onih iskustava koja su djeci nevjerojatna koliko i nezaboravna (a siguran sam da niti vi roditelji nećete ostati ravnodušni).

 

 

 

 

 

Sada se možda pitate – koje bi to mjesto mogli posjetiti, na kojem nismo bili, a da klincima bude ludo i nezaboravno. Zapravo, ta su mjesta svugdje u našoj blizini. Dovoljno je nakratko odlutati u onaj čarobni dječji svijet i razmisliti što biste vi radili da ste danas dijete?