Javila nam se putnica koju je Ivan Pernar odbio voziti preko aplikacije BlaBla car zbog njenog invaliditeta. Poslala nam je i screenshot razgovora u kojem se vidi da ga je na vrijeme obavijestila o kolicima s kojima putuje.
Putnica je prijevoz dogovorila nakon što je Pernar u grupi objavio da kreće iz Dubrovnika. Tvrdi da mu je unaprijed jasno napisala da je žena s invaliditetom i da sa sobom nosi isključivo sklopljena invalidska kolica, bez ikakve druge prtljage. Ipak, na kraju je ostala bez prijevoza. "Razlog koji mi je priopćen bio je moj invaliditet i invalidska kolica", napisala nam je.
"Kolica su dio mog života"
Istaknula je da je odlučila javno progovoriti ne zato što nije uspjela pronaći alternativni prijevoz, već zbog principa. "Koliko puta osoba s invaliditetom mora pronaći 'drugi put' samo zato što je nekome njezino pomagalo problem?" pita se ona. Objasnila je da s invaliditetom živi dvadeset godina i da kolica za nju nisu prtljaga koju može ostaviti kod kuće. "Ona su dio moje svakodnevice. Dio moje slobode. Dio mog života", poručila je.
Posebno ju je, kaže, zaintrigiralo što se radi o političaru i javnoj osobi. Od političara ne očekuje savršenstvo, ali očekuje "barem osnovno razumijevanje da osobe s invaliditetom nisu druga kategorija ljudi". Naglasila je da ne traži privilegije, već jednakost. "Ne tražim da me netko vozi zato što sam osoba s invaliditetom. Tražim da me ne odbije zato što sam osoba s invaliditetom", poručila je.
Pitanje dostojanstva
Osvrnula se i na argument da vozač ima pravo birati putnike. "Naravno da ima. Ali postoji velika razlika između poruke 'Nažalost, nemam mogućnost prevesti invalidska kolica' i poruke koja osobu svodi na njezin invaliditet", napisala je. Smatra da je prvo pitanje mogućnosti, a drugo pitanje dostojanstva. Zbog toga je, navodi, sačuvala i objavila snimke zaslona njihove komunikacije kako bi javnost imala uvid u to što je prethodilo otkazivanju vožnje, a ne da se o slučaju raspravlja na temelju nagađanja.
"Kakvo društvo želimo biti?"
Na kraju se izravno obratila Ivanu Pernaru. "Biste li istu osobu odbili da nema invalidska kolica?" upitala ga je. Objašnjava da nije tražila ništa posebno, poput pomoći pri ulasku u vozilo ili nošenja, već samo prijevoz za sebe i sklopljena kolica. Zato za nju ovo nije samo propuštena vožnja, već puno veće pitanje za cijelo društvo.
"Kakvo društvo želimo biti kada osoba s invaliditetom sjedne pred nas i kaže: 'Trebam prijevoz'? Hoćemo li vidjeti čovjeka? Ili ćemo prvo vidjeti kolica?" napisala je.
Svoju je poruku zaključila s: "Ja svoja kolica ne mogu ostaviti kod kuće. Ali možda je vrijeme da društvo neke svoje predrasude konačno ostavi. Ja nisam 'invalid koji treba prijevoz'. Ja sam Ivana. Žena. Putnica. Građanka. Čovjek. I imam isto pravo stići od točke A do točke B kao i bilo tko drugi. Kolica se mogu sklopiti. Predrasude puno teže."