DOMAĆI program jednostavno nije nešto čime se možemo pohvaliti, nešto što bismo htjeli izvoziti (to jest, nešto što bismo mogli izvoziti), a kako vrijeme odmiče, domaći program sve je manje nešto što želimo gledati. Ako ćemo baš iskreno, ovisnost o televiziji u ovim krajevima nije stvar zaraznosti programa već više nedostatka kvalitetne alternative onima koji kvalitetnu alternativu još uvijek nisu pronašli.
Neprekidni niz realityja, uzastopnih repriza pretpotopnih serija (dovoljno je reći "Dadilja" i "Bračne vode") i Smrtonosnog oružja, majstora tarota, loših kopija Red Carpeta i Trenutka istine koji nas redovito podsjeća zbog čega neke životinje žderu svoju mladunčad.
I baš u trenutku kada smo zaboravili da uvijek može gore, Nova TV je tu da nas podsjeti, i to čini na najgori mogući način. Nizom uistinu debilnih reklama kojima siluju sva osjetila i podsjećaju nas ne samo na to da kvaliteta na ovim prostorima nikada nije misao vodilja već i na to da "komercijalna televizija" podrazumijeva i ovo. "Zmija i žaba" jednostavno vas tjera da se zapitate na što smo spali.
O čemu je uopće riječ?
"Amidži Show" ili "Ami G Show" je projekt Pinka i unatoč tome što ime sugerira kako je riječ o balkanskoj inačici Ali G-ja, stvari su daleko od opravdane usporedbe. Ozren Amidžić ne ismijava glupost i ne izvlači reakcije koje otkrivaju predrasude sugovornika kao što to čine kreacije Barona Cohena već su glupost i linija manjeg otpora način na koji on funkcionira. Riječ je o najobičnijem folk drlogu i u tome nema ničeg subverzivnog, unaprijed osmišljenog ili inteligentnog već se radi o tipičnom balkanskom "svi su glupi, ajmo bit i mi" načinu razmišljanja. Produkt showa je i stupidna pjesmica "Zmija i žaba" koja je, naravno, zabilježila veliku popularnost i prešla granice te postala omiljeni ringtone klinaca zaluđenih narodnjacima, ali i sporna reklama Nove TV koja je uzburkala duhove.
Ne moramo ni sumnjati da će reakcija biti mnogo, bit će negativne i počivat će na nacionalističkim temeljima jer, eto, riječ je o narodnjaku, a da stvar bude gora, ekavica bode uši i domoljubno srce. Ideja čelnika koji su dopustili ovu tragediju možda je u suštini potaknuta dobrim namjerama s ciljem buđenja dobrosusjedskih odnosa, ali djeluje kao realizacija perfidnog Kerumova plana da nas se uvjeri kako ono što dolazi s istoka nikada nije dobro.
Naravno, ne treba biti naivan jer dobre namjere ne plaćaju račune.
Koji ringtone za inteligentne korisnike mobilnih uređaja?
Pjesma kao pjesma uopće nije problem niti je problem to što dolazi preko granice ili to što je riječ o narodnjaku. Bespredmetno je raspravljati i zašto je nešto ringtone jer pitanje je koji bi točno ringtone bio idealan za inteligentne korisnike mobilnih uređaja? Mozart? Erik Satie? Isječak kratkog govora zahvale nekog nobelovca? To je kao da se pitate koje čarape najbolje odražavaju vašu inteligenciju i sklonost ruskoj književnosti 19. stoljeća.
Problem je to što ovakve stvari možemo nazvati fenomenom.
Šund je skandal
Ne isplati se pričati ni o kvalitetnoj i manje kvalitetnoj glazbi, ali vrijedi razmisliti o ovom. Kultura i kulturna događanja su "samo vijesti", a šund je skandal. O šundu se neprestano raspravlja i piše i podrazumijeva se da će se kritikom šunda kvaliteta nametnuti po inerciji, ali događa se suprotno. Kvaliteta se postepeno marginalizira, postaje dostupna užem krugu ljudi i nikada neće završiti na naslovnici jer jednostavno nije dovoljno "spektakularna".
Isto tako, činjenica da se ovakvo što smatra duhovitim i zabavnim na površinu izvlači problem ovih prostora i zablude nekritičnih masa koje će još sto godina tvrditi da su srpski filmovi bolji samo zato jer se u njima psuje i tvrditi da su Bosanci duhoviti ne zbog toga što kažu već kojim naglaskom izgovaraju, ponekad i potpuno banalne stvari. Takav stav prema humoru i zabavi na koncu će rezultirati osjetnim padom kriterija, a posredno i padom kvalitete gotovo svega što proizvodimo. Dakle, što možete očekivati od klinaca koji u takvom okruženju žive osim da će zabavu pronalaziti u, za neke uvredljivo glupim stvarima. Ne zaboravimo da su reklame (T-Com i Tomato) još uvijek naš najveći doseg na polju zabave za široke mase.
Televizija navodno kontrolira mase, ali to očito ne vrijedi za domaći zabavni program koji izgleda kao da ga smišlja masa apsolutnih idiota.
I naravno da je riječ o ukusu, a te rasprave nemaju kraja, ali nečiji strop je pod onih drugih i ako osjećate da vam ovakve stvari vrijeđaju inteligenciju onda je tome tako i ne postoji racionalizacija koja bi vas mogla uvjeriti u suprotno. Dio ste skupine koja smatra da se humor (glazba, filmovi, književnost ili kultura općenito) na ovim prostorima pretvorio u zabavu za budale i prisiljeni ste rješenje tražiti u stranom programu. Ne zato jer ste bolji ili imate uzvišeni osjećaj za ono što valja nego zato jer za vaš tip humora na ovim prostorima nema mjesta ili ga pronalazite u tragovima.
Razumljivo je da netko smatra kako je pjesma došla sa samog izvora duhovitosti, ali isti su ti ljudi odlučili snimiti domaću verziju "Bračnih voda" pa od njih ni ne očekujemo istančani osjećaj za kvalitetu. Možda je stvar u tome da netko pretpostavlja kako je "Žaba i zmija" balkanska verzija njemačkog The Froga i vjerojatno su u pravu. U oba je slučaja riječ o debilnoj umotvorini i u oba se slučaja radi o elementu koji upropaštava program jer žaba s motorističkom kacigom Vivu je pretvorila u "infantilni kanal na kojem digitalne životinje prodaju debilne melodije za mobitel…a ima i nekih spotova", a pesimisti bi mogli reći da Nova TV hrabro kreće u tom smjeru.
Ako su mase glupe, a to se nebrojeno puta do sada pokazalo točnim, masovni pop fenomeni vrlo su često zabava za debile i čelnici određenih televizija trebali bi razmisliti i prosuditi treba li o njima samo pričati ili ih inkorporirati u vlastiti program i time u pitanje dovesti kvalitetu već ionako sumnjivog izbora. Prisjetimo se samo tragikomičnog pokušaja da se uz Slobodnu Dalmaciju prodaje CD s narodnom glazbom.
Ne može se baš sve opravdati izgovorom "mi smo komercijalna televizija".